SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Krštenje Gospodinovo
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Angela Merici

Sveta Angela Merici

Današnja sveta zaštitnica je Angela Merici (Anđela Meriči), osnivačica uršulinki. Rođena je 21. ožujka 1474. u talijanskom gradu Desenzano del Garda (provincija Brescia, Lombardija), u skromnoj seoskoj obitelji. Rano je ostala bez roditelja i starije sestre, a s 15 godina postala je franjevačkom trećoredicom. Već kao djevojka isticala se svojom mudrošću, dobrotom i spremnošću da svakom pomogne. Prema predaji, 1524, na putu u Svetu zemlju iznenada je oslijepila na otoku Kreti. Prijatelji su ju htjeli vratiti kući, ali ona je silno željela posjetiti sveta mjesta. Na putu kući dok je molila pred raspelom, vid joj se vratio na istom mjestu gdje ga je izgubila. Vizionarka i mističarka, osnovala je s još 28 djevojaka 1535. u Bresci redovničku Družbu svete Uršule (uršulinke), koja se posvetila odgoju i vjerskom poučavanju djevojčica napuštenih od roditelja i brizi za bolesnike i siromahe. Godine 1537. izabrana je za poglavaricu reda.
Kasnije se djelovanje njezinog reda proširilo i na poučavanje svjetovnih predmeta te na otvaranje mnogih internata i škola za žensku mladež. Svojim odgojiteljskim djelovanjem Angela Merici bila je prethodnica suvremene pedagogije, a mnogim stajalištima i razmišljanjima bila je daleko ispred svog vremena. Preminula je na današnji dan, 27. siječnja 1540. u Bresci, gdje se i danas čuvaju njezine relikvije. Blaženom ju je proglasio 1768. papa Klement XIII, a svetom 1807. papa Pio VII. Zazivaju je prigodom bolesti i tjelesnih boli, a zaštitnica je bolesnika, osoba koje su izgubile roditelje, invalida, hendikepiranih osoba i osoba izloženih fizičkom naporu. Posvećene su joj mnoge župe, crkve i učilišta diljem svijeta, a njezine uršulinke djeluju na svim kontintentima. U Hrvatskoj su uršulinke započele djelovati 1703. u Varaždinu, gdje su osnovale prvu školu, gimnaziju i preparandiju, a danas uspješno djeluju u Zagrebu (Vončinina ulica, Gračani, Vlaška ulica, Utrina), Slavonskom Brodu, Varaždinu, Rovinju i Zenici.

