SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Duhovi
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Marija Majka Crkve
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Presveto Trojstvo
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Rita iz Cascije

Sveta Rita iz Cascije

Današnja sveta zaštitnica je Rita iz Cascije (Rita da Cascia), talijanska redovnica augustinka, mističarka. Rodila se 1381. kao Margherita Lotti u naselju Roccaporena (općina Cascia, provincija Perugia, Umbrija). Kći pobožnih roditelja, jedinica, od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini, gradski stražar, bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, pribiližila dragom Bogu i ostvarila obiteljsku sreću. Zatim ju je pogodio udarac za udarcem. Muž joj je ubijen iz zasjede, a potom su joj u roku od godine dana umrla oba sina. S 36 godina, počela je opet razmišljati o ulasku u samostan. Uputila se u obližnju Casciju, u augustinski samostan svete Marije Magdalene, ali su je redovnice kao udovicu nasilno ubijenog muža najprije odbile. Naposljetku je ipak uspjela, a po jednoj predaji po noći su je u samostan uveli njezini sveci zaštitnici, Ivan Krstitelj, Augustin i Nikola iz Tolentina. Dobrotvorka i mirotvorka, u samostanu je mnogo molila, razmatrala o Isusovoj muci i zamolila Isusa da postane sudionica njegove muke. Zadobila je ranu na čelu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, krvarila 15 godina i nije više zarasla. Činila je strogu pokoru i postila. Mnogo je patila i zadnjih godina bila prikovana za svoj siromašni samostanski ležaj.
Prema legendi, jednom je od nekog rođaka poželjela ružu iz svoga obiteljskog vrta. Bio je mjesec siječanj i sniježilo je, rođak je zavirio u Ritin stari vrt, a na grmu ga je čekala jedna jedina prekrasna ruža. Preminula je u Casciji na današnji dan, 22. svibnja 1457. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, a pobožnost prema njoj raširila se po mnogim zemljama. Blaženom ju je 1627. proglasio papa Urban VIII, a svetom 1900. papa Leon XIII, nazvavši je “dragocjenim biserom Umbrije”. Zazivaju je kod neplodnosti, osamljenosti, bolnih rana i bolnih tijela, očajnih stanja, naizgled nemogućih i nerješivih problema i slučajeva jer usprkos mnogih nedaća i gubitaka nikada nije gubila vjeru u Svevišnjega. Zaštitnica je bolesnika, roditelja, udovica, majki, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveta Rita iz Cascije

Svetac dana - Sveta Julija s Korzike

Sveta Julija s Korzike

Sveta Julija s Korzike (talijanski Giulia da Corsica, francuski Julie de Corse) ili sveta Julija iz Kartage, mučenica iz V. stoljeća, bila je djevojka iz plemenite obitelji. Rođena je 420. u Kartagi (danas Tunis). Za vrijeme provale Vandala i njihovog kralja Genserica u Afriku, godine 439, zarobljena je. Kao ropkinju kupio ju je bogati sirijski trgovac Euzebije koji je dobro postupao s njom. Kad je Euzebijev brod 450. pristao na otok Korziku, tamo su se odvijale poganske svečanosti. Julija je kao kršćanka odbila sudjelovati u poganskim zabavama tamošnjeg upravitelja Feliksa i nije htjela žrtvovati poganskim bogovima pa je osuđena na smrt. Najprije su joj odrezali kosu, potom su je užasno mučili i na kraju je raspeli. Kod raspinjanja je njena duša kao golubica napustila tijelo.

O svetoj Juliji kruže i drugačije legende, a neke je smještaju u VII. stoljeće. Sveta Julija osobito se časti na otoku Gorgoni kod Livorna. Tamo je hodočasničko svetište s ljekovitim izvorom. Svetu Juliju zazivaju kod bolesti nogu i ruku, a zaštitnica je žrtava mučenja, Korzike te talijanskih gradova Brescije i Livorna, gdje se čuvaju i njezine relikvije. Te relikvije su godine 763. s Korzike prenesene u Bresciju, a kasnije jedan dio i u Livorno. Posvećena su joj mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta.

