SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
12	Blaženi Carlo Acutis
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Marcel iz Tangera

Sveti Marcel iz Tangera

Današnji sveti zaštitnik je mučenik Marcel iz Tangera, poznat i kao Marcel Centurion (satnik, stotnik). Rodio se sredinom III. stoljeća i bio časnik u gradu Tangeru (tadašnji Tingis, rimska pokrajina Mauretania Tingitana, danas Maroko). Kao kršćanin nije htio sudjelovati u poganskim svečanostima, priređenim u povodu rođendana careva Dioklecijana i Maksimijana te častiti poganske bogove. Odbacio je oružje, pojas, oklop i časničke oznake te se javno izjasnio kršćaninom: “Služim Isusu Kristu, vječnom kralju. Neću više služiti vašim carevima te smatram nedostojnim klanjati se vašim drvenim i kamenim bogovima, gluhim i nijemim idolima”.
Na sudu je izjavio kako nije u redu da kršćanin “služi u vojskama svijeta”. Zbog toga je osuđen na smrt te su mu 298. odrubili glavu. Prema predaji stenograf imenom Kasijan bio je toliko ogorčen zbog Marcelove presude da je odbio voditi zapisnik na njegovom suđenju te je i sam podvrgnut mučenju. O Marcelovom životu i smrti postoje i mnoge drugačije, uglavnom nevjerodostojne legende. Njegove relikvije kasnije su prenesene u León, grad u sjeverozapadnoj Španjolskoj. San Marcelo je danas sveti zaštitnik toga grada i istoimene pokrajine, ali i zaštitnik ljudi koji zbog svojih uvjerenja odbijaju služiti u vojsci i ne žele sudjelovati u ratu.

Slika: Sveti Marcel i Kasijan

Slika: Sveti Marcel iz Tangera

Svetac dana - Sveti Angelo iz Acrija

Sveti Angelo iz Acrija

Sveti Angelo iz Acrija (Angelo d'Acri), talijanski kapucin, svećenik i pučki misionar, rođen je 19. listopada 1669. u Acriju (provincija Cosenza, Calabria) kao Lucantonio Falcone, sin Francesca Falconea i Diane Enrico. Potječe iz skromne obitelji, a u vjeri ga je odgajao stric svećenik. Dva puta je neuspješno pokušao stupiti u kapucinski samostan u gradiću Belvedere Marittimo (provincija Cosenza), a napokon mu je to uspjelo 1690. Redovničke zavjete položio je 1691. i uzeo ime Angelo. Studirao je teologiju od 1695, za svećenika je zaređen 1700, a posvetio se pučkim misijama. Kao propovjednik u početku nije imao nimalo uspjeha, mučila ga je silna trema, čak su mu se mnogi smijali i rugali. Bio je razočaran, ali je jednog dana u svojoj nutrini jasno čuo ove riječi: „Ne boj se! Ja ću ti dati dar propovijedanja i od sada će tvoje muke biti blagoslovljene.“ Zbunjeni Angelo upitao je: „A tko si ti?“ Tada se kao da je potres uzdrmao njegovu redovničku ćeliju i on je opet čuo glas: „Ja sam koji jesam. Od sada ćeš tako propovijedati da će svatko moći razumjeti tvoj govor.“ Skromni brat Angelo bio je tako prestrašen tim doživljajem da je ostao dugo ležati na tlu. Proročanske Božje riječi su se ispunile. Njegove jednostavne i vatrene propovijedi, prožete pučkim govorom, imale su silan učinak. Kao priprema za propovijedi služilo mu je samo Sveto pismo i križ, ali su njegove riječi prodirale duboko u vjernička srca.

Osobito se pročuo nakon svojih korizmenih propovijedi 1711. u Napulju. Grmio je protiv oholosti moćnika, socijalne nepravde i korumpiranih vlasti. Brat Angelo, prozvan „anđelom mira“, postao je velikim apostolom rodne Calabrije, Campanije i ostalih krajeva južne Italije. Kao trajnu uspomenu na svoje misije svuda je podizao i za sobom ostavljao Kalvariju s tri križa. Širio je naročitu pobožnost prema muci Isusovoj, a ostavio je za sobom i omiljenu knjižicu „Preblagi Isus ili satnica muke Gospodina našega Isusa Krista“, u kojoj je potanko razmatrao sve što je Gospodin Isus pretrpio. Blaženi Angelo obavljao je od 1717. do 1720. dužnost kapucinskog provincijala, a od 1724. do 1726. sagradio je u Acriju kapucinski samostan. Bio je mistik, s darom proricanja, bilokacija, vizija, ekstaza i čitanja duša za vrijeme ispovijedi. Obratio je tisuće ljudi, a pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Preminuo je u svojem Acriju na današnji dan, 30. listopada 1739. Relikvije blaženog Angela počivaju od 1898. u bazilici u Acriju koja nosi njegovo ime. Blaženim ga je proglasio 18. prosinca 1825. papa Leon XII, a svetim 15. listopada 2017. papa Franjo.

