SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
11	Sveti Aleksandar Sauli
12	Sveti Carlo Acutis
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Uršula

Sveta Uršula

Danas slavimo svetu Uršulu (Ursulu), mučenicu. Prema legendama iz X. i XI. stoljeća bila je kraljevna, kći kršćanskoga britskoga kralja. Na povratku s hodačašća u Rimu, mučili su je i ubili Huni, vjerojatno godine 452. u Kölnu, zajedno s mnogobrojnim pratiljama. Kao godine njezine mučeničke smrti navode se i 238, 283, 383, 451. i 640. I o broju njezinih pratilja, također svetih mučenica, postoje prijeporni podaci, a kreću se od 11 do 11 tisuća (prema svemu sudeći prepisivač starog dokumenta je pojam „11 M“ pogrešno protumačio kao „11 tisuća“ umjesto „11 mučenica“). Iako su podaci o njoj raznoliki i nepouzdani, bila je izuzetno omiljena svetica u srednjem vijeku. Izvjesnost o postojanju i mučeništvu svete Uršule temelji se na natpisu iz IV. ili V. stoljeća što resi njezinu crkvu u Kölnu: "Klemacije, čovjek senatorskoga ranga došavši s Istoka potaknut božanskim nadahnućem - nanovo je sagradio ovu baziliku na svoj račun da bi ispunio zavjet na mjestu gdje su svete djevice prolile krv za Kristovo ime."

Kult svete Uršule iz Kölna, zasnovan na brojnim legendama, proširio se u Španjolsku, Italiju, Dansku i čitavu Europu. Po njoj su nazvane uršulinke (Red svete Uršule), katolički ženski red što ga je 1535. u talijanskom gradu Bresci osnovala sveta Angela Merici, a bavi se prije svega naobrazbom mladih katoličkih djevojaka i žena. Od 1703, kada su započele djelovati u Varaždinu, uršulinke su nazočne i u Hrvatskoj. Sveta Uršula je zaštitnica katoličkog odgoja i obrazovanja (naročito djevojačkog), odgojitelja, školske djece, studenata, siročadi, učiteljica, dobrih brakova, streličara, trgovaca suknom, svete smrti, Britanskih Djevičanskih otoka, Sveučilišta u Parizu, njemačkog grada Kölna i mnogih drugih naselja, župa, crkava, kapela, samostana, škola i vrtića po cijelom svijetu i u Hrvatskoj (Grabovac kod Čeminca u Baranji), a zajednice i samostani uršulinki uspješno djeluju i u hrvatskim krajevima (Varaždin, Zagreb-Vončinina, Zagreb-Gračani, Novi Zagreb-Utrine, Slavonski Brod, Rovinj, Zenica).

Slika: Sveta Uršula

Svetac dana - Sveti Hilarion iz Gaze

Sveti Hilarion iz Gaze

Sveti Hilarion, pustinjak i opat, rođen je 291. u Tabathi kod Gaze (Palestina). Sveti Jeronim napisao je njegov životopis dvadesetak godina nakon Hilarionove smrti, a na Istoku je doživio mnoge prijevode i prijepise. Iz tog životopisa doznajemo najviše o Hilarionu, utemeljitelju palestinskog monaštva u IV. stoljeću. Rodio se kao sin poganskih roditelja koji su ga poslali na studij u Aleksandriju. Tamo se obratio na kršćanstvo i zagrijao se za monaški život. Nekoliko godina bio je učenik svetog Antuna Pustinjaka, glasovitog oca kršćanskog monaštva. S njim je proživio godine 306. više od dva mjeseca u egipatskoj pustinji. Kad se 307. vratio kući u Palestinu, njegovi roditelji više nisu bili živi. Hilarion je svoje nasljedstvo podijelio siromasima i nakon toga se povukao u samoću kod Maiume, luke grada Gaze. Tamo je provodio pokornički život, u stalnoj molitvi, a bio je često podvrgnut teškim napastima. Oko 329. počeo je oko sebe okupljati učenike i osnovao mnoge samostane u različitim dijelovima Palestine. Uzdržavao se izradom košara i godinama jeo samo 15 smokava dnevno, komadić kruha i malo bilja.

Glas o Hilarionovoj svetosti proširio se na sve strane, a pripisivala su mu se mnoga čudesna djela, ozdravljenje bolesnika i oslobađanje opsjednutih od demonskih sila. Salijetali su ga posjetitelji sa svih strana pa više nije imao mira ni samoće. Odlučio je poći na hodočašće pa se 356. uputio najprije u Egipat, u Bruchion kod Aleksandrije i u jednu libijsku oazu. Potom je otplovio na Siciliju, gdje je boravio u jednoj špilji kod Pachina (Siracusa). Sa Sicilije je krenuo u naše krajeve, u blizinu starog Epidaura, današnjeg Cavtata. Tamo i danas živi spomen na njega, a svetom Ilaru, kako ga naš tamošnji puk zove, posvećena je župa Mlini u Župi dubrovačkoj. Svoj životni vijek Hilarion je okončao kod Paphosa na otoku Cipru. Živio je u samoći, a posjećivao ga je samo njegov vjerni učenik Hezihije. Preminuo je na današnji dan, 21. listopada 371. Štovanje svetog Hilariona prošireno je na Istoku, o čemu svjedoče brojni životopisi na grčkom, armenskom i koptskom jeziku. Zaštitnik je mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveti Hilarion iz Gaze

