SVECI MJESECA - SVIBANJ

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveta Uršula Ledóchowska

Današnja je sveta zaštitnica Uršula (Urszula) Ledóchowska, poljska redovnica, utemeljiteljica reda Sestara uršulinki Isusova srca u agoniji. Rodila se 17. travnja 1865. u austrijskom gradiću Loosdorfu (Donja Austrija) kao Julia Ledóchowska, kći poljskoga plemića i Austrijanke. Obitelj se 1883. preselila u Poljsku na očevo imanje u Lipnici Dolnoj (Malopoljsko vojvodstvo), gdje je on uskoro, 1885, preminuo od malih boginja. Brigu o majci i petero djece preuzeo je pokojnikov brat, kardinal Mieczysław Halka Ledóchowski. Julia je ubrzo nakon očeve smrti u Krakowu stupila u uršulinski red i uzela ime Marija Uršula od Isusa. Posvetila se skrbi za mladež, posebno za njihovo obrazovanje i osnovala prvu poljsku rezidenciju za ženske studentice. Poljske uršulinke dobile su 1907. poziv da u Petrogradu otvore internat za poljske djevojčice, a među tim sestrama bila je i Urszula.
Početkom I. svjetskog rata protjerana je iz Rusije, a utočište je pronašla u Švedskoj i Danskoj. Tamo je skupljala pomoć za raseljene Poljake, pokrenula katolički mjesečnik i razvila dobre ekumenske odnose sa skandinavskim protestantima. Prevela je i objavila katekizam na finskom jeziku. Po povratku u Poljsku, 1920, utemeljila je novi uršulinski red, Sestre uršulinke Isusova srca u agoniji (sive uršulinke). Posvetile su se odgoju i obrazovanju djece i mladeži te služenju siromašnima i potlačenima. Na zahtjev pape Benedikta XV. pošla je u Rim, odakle je upravljala svojim redom. Bila je sjajna govornica te je trajno zastupala i branila prava svoje Poljske na neovisnost i slobodu. Preminula je u Rimu na današnji dan, 29. svibnja 1939. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1983. blaženom, a 2003. svetom. Njezina je sestra blažena Maria Teresa Ledóchowska, glasovita poljska misionarka, „majka crne Afrike”. Više od 900 sivih uršulinki i danas uspješno djeluje u mnogim zemljama Europe, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike.

Slika: Sveta Uršula Ledóchowska

Slika: Sveta Uršula Ledóchowska

Slika: Sveta Uršula Ledóchowska

Slika: Sveta Uršula Ledóchowska

Slika: Sveta Uršula Ledóchowska

Slika: Sveta Uršula Ledóchowska

Svetac dana - Sveti Euzebije i Polion

Sveti Euzebije i Polion, kršćanski mučenici iz rimskog grada Cibalae (danas Vinkovci), djelovali su krajem III. i početkom IV. stoljeća. Živjeli su na području današnjih Vinkovaca. Euzebije je bio biskup, a Polion lektor. Euzebije je prvi poznati biskup Cibala, a vjerojatno je tamo djelovao u vrijeme progona kršćana (249-260). Njegovo je ime grčkog podrijetla pa je moguće da potječe iz neke doseljene grčke porodice. O njegovom biskupskom radu ne zna se gotovo ništa, ali se spominje u martirologiju svetog Jeronima i u mučeničkim aktima svetog Poliona. U tim aktima, napisanim za liturgijsku upotrebu piše: „S veseljem svetkujemo spomen ove dvojice junaka (Euzebija i Poliona) i molimo Svemogućega da nas učini dionicima njihovih zasluga.“ Progonitelji Kristove vjere u Cibalama uhvatili su Euzebija 27. travnja, vjerojatno godine 258, za vladavine cara Valerijana. Doveden je na sud, saslušan, proglašen krivim kao kršćanin i biskup te je istog dana i pogubljen.