Slika: Sveti Angelo iz Acrija

Svetac dana - Blaženi Zoltán Meszlényi

Blaženi Zoltán Meszlényi

Blaženi Zoltán Lajos Meszlényi, mađarski biskup i mučenik, rođen je 2. siječnja 1892. u Hatvanu (županija Heves, sjeverna Mađarska), kao drugo od petero djece učitelja Zoltána Meszlényija i njegove supruge Etel Burszky. Otac je radio kao učitelj u jednoj katoličkoj školi, a kasnije kao školski ravnatelj u Budimpešti. Zoltán se školovao u Rimavskoj Soboti (južna Slovačka) i Budimpešti, a maturirao 1909. na benediktinskoj gimnaziji u Ostrogonu (Esztergom, sjeverna Mađarska). Studirao je na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, a boravio u njemačko-mađarskom zavodu Germanicum et Hungaricum. U srpnju 1912. doktorirao je filozofiju, 1913. teologiju, a zatim nastavio studirati kanonsko pravo. Studij je nakon izbijanja I. svjetskog rata nastavio i završio u Innsbrucku, gdje je 28. listopada 1915. zaređen za svećenika. Osim mađarskog jezika i dobrog poznavanja latinskog i grčkog, govorio je njemački, talijanski, francuski, engleski, španjolski i slovački jezik. Obavljao je službu župnog vikara u Komáromu (sjeverna Mađarska), gradu na južnoj obali Dunava. U Ostrogonu je od 1917. služio kao nadbiskupski ceremonijar, nadbiskupov tajnik, kancelar i ravnatelj bogoslovije, kanonik ostrogonskog prvostolnog kaptola, arhiđakon i ravnatelj državne ustanove za zaštitu djece. Školovanje siromašne djece pomagao je vlastitim novcem. Djelovao je kao profesor na Katoličkom sveučilištu Péter Pázmány. Bio je kronični srčani bolesnik, a imao je problema i sa štitnjačom.

Pomoćnim biskupom ostrogonskog nadbiskupa postao je 28. listopada 1937, a kao apostolski administrator upravljao dijelovima košičke i rožňavske biskupije koji su pripali Mađarskoj. Za vrijeme rata biskup Meszlényi upravljao je nadbiskupskim dobrima i u svemu nastojao olakšati život svojih radnika i namještenika. Komunističke vlasti uhitlie su 1948. najprije nadbiskupovog tajnika Andrása Zakara, a 26. prosinca 1948. i ostrogonskog nadbiskupa Józsefa Mindszentyija. Na čelu nadbiskupije našao se tada János Drahos, a nakon njegove smrti (15. lipnja 1950) Zoltán Meszlényi. Nije težio za tom čašću, ali ju je prihvatio jer drugog rješenja nije bilo. Bio je siguran da će odmah biti izložen otvorenom progonu. Uhićen je već 29. lipnja 1950. i odveden „u nepoznatom pravcu“. U kolovozu se doznalo da se biskup Meszlényi nalazi u zloglasnom logoru Kistarcsi (županija Pest, budimpeštansko metropolitansko područje). Zatvoren je u hladnu samicu bez prozora. Tamničari su ga izgladnjivali i vrijeđali, sadistički mučili i zlostavljali, udarali ga nogama i palicama. Svoje biskupsko geslo "fidenter ac fideliter-s vjerom i vjerno" održao je do kraja, te vjeru i vjernost Crkvi nikada nije pogazio. Njegovi mučitelji su ga zlostavljali dok od iscrpljenosti nije umro. Preminuo je 4. ožujka 1951. u Kistarcsi. Bio je već mrtav kad su njegove posmrtne ostatke dovezli u bolnicu. Od 22. lipnja 1966. posmrtni ostaci biskupa Meszlényija počivaju u ostrogonskoj bazilici. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 31. listopada 2009, a svečanost beatifikacije u ostrogonskoj prvostolnoj bazilici predvodili su kardinal Angelo Amato i primas Mađarske nadbiskup Péter Erdő. Blaženi Zoltán Meszlényi zaštitnik je biskupa, Katoličke akcije, studenata, zatvorenika i Mađarske.