Slika: Sveta Julija s Korzike

Svetac dana - Sveta Dulce Lopes Pontes

Sveta Dulce Lopes Pontes

Sveta Dulce Lopes Pontes, u Brazilu popularna kao Irma Dulce („Sestra Dulce“), brazilska redovnica, rođena je 26. svibnja 1914. u gradu Sao Salvador da Bahia, glavnom gradu brazilske države Bahia (Regija Sjeveroistok), kao Maria Rita de Souza Brito Lopes Pontes, drugo od šestero djece doktora Augusta Lopesa Pontesa, zubara i njegove supruge Dulce Marije de Souza Brito. Ostala je bez majke sa šest godina. Kao dijete iz dobrostojeće obitelji s ogorčenjem je promatrala kako žive siromasi i nevoljnici u njezinom gradu. Već je kao djevojčica počela voditi brigu o beskućnicima i prosjacima. Osjetila je u sebi poziv za duhovnim zvanjem iako ju je otac nagovarao da postane učiteljica. Nakon završetka srednje škole, pridružila se 1933. Sestrama misionarkama Bezgrešnog začeća Majke Božje u samostanu Gospe od Karmela u gradu Sao Cristóvao (država Sergipe, Regija Sjeveroistok). Uzela je redovničko ime Dulce, u počast preminuloj majci. Vječne zavjete položila je 15. kolovoza 1934. Njezin uzor bila je sveta Terezija od Djeteta Isusa. Kad je ušla u samostan, sestra Dulce je napisala: „Koliko god ljubavi imam u svojem malenom srcu, premalo je za tako velikoga Boga.“ Osnovala je 1936. u Salvadoru Radnički savez svetog Franje, od 1937. Radničko društvo Bahije, prvi kršćanski radnički pokret u Bahiji.

Najprije je radila kao učiteljica, ali je istovremeno vodila brigu o siromasima i umirućima u siromašnim četvrtima grada Salvadora, Alagadosu i Itapagipeu. Već su je tada počeli nazivati „anđeo Alagadosa“. Čak je provaljivala u prazne kuće kako bi beskućnicima osigurala smještaj. U kokošinjcu svojeg samostana svetog Antuna počela je 1949. zbrinjavati bolesnike, a 1960. otvorila Bolnicu svetog Antuna sa 150 kreveta. Godine 1983. bolnica je već raspolagala sa 400 kreveta, a danas prima 3000 osoba dnevno. Osnovala je 26. svibnja 1959. dobrotvornu ustanovu „Socijalna djela sestre Dulce“ („Obras Sociais Irma Dulce“), a 1964. „Odgojni centar svetog Antuna“ („Centro Educacional Santo Antônio“) u gradu Simoes Filho (Bahia), za djecu bez roditelja. Prozvana „dobrim anđelom Bahije“ i „brazilskom majkom Terezom“, predložena je 1988. za Nobelovu nagradu za mir, a u novinskoj anketi izabrana je za najpopularniju ženu u povijesti Brazila. Posljednjih 30 godina života Irma Dulce bila je slabog zdravlja, a posljednjih 16 mjeseci provela je u bolnici zbog problema s disanjem, gdje ju je 20. listopada 1991. posjetio i papa Ivan Pavao II. On ju je upoznao 1980, za svojeg prvog posjeta Brazilu, i nazvao njezin rad „primjerom čovječnosti“. Preminula je 13. ožujka 1992. u samostanu svetog Antuna, u svojem rodnom gradu, Sao Salvador da Bahia. Od 2010. njezino tijelo počiva u crkvi Bezgrešnog začeća u Salvadoru. Papa Benedikt XVI. proglasio ju je blaženom 22. svibnja 2011, a papa Franjo svetom 13. listopada 2019, kao prvu sveticu rođenu u Brazilu. Riječ „dulce“ na portugalskom znači „slatko“ pa bi njezin spomendan kao svoj imendan mogle preuzeti i naše Slađane.

Slika: Sveta Dulce Lopes Pontes

Slika: Sveta Dulce Lopes Pontes i sveti Ivan Pavao II

Slika: Sveta Dulce Lopes Pontes

Svetac dana - Sluga Božji Lovro Milanović

Sluga Božji Lovro Milanović

Sluga Božji Lovro Milanović, hrvatski franjevac iz provincije Bosne Srebrene, svećenik i mučenik, rođen je 22. svibnja 1777. kao sin Ante i Katarine rođene Strukić. Na krštenju je dobio ime Stjepan. Njegov otac Anto Milanović doselio se iz Gabele u Hercegovini. Ubrzo nakon rođenja maloga Stjepana obitelj se preselila u Kraljevu Sutjesku (srednja Bosna), gdje se Anto zaposlio u franjevačkom samostanu, u kojem je gvardijan bio njegov brat fra Franjo Milanović. Kad je Stjepanu bilo šest godina, od kuge su mu umrli roditelji, brat i dvije sestre. Otad je brigu o njemu preuzeo stric fra Franjo i usmjerio ga prema franjevačkom pozivu. U petnaestoj godini, 27. svibnja 1792, ušao je u franjevački red i uzeo ime Lovro. Svečane zavjete je položio nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci. Nije poznato gdje se školovao i kada je zaređen za svećenika. Postavljen je 14. lipnja 1803. za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. Potom je imenovan za župnika u Velikoj (današnja župa Plehan), u blizini Dervente (Bosanska Posavina), koja je tada pokrivala sve župe današnjeg derventskog dekanata. Premješten je 1806. za župnika u Tramošnicu kod Gradačca (sjeveroistočna Bosna). Fra Lovro se uputio 3. veljače 1807. u Dubrave, kako bi tamošnjem župniku, svojem stricu Franji Milanoviću, pomogao u ispovijedanju. Usput je išao podijeliti svete sakramente jednom bolesniku. Na putu ga je u selu Turiću (zaselak Staro Selo) ubio Mujo Arnaut, nadglednik imanja Osmanbega Gradaščevića. Ubojica je šuteći projahao pored fra Lovre i đaka, koji je s njim putovao, da bi se zatim zaustavio, skinuo pušku s ramena i pucao u fra Lovru, koji se pogođen srušio s konja i izdahnuo na rukama đaka.

U Matici umrlih župe Tramošnica stoji napisano kako je ranjeni fra Lovro uspio nekako sići s konja, potom kleknuo i udarajući se u prsa kazao: „Gospodine Isuse Kriste, koji si za mene svoju krv prolio na križu, sada ja bijednik za tebe umirem od neprijatelja svetog križa. Oprosti meni prevelikom grešniku i smiluj se!“ Još uvijek vrlo živa narodna predaja govori kako je Mujo Arnaut ubio fra Lovru zato što nije sišao s konja i na taj mu način prema turskom propisu iskazao poštovanje. A fra Lovro to nije učinio, nastavlja predaja dalje, jer je u rukama nekom bolesniku nosio sakrament svete pričesti. Glas o Lovrinoj svetosti (fama sanctitatis) ne jenjava već više od 200 godina. Na mjestu zločina fra Lovri je na obljetnicu, 200 godina od njegove pogibije, podignut spomenik. Na njegov grob u Turiću (desetak kilometara od Gradačca), od njegove smrti do naših dana, s vjerom i pouzdanjem dolaze brojni vjernici ne samo iz Bosanske Posavine nego i izdaleka (iz Slavonije i Srijema). Dolaze i katolici i pravoslavni i muslimani. Ljudi su od davnine uzimali s fra Lovrina groba grudice zemlje, nosili ih svojoj kući i njome trljali bolesni dio svoga tijela, uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći u njihovim bolestima i raznim drugim nevoljama. Mnogi od njih svjedoče kako su njihove molitve uslišane. U Sarajevu je 2015. svečano otvoren postupak beatifikacije i proglašenja mučeništva sluge Božjeg Lovre Milanovića „in odium fidei“ (iz mržnje prema vjeri).