O Polionu se više zna, jer je sačuvan opis njegova mučeništva. Polion je bio lektor i voditelj lektorske škole, propovjednik i uzoran čovjek. Čini se da je bio podrijetlom iz samih Cibala. Kao kršćanin u svojim je mladim danima vjerno obavljao službu lektora (čitača) na crkvenim sastancima. Školovan mladić, postao je učitelj i odgojitelj pripravnika za crkvene službe, u prvom redu lektora. Za vrijeme cara Dioklecijana i Maksimijana (284-305) buknuo je krvavi progon kršćana. Sirmijski prefekt Prob, upravitelj velike rimske pokrajine Panonije, žestoko je udario na kršćane. Po njegovom nalogu u Singidunumu (današnji Beograd) pogubljen je svećenik Montan, u Srijemskoj Mitrovici biskup Irenej i đakon Demetrije, a u Cibalama (Vinkovcima) mladi, poletni lektor Polion, poznat po svojoj revnosti i pobožnosti. Kad je doveden pred Proba, nije pokazao ni najmanjeg straha. On je znao da mora svjedočiti svoju vjeru pa je mirno rekao kako se zove i koju službu obavlja u Crkvi. Prob je tražio od Poliona da žrtvuje poganskim bogovima i da se odrekne kršćanstva. Polion je to odbio i održao vatren govor o temeljima kršćanske vjere. Osuđen je na smrt i spaljen na lomači 27. travnja 304, na isti dan, kada je prije gotovo pola stoljeća mučeništvo pretrpio cibalski biskup Euzebije. Zaštitnik je bogoslova i lektora, a štuju ga i na prostoru današnje Italije (jedan samostan u Ravenni nazvan je njegovim imenom). Spomendan svetih Euzebija i Poliona slavi se u đakovačkoj i srijemskoj biskupiji od 1807. Posvećena im je od 1972. župna crkva u našim Vinkovcima.

Slika: Sveti Polion

Slika: Sveti Polion

Slika: Sveti Polion

Slika: Sveti Euzebije i Polion-župna crkva u Vinkovcima

Slika: Sveti Euzebije i Polion-župna crkva u Vinkovcima

Slika: Sveti Euzebije i Polion-župna crkva u Vinkovcima

Svetac dana - Sveta Bona iz Pise

Sveta Bona, talijanska augustinska trećoredica i mističarka, rođena je u 1156. u talijanskom gradu Pisi (Toscana), u četvrti Guazzolongo (danas San Martino), kao kći mlade Korzikanke Berte i pisanskog trgovca Bernarda. Otac je napustio obitelj kad je Bona imala samo tri godine pa su se majka i kći našle u teškoj situaciji. Već od djetinjstva Bona je imala milosni dar viđenja, a s deset godina stupila je u treći red pisanskih redovnika augustinaca. U četrnaestoj godini hodočastila je u Svetu zemlju. Na povratku s hodočašća Bona je doživjela viđenje u kojem je Krist Gospodin na njezinu ruku stavio prsten. Nakon povratka u Pisu Bona je stekla veliki ugled svojom dobrotvornošću te darovima izliječenja i proricanja.

Posebno se isticala kao voditeljica i organizatorica brojnih hodočašća, u razdoblju kad su takva putovanja bila duga, naporna i opasna. Hodočastila je pored ostalog u Rim, devet puta u najpoznatije španjolsko svetište Santiago de Compostela (Galicija, sjeverozapadna Španjolska) i u svetište svetog Mihaela arkanđela na poluotoku Gargano (Monte Sant'Angelo, provincija Foggia, Puglia). Sudjelovala je u osnivanju samostana San Iacopo al Poggio u Pisi. Preminula je 29. svibnja 1207. u Pisi, a njezine relikvije počivaju u pisanskoj crkvi svetog Martina. Zaštitnica je grada Pise, hodočasnika, turističkih vodiča, putnika, glasnika i stjuardesa.

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Slika: Sveta Bona iz Pise

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani