SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Krštenje Gospodinovo
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Fabijan i Sebastijan

Sveti Fabijan i Sebastijan

Danas slavimo svete Fabijana i Sebastijana, mučenike iz III. stoljeća. Prema legendi Fabijan je bio seljak i laik, koji se slučajno zatekao u Rimu baš na dan izbora pape. Bijela golubica sletjela je usred okupljenog mnoštva na njegovu glavu, a nazočni kler i vjernici shvatili su to kao znak Svetog Duha i aklamacijom ga izabrali za dvadesetog Kristovog namjesnika. Sveti Fabijan postao je papom godine 236. i pamti se naročito zbog velike ljubavi koju je pokazivao prema siromasima i zbog brige koju je vodio da imena mučenika za ime Kristovo ostanu zapisana i zapamćena. Podijelio je Rim u sedam okruga i spominje se da je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe, a sedmorici podđakona dužnost da bilježe djela svetih mučenika, osobito njihovu muku i smrt. Vjernost i hrabrost mučenika bila je snažan poticaj za sve kršćane, koji su za vjeru bili spremni žrtvovati i život. Borac protiv krivovjerja, slao je misionare u Galiju, među njima svetog Dionizija i još šestoricu biskupa. Prema predaji pokrstio je cara Filipa i njegovog sina. Poginuo je mučeničkom smrću na današnji dan, 20. siječnja 250, za vrijeme Decijeva progonstva i pokopan je u Kalistovim katakombama, o čemu svjedoči grčki napis na njegovom grobu. O mučeništvu svetog Fabijana sačuvane su dvije poslanice, jedna slavnoga kartaškoga biskupa svetog Ciprijana, a druga Rimske crkve. Obje ga prikazuju kao mučenika koji je dao primjer vjere i jakosti.
Sveti Sebastijan rodio se oko 256. po nekima u Milanu, a po nekima u Narbonneu (Galija). Vjerojatno je već od djetinjstva bio kršćanin, a školovao se u Milanu. Posvetio se vojničkom staležu i postao zapovjednik Dioklecijanove tjelesne straže u Rimu. U vrijeme najkrvavijih progona kršćana, oko 288, Sebastijan, carski miljenik, posjećivao ih je u zatvoru i donosio im hranu. Činio je čuda, ozdravljivao bolesnike i obraćao pogane, među njima i mnoge vojnike, na kršćanstvo. Zbog toga je optužen, a kako se nije htio odreći vjere, osuđen je na smrt. Privezan je za stablo, a vojnici su ga gađali strelicama sve dok nije izgledao poput bodljikavog ježa. Misleći da je mrtav, prišla mu je kršćanka, sveta Irena Rimska, kako bi ga pokopala, ali on je bio živ. Irena ga je prenijela u svoju kuću i njegovala ga dok nije ozdravio. Sebastijan nije htio pobjeći od mučeništva pa je prišao caru Dioklecijanu za vrijeme jedne šetnje i optužio ga za surovost prema kršćanima. Car se prestrašio vjerujući da pred sobom ima duha, ali kad se uvjerio da je Sebastijan živ, dao ga je istući do smrti i baciti u jedan kanal. Kršćani su ga izvukli i pokopali u katakombama (Via Appia u Rimu), koje su poslije nazvane njegovim imenom. Tada je i prvi put korišten naziv katakombe (ad catacumbas). Kasnije mu je u Rimu podignuta veličanstvena bazilika, San Sebastiano fuori le mura (Sveti Sebastijan izvan zidina). Ranokršćanska hagiografska zbirka „Opis smrti i ukop mučenika“ svjedoči o njegovom štovanju. U srednjem vijeku osobito je štovan kao zaštitnik od kuge, a od renesanse je postao popularan lik u likovnim umjetnostima, prikazivan kao mladić čije je tijelo izrešetano strelicama (Botticelli, Memling, Mantegna, Perugino, Dürer, Carpaccio, Tizian, Van Dyck, Reni, El Greco, Delacroix i drugi). Zaštitnik je stoke, sportaša, strijelaca, oružara, puškara, proizvođača strijela i reketa, knjigoveža, vrtlara, trgovaca i trgovina željeznom robom, talioničara, zidara, klesara, policajaca, vojnika, čipkarica, umirućih te mnogih naselja, župa, crkava i kapela širom svijeta.
Svetima Fabijanu i Sebastijanu posvećena su naselja, župe, crkve i kapele i u hrvatskim krajevima (Stankovo kod Jastrebarskog, Cvetković kod Jastrebarskog, Kuče kod Velike Gorice, Slani Potok kod Gornje Stubice, Varaždin, Varaždinske Toplice, Oštrice kod Novog Marofa, Letovanić kod Lekenika, Donja Gračenica kod Popovače, Lazina kod Draganića, Zagradci kod Netretića, Otočac, Brinje, Gacka dolina, Kastav, Rijeka, Novi Vinodolski, Boljun kod Lupoglava, Dragozetići na Cresu, Žrnovnica kod Splita, Donji Humac kod Nerežišća na Braču, Jelsa na Hvaru, Petrovaradin). Svim našim Fabijanima i Sebastijanima želimo sretan imendan!

