SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Duhovi
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Marija Majka Crkve
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Presveto Trojstvo
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Florijan

Sveti Florijan

Danas slavimo svetog Florijana iz Lorcha, mučenika i omiljenog zaštitnika vatrogasaca. Rodio se III. stoljeću, u rimskoj tvrđavi Cannabiaca (danas Zeiselmauer kod Tullna na Dunavu, Donja Austrija). Veteran rimske vojske, za vrijeme Dioklecijanova progonstva radio je kao visoki državni činovnik u rimskoj pokrajini Noricum i bio zadužen za organizaciju vatrogasnih postrojbi. Optužen je kao kršćanin i okrivljen da je u gradu Lauriacumu (danas naselje Lorch u gradu Ennsu, Gornja Austrija) posjećivao kršćane i bodrio ih da ustraju u vjernosti Kristu Spasitelju. Rimski namjesnik Akvilin pozvao ga je da se odrekne kršćanskog uvjerenja i da pred svima prinese žrtvu poganskim bogovima. Florijan o tome nije htio ni čuti pa je grozno mučen, bičevan i premlaćen. Potom je osuđen na smrt i s mlinskim kamenom oko vrata bačen u rijeku Enns. Dogodilo se to na današnji dan, 4. svibnja 304. Tijelo mu je kasnije pronađeno, a pokopala ga je pobožna udovica Valerija.

Mučenikovo tijelo pokopano je nedaleko Lauriacuma, a nad njegovim grobom diže se slavna, veličanstvena barokna opatija u gradiću Sankt Florian (Gornja Austrija), nedaleko Linza. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Vjerni puk zaziva ga kod požara, poplava, suše, opekotina, oluja, bitaka, utapanja i životinjskih bolesti, a zaštitnik je vatrogasaca, dimnjačara, bačvara, badnjara, pivara, sapunara, pekara, utopljenika, vrtlara, lončara, kovača, dobre žetve, Zagrebačke nadbiskupije (drugotni zaštitnik), Poljske, Gornje Austrije, njezinog glavnog grada Linza te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donji Desinec kod Jastrebarskog, Gračac Slavetićki kod Jastrebarskog, Bobovica kod Samobora, Kuče kod Velike Gorice, Krajska Ves kod Luke, Nuštar, Lozan kod Špišić Bukovice, Maglenča kod Velikog Trojstva, Križevci, Varaždin, Hrženica kod Svetog Đurđa, Presečno kod Novog Marofa, Klanjec, Pribislavec, Goričan, Knezovec kod Šenkovca, Slakovec kod Nedelišća, Novakovec kod Podturna, Poljana Lekenička, Nova Subocka kod Novske, Kosa kod Slunja, Severin na Kupi kod Vrbovskog). Sretan imendan želimo svim našim Florijanima, Florama, Cvitkima i Cvijetama, a sretan blagdan svim našim vatrogascima!

Sveti Florijan u našem gradu

Sveti Florijan je i drugotni zaštitnik jaskanske župe. Posvećen mu je lijevi bočni oltar u našoj župnoj crkvi, izrađen 1922. u zagrebačkoj Obrtnoj školi po nacrtima arhitekta Stjepana Podhorskog. Slike svetih Triju kraljeva i svete Obitelji na tom oltaru izradio je iste godine slikar Marko Rašica. U našem gradu svetom Florijanu posvećene su kapele u Donjem Desincu (župa Desinec) i u Gračacu (župa Slavetić) pa je to prigoda i za hodočasničke izlete u ta prekrasna naselja.

Slika: Sveti Florijan

Slika: Sveti Florijan-crkva u Varaždinu

Slika: Sveti Florijan-župna crkva u Pribislavcu

Svetac dana - Blaženi Jean-Martin Moÿe

Blaženi Jean-Martin Moÿe

Blaženi Jean-Martin Moÿe, francuski svećenik, misionar i utemeljitelj Kongregacije Božje providnosti, rođen je 27. siječnja 1730. u Cuttingu (departman Moselle, biskupija Metz, Lorraine), kao šesto od trinaestero djece Jeana Moÿea i Catherine Demange, u uglednoj i pobožnoj seljačkoj obitelji. Njegov stariji brat, bogoslov Jean-Jacques, podučavao ga je latinskom jeziku. Započeo je školovanje u isusovačkom kolegiju u obližnjem Pont-à-Moussonu, a nastavio studijem filozofije u isusovačkom kolegiju u Strasbourgu. Od 1751. školovao se u biskupijskom sjemeništu Saint-Simon u Metzu, a za svećenika je zaređen 9. ožujka 1754. Već je kao mladić bio poznat po svojoj pobožnosti i ozbiljnosti. Uživao je u pastoralnom radu i djelovao u mnogim župama i u najrazličitijim sredinama. Obilazio je kao propovjednik mnoga mjesta Lorraine i upoznao materijalnu i duhovnu zapuštenost francuskih sela. Tada je dalekovidno shvatio da bi za siromašnu seosku djecu trebalo otvarati škole i povjeriti ih redovnicama. Tako bi se djeci istovremeno osigurala potrebna naobrazba i naviještanje Radosne vijesti. Davno prije II. vatikanskog sabora spoznao je postojanje „Crkve siromaha“ i potrebu stalnog djelovanja u toj Crkvi. Želio je da njegove učiteljice budu „žene pune revnosti, kojima će prije svega na srcu biti spas djece i koje će biti spremne suočiti se s naporima svake vrste“. Utemeljio je 1762. redovničku družbu Sestara Božje providnosti (Congrégation des Sœurs de la Divine Providence) i već je imenom svoje kongregacije htio naglasiti da se iznad svega pouzdaje u dragog Boga. Uspio je 1763. otvoriti dvije seoske škole, u Vigyju i Befeyu kod Metza. U svojem radu velečasni Jean-Martin nailazio je na mnoge kušnje, zapreke i na nerazumijevanje crkvenih poglavara. Želio je poći u misije pa se 1769. pridružio Družbi za vanjske misije u Parizu. Napustio je Francusku u prosincu 1771, a brigu o djelovanju svojih redovnica u zavičaju povjerio je dvojici svojih prijatelja svećenika. Plovio je oko Afrike na Daleki istok. Zaustavio se na otoku Mauricijusu, zatim je preko Melake stigao u Macao (jugoistočna Kina). Određen je za službu pomoćnika apostolskog vikara u pokrajini Sichuan (jugozapadna Kina). Tada je strancima još uvijek bio zabranjen ulaz u Kinu. Velečasni Moÿe probijao se uz velike poteškoće do Sichuana, a svoje misionarsko djelovanje započeo je 1773. Nije mu se bilo lako prilagoditi kineskim običajima, ali je kineski jezik naučio nevjerojatno brzo i lako. Tako je dobro naučio kineski da je na tom jeziku sastavio i molitvenik. Misionarski rad u Kini bio je izuzetno opasan i sve se moralo odvijati u najvećoj tajnosti i uz krajnji oprez. Misionar je dvaput uhvaćen i zlostavljan te je pravim čudom izbjegao smrt. Želio je i u Kini otvoriti škole slične onima u Francuskoj, okupljao udovice i djevojke i počeo ih spremati za učiteljski posao. Zalagao se za krštenje male djece pa mu je u samo jednoj godini uspjelo pokrstiti 30 tisuća djece.