Slika: Sveta Angela Merici

Svetac dana - Blaženi Henrik Suso

Blaženi Henrik Suso

Blaženi Henrik Suso (Heinrich Seuse), njemački svećenik, dominikanac, duhovni pisac i mistik, rođen je 21. ožujka 1295. u Überlingenu, na sjevernoj obali Bodenskog jezera (Baden-Württemberg), u plemićkoj obitelji, kao Heinrich von Berg. Umjesto prezimena strogog oca koristio je prezime pobožne i voljene majke, Seuse (latinski Suso). S 13 godina stupio je u dominikanski samostan u Konstanzu (jugozapadna Njemačka, Baden-Württemberg). U Konstanzu se školovao i od dvadesete do četrdesete godine živio u strogoj pokori. Školovao se najprije u Strasbourgu (vjerojatno od 1319. do 1321), a od 1324. do 1327. na visokoj školi u Kölnu, gdje mu je učitelj bio glasoviti teolog, filozof i mistik, Meister Eckhart, a kolega Johannes Tauler, također čuveni mistik, propovjednik i teolog. Nakon povratka u Konstanz, 1327, djelovao je kao profesor te kao misionar i propovjednik, od Švicarske do Nizozemske. Zbog klevete i druženja s prijepornim Meisterom Eckhartom imao je problema s dominikanskim poglavarima, od 1329. do 1334. nije smio predavati, a 1330. morao se u Maastrichtu braniti od optužbe za krivovjerje. Od 1340. djelovao je kao prior dominikanskog samostana u Konstanzu. Jednom zgodom propovijedao je o otajstvu svete mise i o proživljavanju pobožnosti za vrijeme pretvorbe. Kao primjer iznio je uspomenu na pobožnost svoje majke. Heinrichova majka bila je izuzetno pobožna kršćanka. Svaki dan je odlazila na misu i često se pričešćivala. Mali Heinrich često je majku pratio u crkvu i vidio da majka za vrijeme pretvorbe plače. Dječaku je to bilo čudno pa je zapitao majku: „Mama, mora li se plakati za vrijeme pretvorbe?“ „Ti ne moraš, sine!“-odgovorila mu je majka. „A ti moraš, mama?“ Majka je tada rekla: „Sine, svaka pretvorba je Veliki petak. Moja duša tada vidi Spasitelja kako ga polažu na križ, kako mu probijaju ruke i noge, kako umire. Ja u duhu gledam svoga Boga, kako svaki put u pretvorbi obnavlja svoju smrt. Zato, eto, prolijevam suze.“ Prolazile su godine, a mali Heinrich postao je učeni dominikanac koji je napisao mnoga djela, a na vrhuncu svoje slave, 1350, napisao je i „Knjižicu vječne mudrosti“, najljepši plod njemačke mistične književnosti. I u toj knjizi prisjetio se svoje majke: „Taj odgovor da je svaka pretvorba Veliki petak, odgovor je jedne priproste žene. Pa ipak, nešto toliko duboko i toliko lijepo krije se u tom odgovoru, da to nijedan znanstvenik ne bi mogao dublje i ljepše iskazati.“

Heinrich (često se služio književnim pseudonimom Amandus) bio je izvrstan pisac, obdaren neobično bujnom maštom i živahnim stilom. Mistik i čovjek velikoga srca, u svojem mističnom zanosu podsjećao je na svetog Bernarda i svetog Franju Asiškog. Nazivali su ga prvim „pjesnikom svete ljubavi“. Ostavio je za sobom i životopis te pisma, koja su i danas tražena i rado čitana literatura. Mnogo je trpio kao i drugi mistici pa kod njega nalazimo smisao za patnju kao naknadu za ljudske grijehe. Trapio se pa je 16 godina kao odjeću za spavanje koristio noćnu košulju sa 150 oštrih mjedenih čavala, okrenutih prema tijelu. Tek kad mu se jednom na Duhove ukazao anđeo i prišapnuo mu da Gospodin traži da prekine s tom pokorom, bacio je tu odjeću u Rajnu. Isusov križ i muka bili su i za njega kao za svetog Pavla „Božja sila i Božja mudrost“. Heinrich je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Bio je duhovni savjetnik mnogim dominikancima i duhovnoj zajednici nazvanoj „Gottesfreunde“ („Božji prijatelji“). Naročiti utjecaj imao je kod ženske dominikanske grane, posebno u samostanima St. Katharinental kod Diessenhofena (švicarski kanton Thurgau), a sa časnom sestrom Elsbeth Stagel, nadstojnicom dominikanskog samostana u Tössu (Winterthur, kanton Zürich), ostvario je blisku suradnju. Ona je prevela neka Heinrichova djela s latinskog na njemački i sačuvala mnoga njegova pisma. Od 1348. boravio je u Ulmu, a pred smrt bio je i prior tamošnjeg dominikanskog samostana. U Ulmu, gradu na Dunavu (Baden-Württemberg) Heinrich Seuse je i preminuo, 25. siječnja 1366. Blaženim ga je proglasio 1831. papa Grgur XVI. Često ga prikazuju s Presvetim imenom Isusovim na grudima. Romansiranu biografiju blaženog Henrika Susa, pod naslovom „Sluga vječne mudrosti“ (1930), napisala je značajna hrvatska književnica Sida Košutić (1902-1965).

