Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Karlo Veliki - 28. siječanj

Blaženi Karlo Veliki

Blaženi Karlo I. Veliki (latinski Carolus Magnus, francuski Charlemagne, njemački Karl der Grosse, talijanski Carlomagno, engleski Charles the Great), prozvan „ocem Europe“ (pater Europae), franački kralj i rimsko-njemački car, najstariji sin Pipina Malog i Bertrade od Laona, rođen je 2. travnja 747. u Aachenu (po nekima u Herstalu kod Liègea). Već 754. okrunio ga je za kralja papa Stjepan II. u Saint Denisu kod Pariza, zajedno s njegovim ocem i bratom Karlmanom. U početku (768-771) vladao je s bratom Karlmanom, a potom samostalno. Vodio je mnoge uspješne ratove sa susjednim narodima (protiv Arapa, Sasa, Avara, Langobarda, Slavena) i osobno sudjelovao u više od 30 vojnih pohoda i u 8 ratova protiv Sasa. Znatno je proširio granice svojega kraljevstva i postao gospodarom gotovo cijele zapadne i srednje Europe. Zbog učvršćivanja granica osnovao je Avarsku, Furlansku i Španjolsku marku. Na Božić 800. okrunio ga je u Rimu papa Leon III. za cara, a za prijestolnicu je odabrao Aachen/Aix-la-Chapelle (Nordrhein-Westfalen). Višegodišnje sukobe s Bizantom okončao je Aachenskim mirom (812), kojim su na duže vrijeme zaustavljeni sukobi i riješena granična pitanja. Državu je podijelio na upravna područja (markgrofovije), održao više saziva državnih skupština, poticao izdavanje zakona, uveo sustav kraljevskih vazala i obdario ih nasljednim posjedima te omogućio stvaranje klase krupnih veleposjednika. Iako nepismen, bio je značajni poticatelj znanstvenih, književnih i kulturnih djelatnosti, a na svojem je dvoru okupljao vodeće znanstvenike, književnike i umjetnike svojega vremena (karolinška renesansa). Bio je dobar govornik, poznavao je latinski i grčki jezik. Zarana je ušao u legendu i junačke spjevove („Gesta du roi“), zajedno sa svojim nećakom, vitezom Rolandom. Njegov je životopis napisao kroničar Einhard („Život Karla Velikog“).

Karlo Veliki znatno je pomogao jačanju Crkve i širenju kršćanstva. Njegovo je ime povezano s kristijanizacijom i kultiviranjem germanskih plemena. Bio je duboko pobožan čovjek, vjeran sin Crkve, podržavao je i štitio pape, iako je u svojem životu kao vladar učinio i mnoge krive poteze. Imao je osamnaestero djece s osam žena. Svojim postupcima i pogreškama pa i svojim bračnim i izvanbračnim vezama podsjeća na velikana Starog zavjeta, kralja Davida. Kao mladić oženio se franačkom princezom Himiltrudom. Bio je pod velikim utjecajem svoje majke Bertrade pa je na njezin nagovor otpustio svoju ženu i oženio se langobardskom princezom Dezideratom. Crkva tu vezu nije mogla odobriti pa je Karlo otpustio Dezideratu. Time je na sebe navukao neprijateljstvo Langobarda pa je došlo do rata. Karlo je prodro u njihovo kraljevstvo i pobijedio ih. U ratovima sa Sasima došlo je i do okrutnih okršaja, stranih kršćanskoj vjeri. Karlo nije bio bez krivnje i grijeha, ali je dobrim djelima nastojao popraviti svoje pogreške i svoja zla. Kad je došlo do konačnoga mira, posvuda je podizao bazilike i crkve, osnivao biskupije, župe, samostane i škole, prisustvovao biskupijskim sinodama i njihove zaključke proglašavao za državne zakone, pomagao siromasima i nevoljnicima. Karlo je položio temelje kršćanske europske kulture pa mu je povijest dala nadimak Veliki. Umro je na današnji dan, 28. siječnja 814, u Aachenu. U potpunom carskom ornatu svečano je pokopan u Aachenu. Na carskom prijestolju naslijedio ga je sin Ljudevit Pobožni. Na nagovor njemačkog cara Friedricha Barbarosse protupapa Paskal III. proglasio je 1165. Karla svetim, ali Sveta Stolica to nikada nije priznala. Štovanje Karla Velikog u kršćanskoj vjeri i kulturi ujedinjene Europe nadživjelo je minula stoljeća pa ga je papa Benedikt XIV (vladao je Crkvom od 1740. do 1758) potvrdio kao blaženika. Osobito ga štuju u biskupiji Aachen, a zaštitnik je sveučilišta u Parizu.