Slika: Sveti Hilarion(Ilar)-župna crkva u Mlinima

Svetac dana - Sveti Gašpar del Bufalo

Sveti Gašpar del Bufalo

Sveti Gašpar (Gaspare) del Bufalo, talijanski svećenik, utemeljitelj Družbe misionara Krvi Kristove, rođen je u Rimu 6. siječnja 1786, kao sin Antonija, kuhara plemićke obitelji Altieri i Annunziate Quartieroni. Kako je rođen na blagdan Tri kralja, dobio je na krštenju njihova imena, Gaspare Melchiorre Baldassarre. Kao mali dječak obolio je od neizlječive očne bolesti, a njegova majka stavila ga je tada pod zaštitu svetog Franje Ksaverskog. Gaspare je čudesno ozdravio, a Franjo Ksaverski postao je kasnije njegov uzor i zaštitnik njegove družbe. Dječak je rano primio svetu pričest i potvrdu, a u ozračju obiteljskog doma napredovao u pobožnosti i duhovnosti pa je osjetio želju za svećeničkim pozivom. Školovao se u Rimskom kolegiju (Collegio Romano). Teologiju je studirao i diplomirao u rodnom Rimu, a za svećenika je zaređen 31. srpnja 1808. u Lateranskoj bazilici. Kao student bogoslovije i mladi svećenik iskazivao je veliku pobožnost, revnost u svojoj pastirskoj službi, gorljivost u propovijedanju i žarku želju za spašavanjem duša. Sudjelovao je u brojnim dobrotvornim djelima, a naročito uspješno djelovao je među običnim pukom, kočijašima i seljacima iz okolice Rima. Gaspare je osjetio veliku naklonost prema štovanju Predragocjene Krvi Kristove pa je sa svećenikom Francescom Albertinijem 8. prosinca 1808. osnovao bratovštinu Predragocjene Krvi. Njegova apostolska djela prekinuta su 1809. Napoleonovim osvajanjem Papinske države. Papa Pio VII. i njegovi vjerni svećenici bili su uhićeni i morali su napustiti Rim. Tako je i Gaspare del Bufalo od 1810. do 1814. kao zatvorenik boravio u Piacenzi, Bologni, Imoli i Lugu. U vrijeme zatočeništva doživio je tešku bolest, smrt majke i dragih prijatelja, ali sve to ga je jačalo i produbljivalo u njemu istinsku duhovnost prema Krvi Kristovoj. Zajedno s Francescom Albertinijem radio je na pokretanju nove ustanove, kongregacije Misionara Krvi Kristove. Toj družbi namijenio je širenje slave Krvi Kristove preko pučkih misija i pridobivanje grešnika za spas njihovih duša. Nakon povratka u Rim posvetio se potpuno ostvarenju tog značajnog djela. Okupio je oduševljene mlade misionare i 18. kolovoza 1815, na blagdan Velike Gospe, otvorio prvu kuću nove družbe, Kongregacije misionara Predragocjene Krvi (Congregazione dei Missionari del Preziosissimo Sangue), u opatiji San Felice u Gianu (Umbrija). Broj novih kuća i misionarskih zajednica ubrzo se proširio diljem središnje Italije. Od početka Gaspareu se pridružio mladi misionar Giovanni Merlini, s kojim je krenuo u apostolat misija. Držali su pučke misije u mnogim mjestima, a Gaspare se naročito isticao sjajnim propovjedničkim darom, kojim je privlačio mnoštvo vjernika i nevjernika. Misije Gasparea del Bufala postizale su veliki uspjeh u graničnim područjima Papinske države i Napuljskog kraljevstva, gdje se u vrijeme Napoleonovih osvajanja raširilo djelovanje raznoraznih odmetnika i razbojnika. Gaspare je pješice prolazio cijelim tim krajem i održavao misije u naseljima, ali je odlazio i u šume i planine, gdje su se okupljali odmetnici. Njegove misije donosile su više ploda i mira od nasilnih mjera vlasti i redarstva.

U jednom od tih odmetničkih središta, Vallecorsi (provincija Frosinone, Lazio), Gaspare je 1822. održao misije i tamo upoznao 17-godišnju djevojku Mariju De Mattias. On je u Mariji probudio želju da i sama postane promicateljica štovanja Krvi Kristove, a njezino duhovno vodstvo povjerio je misionaru Giovanniju Merliniju. Gaspare je pozvao Mariju da se posveti osnivanju družbe Klanjateljica Krvi Kristove i ona je to 1834. uspješno ostvarila (o svetoj Mariji De Mattias pišemo u prilogu od 20. kolovoza). Iako je pred kraj života oslabio od silnih napora, Gaspare nije odustao od gorljivog misionarskog rada. Preminuo je 28. prosinca 1837. u Rimu, u nazočnosti svetog Vincenza Pallotija, osnivača Družbe katoličkog apostolata i svojeg navjernijeg suradnika don Giovannija Merlinija. Blaženim ga je proglasio 18. prosinca 1904. papa Pio X, a svetim 12. lipnja 1954. papa Pio XII. Tijelo svetog Gasparea del Bufala počiva u rimskoj crkvi Santa Maria in Trivio, sjedištu njegove družbe. Družba misionara Krvi Kristove danas djeluje diljem svijeta (Europa, Sjeverna, Srednja i Južna Amerika, Afrika, Azija). Prema podacima iz 2005. družba je imala 155 kuća i 673 člana, od toga 456 svećenika. Misionari Gasparea del Bufala (po svojem osnivaču nazvani i „bufalini“ ili „sanguinisti“) započeli su 1988. s djelovanjem u Bosni i Hercegovini (Nova Topola kod Bosanske Gradiške), ali su ih zaustavila ratna zbivanja. Od 1991. djeluju u Hrvatskoj (Zagreb i Prozorje kod Dugog Sela).