SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
12	Blaženi Carlo Acutis
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Franjo Asiški

Sveti Franjo Asiški

Kad govorimo o svecima Božjim, uzoritim, najvjernijim sljedbenicima Krista Gospodina, teško je i nezahvalno, gotovo nemoguće, a možda i neprilično, praviti nekakve rang-liste. Ipak, danas možemo kazati da slavimo jednog od najznačajnijih, a vjerojatno i najpopularnijeg kršćanskog sveca, čiji su sljedbenici (franjevci, klarise, trećoreci, konventualci, kapucini, franjevke) ostavili veličanstven, neizbrisiv trag i u hrvatskoj povijesti. To je sveti Franjo Asiški, vjerski reformator, legendarni propovjednik i osnivač franjevaca, koji se 1181. ili 1182. kao Giovanni Francesco di Bernardone rodio u Assisiju (Umbrija). Sin trgovca suknom i majke Francuskinje, kao mladić je vodio bezbrižan život i za rata protiv Perugie (1204) bio zarobljen. Teško bolestan, doživio je duhovnu preobrazbu, 1206. ostavio obitelj i imetak te kao prosjak počeo pomagati bolesnima, gubavcima i popravljati razrušene crkve u okolici Assisija. Propovijedao je apsolutno evanđeosko, sveto siromaštvo, poniznost, velikodušnost i okupio mnogo pristaša, svoje “pokorničke” braće. Na poziv pape Inocenta III. došao je u Rim, gdje je papa 1209. potvrdio novi, franjevački red (Red manje braće). Vodstvo reda prepustio je 1220. drugima, a 1221. sastavio njegova pravila. Putovao je kao propovjednik u Španjolsku, Palestinu i Egipat. Njegov život protkan je brojnim legendama (Bonaventurina “Legenda major”, “Fioretti”, “Dicta Egidii” i dr.) i fantastičnim, živopisnim detaljima (propovijed pticama, dobivanje svetih rana na brdu Alverni, putovanje među saracenske nevjernike). Ljubitelj narodnog duha, prvi talijanski pjesnik koji je stvarao na pučkom jeziku, pisao je pjesme u duhu provansalskih trubadura (poetski iznimno snažna i uvjerljiva “Pjesma bratu Suncu” ili “Pjesma stvorova”, 1225). Njegova sveobuhvatna ljubav prema čitavoj prirodi oslobodila je umjetnost od ukočenih formi. Putujući misionar, lirik, čudotvorac i vizionar unio je nove, pozitivne motive u kršćansku mistiku (stigmatizacije, evanđeoska djetinja vjera, božićne jaslice, ljubav prema životinjama). Njegova osebujna ličnost i vedra optimistička pojava unijela je neizmjerno svjetlo u srednjovjekovni mrak, a njegova sitna asketska figura postala motivom mnogih likovnih i književnih djela. Povukao se u intimni bratski krug kraj stare crkvice Porcijunkule, sve češće zapadao u zanosno-mistična raspoloženja i veselio se “sestrici smrti”. Preminuo je 3. listopada 1226. u Assisiju.

"Asiški siromašak" sasvim je sigurno jedna od najsnažnijih i najautentičnijih kršćanskih osobnosti. Svetim ga je već 1228. proglasio papa Grgur IX. Zaštitnik je životinja, društava za zaštitu životinja, ptica, zooloških vrtova, okoliša, ekologa i ekoloških društava, trgovaca, slijepih putnika, obitelji, čipkarica, mirotvoraca, švelja, goblenara, Italije, Colorada i mnogih krajeva, naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Kaptol, Gradište kod Županje, Lipik, Veliki Bukovec, Ogulin-samostan, Zavalje kod Bihaća, Rijeka-Pehlin, Kukuljanovo kod Bakra, Juršići kod Svetvinčenta, Rovinj-samostan, Vodnjan, Krk-samostan, Zadar-samostan, Zaton Obrovački kod Jasenica, Šibenik, Betina na Murteru, Pakovo selo kod Drniša, Split, Imotski, Crivac kod Muća, Metković, Zovik kod Brčkog, Žeravac kod Dervente, Srednja Slatina kod Bosanskog Šamca, Vrbanjci kod Kotor Varoša, Šikara kod Tuzle, Guča Gora kod Travnika, Sarajevo-Dobrinja, Rumboci u Rami, Mahovljani kod Laktaša, Bila kod Livna, Rašeljke kod Tomislavgrada, Bukovica kod Tomislavgrada, Čapljina, Posuški Gradac, Rasno kod Širokog Brijega, Prolog kod Ljubuškog, Senta).

Sretan imendan od srca čestitamo svim našim Franjama, Franima i Francikama!

