Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Poppo - 25. siječanj

Sveti Poppo

Sveti Poppo (Poppon) iz Stavelota, flamanski redovnik benediktinac, rođen je 978. u belgijskom gradu Deinzeu (provincija Istočna Flandrija), u pobožnoj plemićkoj obitelji, kao sin jedinac Tizekina i Adelvive. Poppov otac poginuo je 978. u ratu s francuskim kraljem. Kad je Poppo odrastao, njegova majka Adelviva postala je redovnicom u Verdunu. Profesionalni vojnik, vitez, hodočastio je godine 1000. najprije u Svetu zemlju, a potom na grobove apostola Petra i Pavla u Rim. Jedne noći iznenada se iznad njegove glave pojavio plamen, a njegovo koplje zasjalo je blještavim svjetlom. Poppo je to doživio kao znak Duha Svetoga i počeo razmišljati o duhovnom zvanju. Nije pristao na već dogovorenu prestižnu ženidbu i odlučio se za redovnički život. Godine 1005. stupio je u samostan Saint Thierry u Reimsu (departman Marne, sjeveroistočna Francuska). Od 1008. surađivao je s Richardom, opatom samostana Saint-Vanne u Verdunu (departman Meuse), u uspostavljanju discipline i poštivanju redovničkih pravila u pojedinim samostanima sjeverne Francuske. Postao je 1013. priorom samostana Saint-Vaast u Arrasu (departman Pas-de-Calais, sjeverna Francuska), a 1016. priorom u Vaslogesu (Beaulieu, biskupija Verdun). Car Henrik II. Sveti imenovao ga je 1020. poglavarom glasovitih sestrinskih opatija Stavelot-Malmedy (provincija Liège, Valonija, južna Belgija), a od 1023. i poglavarom opatije St. Maximin u Trieru (Rheinland-Pfalz. zapadna Njemačka).

Zastupnik clunyjevske redovničke reforme, pokrenuo je monašku obnovu koja se proširila i na druge samostane, a zasnivala se na povratku asketskim idealima, strogom isposništvu, molitvama, disciplini i privrženosti vlastitom redu i samostanu, te na uspostavljanju bratske ljubavi među redovnicima i vjernicima laicima. Prema legendi oživio je jednog pastira kojeg je usmrtio vuk. Umješni poduzetnik i marljivi graditelj, bio je savjetnik cara Henrika II. Svetog u pitanjima vjere, politike i diplomacije. U vrijeme vladavine Henrika II. i Konrada II. bio je generalni poglavar sedamnaest benediktinskih samostana u pokrajini Loreni (sjeveroistočna Francuska, južna Belgija, zapadna Njemačka). Dolaskom na vlast Henrika III. izgubio je svoj utjecaj na dvoru. Preminuo je 25. siječnja 1048. na službenom putu u Marchiennesu (departman Nord, Hauts-de-France), a pokopan je u opatiji Stavelot. Poppov životopis (Vita Popponis) napisali su ubrzo nakon njegove smrti monah Onulf i opat Everhelm iz opatije Hautmont u sjevernoj Francuskoj. Njegovu svetost službeno je potvrdio 1624. papa Urban VIII. Relikvije svetog Poppa časte se u župnoj crkvi u Stavelotu.