Slika: Blaženi Henrik Suso

Svetac dana - Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius

Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius

Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius (poljski Jerzy Bolesław Matulewicz), litavski biskup, redovnik marijanac, osnivač družbi Sestara Bezgrešnog začeća i Služavki Isusa u euharistiji, rođen je 13. travnja 1871. u selu Lugine u blizini grada Marijampolea (južna Litva), u siromašnoj seljačkoj obitelji, kao najmlađe od osmero djece Andrzeja i Urszule. Ostao je bez oca s tri godine, a bez majke s deset godina. Majka ga podučavala litavskom jeziku jer se u litavskim školama tada obavezno učio samo ruski jezik. Nakon smrti roditelja brigu o malom Jurgisu preuzeo je stariji brat Jan. Jurgis se školovao u gimnaziji u Marijampoleu i tada obolio od tuberkuloze kostiju pa je neko vrijeme mogao hodati samo uz pomoć štaka. Od 1889. do 1893. školovao se u poljskim sjemeništima, u Kielcu i Varšavi. Moralnu teologiju studirao je u Sankt Peterburgu. Duhovni sljedbenik poljskog kapucina, blaženog Honorata Koźmińskog, zaređen je za svećenika 20. studenog 1898. kao pripadnik Kongregacije marijanskih otaca od Bezgrešnog začeća. Doktorirao je teologiju 1902. na sveučilištu u Fribourgu (zapadna Švicarska). Predavao je od 1902. so 1904. latinski jezik i kanonsko pravo na biskupijskom sjemeništu u Kielcu (Svetokriško vojvodstvo, jugoistočna Poljska), a od 1905. do 1907. djelovao kao duhovnik mladeži u Varšavi. Neumorno je radio na poboljšanju životnih uvjeta radnika i siromaha. Od 1907. predstojnik odjela za sociologiju na Duhovnoj akademiji u Sankt Peterburgu, predavao je dogmatsku teologiju i službovao kao vicerektor. Glasoviti profesor, propovjednik i ispovjednik, reformirao je 1910. red Marijanskih otaca Bezgrešnog začeća, promijenio njihovu konstituciju, odjeću, zavjete i način života. Dao je ostavku na svoj položaj u akademiji kako bi se posvetio revitalizaciji marijanaca, a od 14. srpnja 1911. do smrti djelovao kao generalni poglavar reda.

Osnovao je 15. listopada 1918. u Marijampoleu Kongregaciju sestara Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Imenovan je 23. listopada 1918. protiv svoje volje biskupom litavske metropole Vilniusa. U to vrijeme oko Vilniusa sukobljavali su se različiti osvajački interesi, a biskup Jurgis neprestano se borio za obranu Crkve i slobodu svih građana. Osnovao je 1924. još jedan red, Služavke Isusa u euharistiji. Povukao se 14. srpnja 1925. s biskupskog položaja, a 1. rujna 1925. imenovan je nadbiskupom i apostolskim vizitatorom svoje domovine Litve. Utemeljio je litavsku crkvenu provinciju i osnovao pet novih litavskih biskupija s Kaunasom kao metropolitanskim sjedištem. Posjetio je 1926. brojne litavske emigrante u Sjedinjenim Državama. Sveta Stolica povjerila mu je uspostavu konkordata s litavskom vladom i on je taj zadatak uspješno ostvario neposredno pred svoju smrt. Preminuo je 27. siječnja 1927. u Kaunasu (središnja Litva) prilikom operacije slijepog crijeva. Njegove relikvije počivaju od 24. listopada 1934. u crkvi svetog Mihaela arkanđela u Marijampoleu. Blaženim ga je proglasio 28. lipnja 1987. papa Ivan Pavao II. koji je biskupa Jurgisa nazvao „čovjekom Božjeg srca“. Zaštitnik je Litve i učitelja,