Molitva sv. Franje Asiškog

Gospodine, učini me oruđem svoga mira.
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim radost.

Gospodine, daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim,
da me razumiju, koliko da druge razumijem,
da budem ljubljen, koliko da ljubim.

Jer tko se daruje, prima,
tko se zaboravlja, sebe nalazi,
tko prašta, bit će mu oprošteno,
tko umire, rađa se za život vječni.

Slika: Sveti Franjo Asiški

Svetac dana - Sveti Amon pustinjak

Sveti Amon pustinjak

Današnji zaštitnik je i sveti Amon (Ammonius, Amun, Amus, Amon Veliki), egipatski pustinjak i otac monaštva. Rodio se godine 286. u egipatskom gradu Aleksandriji. Bio je podrijetlom iz bogate aleksandrijske obitelji i rano je izgubio roditelje. Kad je navršio 22 godine, oženio se djevojkom iz plemenite obitelji, ali su dogovorno položili zavjet da će živjeti poput brata i sestre, u braku duša, ne u braku tijela. Nakon 18 godina zajedničkog života Amon se oko 330. povukao na brdo Nitriju, sedamdeset milja južno od Aleksandrije, na rubu Libijske pustinje (danas je tamo egipatsko selo Al Barnuji), jugoistočno od jezera Mareotis (danas Mariut). Njegova je supruga u vlastitoj kući osnovala žensku vjersku zajednicu. Amon je u pustinji živio u najstrožoj askezi. Postio je zaista strogo i uzimao samo jedan obrok, svaka tri ili četiri dana. U to vrijeme tamo su dolazili mnogi pustinjaci (anahoreti) koje je Amon okupio i organizirao u zajednicu. Sveti Antun opat nagovorio ga je da podigne samostane i da svoje pustinjake smjesti u njih.

Amonova zajednica brojala je više od 4 tisuće sljedbenika, smještenih u pedesetak samostana. Sveti Jeronim je to mjesto nazvao „Božjim gradom“. Monasi su se uzdržavali vlastitim radom, proizvodeći odjeću i vino, a kruh su pekli u vlastitim pekarama. Imali su i veliku crkvu s osam svećenika, a bili su nadaleko poznati po izvrsnom pjevanju psalama. Amona se uz najslavnijeg pustinjaka, svetog Antuna opata, smatra ocem istočnog monaštva. Sveti Antun je izuzetno cijenio Amona. Kad je Amon preminuo godine 348. u dolini Scetis (danas Wadi El Natrun), sveti Antun je iz daljine vidio kako anđeli nose njegovu dušu u nebo. Svetom Amonu pripisuju se mnoga čudesa.

Slika: Sveti Amon pustinjak

Svetac dana - Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije Bolonjski

Sveti Petronije (Petronius, Petronio), biskup Bologne, djelovao je u 4. i 5. stoljeću. Rođen je u plemićkoj rimskoj obitelji, čiji su članovi obavljali važne dužnosti na carskom sudu u Milanu i u upravljanju rimskim provincijama. Bio je sin Petronija, prefekta pretorijanaca u Galiji, a vjerojatno je tu dužnost neko vrijeme obavljao i on sam. Po nekim izvorima bio je grčkog podrijetla i rođak cara Teodozija II. U mladosti je boravio među monasima na otocima Lérins, pred jugoistočnom obalom Francuske. Hodočastio je u Svetu zemlju, živio asketski i postao svećenik. Po nekim izvorima posjetio je 395. Apolla iz Tebe, opata i utemeljitelja samostana u Egiptu, a neki su ga smatrali i autorom životopisa egipatskih monaha. Izabran je oko 431. za biskupa Bologne kao dvanaesti u povijesti te biskupije.

Kao bolonjski biskup sagradio je crkvu svetog Stjepana u Bologni, po uzoru na svetišta u Jeruzalemu. Obnovio je mnoge zgrade i crkve koje su uništili Goti. Preminuo je u Bologni oko 450. Njegovom životu posvećena su dva biografska djela (1180. i 1301), prožeta brojnim legendama. Najvjerodostojniji povijesni izvori o životu svetog Petronija su pismo lyonskog nadbiskupa Euherija Valerijanu i djelo Genadija iz Marseillea „De viris illustribus“ („O slavnim ljudima“), oba pisana u 5. stoljeću. Genadije izvještava da je Petronije živio svetim životom pod utjecajem poznatih monaha. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Petronijeve relikvije pronađene su 1141. i počivaju u najvećoj crkvi u Bologni, koja nosi njegovo ime (Basilica di San Petronio), čija gradnja je započela 1390. Sveti Petronije zaštitnik je grada Bologne i bolonjske nadbiskupije, pa građani Bologne nazivaju sami sebe i „Petroniani“.