Osnovao je 1782. družbu Kršćanskih djevojaka, sličnu svojoj francuskoj redovničkoj kongregaciji, sa željom da se obrazovane kineske kršćanke posvete brizi za siromahe i širenju Kristove vjere po kineskim selima i domovima. I u Kini je nailazio na nerazumijevanje suradnika i crkvenih poglavara, pa je već narušenog zdravlja zamolio za povratak u Francusku. Uz dopuštenje poglavara napustio je Kinu 2. srpnja 1783. Za vrijeme dugog putovanja kući napisao je vrijedan izvještaj o svojem djelovanju u Kini, pravu povijesnu dragocjenost. Vratio se 1784. u svoju Lorrainu i tamo nastavio svojim prijašnjim radom. Upravljao je svojom družbom Božje providnosti i po župama držao pučke misije. Dočekao je krvavu Francusku revoluciju, odbio položiti prisegu na novi ustav pa je sa svojim novakinjama i sestrama morao 1791. pobjeći u Njemačku. S jednakom je lakoćom govorio njemački kao i francuski pa je propovijedao i u njemačkim župama. Za vrijeme posjeta jednoj bolnici obolio je od tifusne groznice i nije više ozdravio. Jean-Martin Moÿe preminuo je na današnji dan, 4. svibnja 1793, u Trieru ( Rheinland-Pfalz). Blaženim ga je 21. studenoga 1954. proglasio papa Pio XII. Njegove Sestre Božje providnosti djeluju uspješno i danas, u Europi (Francuska, Belgija, Poljska), Africi (Madagaskar, Mali) i Americi (SAD, Ekvador).

Slika: Blaženi Jean-Martin Moÿe

Svetac dana - Blaženi Julijan iz Bala

Blaženi Julijan iz Bala

Blaženi Julijan iz Bala (Guliano da Valle, Zulian), franjevac, rođen je u Balama (nekoć Castrum Vallis, danas Bale, talijanski Valle) potkraj XIII. stoljeća. Bale su općinsko središte u Istri, trinaest kilometara jugoistočno od Rovinja. Julijan potječe iz staroromanske ili furlanske obitelji Cesarel ili Cusaril (kasnije Cesarello). Kao mladić pridružio se franjevcima i vjerojatno se školovao u njihovim samostanima u Istri, gdje je potom zaređen za svećenika. Djelovao je u nekoliko samostana, a većinu života proveo je u samostanu svetog Mihovila kraj Bala, koji je vjerojatno sam i osnovao. Odlikovao se kreposnim i svetim životom. Propovijedao je i ispovijedao po istarskim mjestima, te bio poznat kao miritelj zavađenih. Mnogi su dolazili k njemu i u samostan po utjehu i savjete. Vjernici su ga za života smatrali svetim. Blaženi Julijan preminuo je u samostanu svetog Mihovila kraj Bala, oko 1. svibnja 1349.

Pokopan je u crkvi svetog Mihovila, a kad su franjevci napustili Bale (početkom XVI. stoljeća), njegove su relikvije 1597. prenesene u župnu crkvu u Balama. Odmah nakon smrti počeli su ga štovati, a u XVI. stoljeću osnovana je bratovština koja se brinula za promicanje njegovog štovanja. Još prije 1477. građani Bala izabrali su Julijana za svojeg zaštitnika. Prekrasna župna crkva u Balama sagrađena je 1882. i prema natpisu urezanom u kamenu posvećena je Pohođenju
Blažene Djevice Marije i blaženom Julijanu. Papa Pio VI. posebnim breveom podijelio je 26. veljače 1793. vjernicima oprost za njegov dan, a papa Pio X. proglasio ga je 23. veljače 1910. blaženim. Umjetnici ga obično prikazuju s knjigom u jednoj i križem u drugoj ruci. Spomendan mu je 1. svibnja, a blagdan 4. svibnja. Blaženog Julijana iz Bala radosno uključujemo u „Svetu Hrvatsku“, obitelj hrvatskih svetaca, blaženika, mučenika, slugu i službenica Božjih.