Sveti Fabijan i Sebastijan u našem gradu, našoj župi i našem dekanatu

U našem gradu svetima Fabijanu i Sebastijanu posvećena je kapela u Stankovu (župa svete Marije pod Okićem). Ta se kapela prvi put spominje u vizitaciji 1642. Mještani Stankova i Orešja sagradili su drvenu kapelu u znak zahvalnosti jer su po zagovoru svetih Fabijana i Sebastijana spašeni od kuge. Nakon II. svjetskog rata kapela je srušena, a sačuvan je samo oltar i zvono. Godine 1991. položen je kamen temeljac za novu kapelu na istom mjestu, a kapela je završena i blagoslovljena 1992. i oko nje je ponovo uređeno groblje, koje je nekada bilo na tom mjestu.

Sveti Fabijan i Sebastijan u našoj se župi od davnina štuju u Cvetkoviću, gdje je u kapeli svetog Emerika 1892. postavljen oltar s njihovom slikom, djelom glasovitog slikara Ferde Quiquereza.

U Jastrebarskom dekanatu svetima Fabijanu i Sebastijanu posvećena je kapela u Lazini (župa i općina Draganić), koja se spominje već 1668.

Slika: Sveti Fabijan i Sebastijan

Slika: Sveti Sebastijan

Slika: Sveti Fabijan

Slika: Sveti Fabijan i Sebastijan - župna crkva u Rijeci

Slika: Sveti Fabijan i Sebastijan - župna crkva u Varaždinu

Slika: Sveti Fabijan i Sebastijan - crkva u Kučama

Svetac dana - Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi

Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi

Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi, nigerijski svećenik, redovnik trapist, prvi nigerijski blaženik, rođen je kao Iwene Tansi u rujnu 1903, u Igboezumu kod Agulerija (država Anambra, jugoistočna Nigerija), kao pripadnik etničke skupine Igbo. Njegovi roditelji, siromašni poljodjelci Tabansi i Ejikwevi, nisu bili kršćani, ali su sina sa šest godina poslali ga na odgoj kod rođaka kršćana. Kršten je 1913. i dobio je ime Michael, a nedugo poslije toga krenuo je u školu, u grad Onitshu. U igri sa prijateljima u školi nesretnim slučajem oslijepio je na lijevo oko, ali nikada nije dopustio da mu taj nedostatak postane zaprekom na životnom i duhovnom putu. Od 1920. radio je kao učitelj u školi Presvetog Trojstva u Onitshi (država Anambra), a 1924. postao je upravitelj škole Svetog Josipa u Aguleriju. Stupio je 1925. u sjemenište u Igbariumu, a za svećenika nadbiskupije Onitsha zaređen je 19. prosinca 1937.

Od 1937. do 1950. službovao je kao župnik u naseljima Nnewi, Dunukofia, Akpu/Ajilla i Aguleri. Znao je satima pješaciti s kraja na kraj svojih prostranih župa, ponekad i uz pratnju olujne tropske kiše. Bio je potpuno posvećen evangelizaciji, pomagao je svojim zemljacima prihvatiti vjeru i odvraćao ih od praznovjerja, poganskih običaja i nasilja. Mnogo je pridonio ravnopravnosti žena u Nigeriji i pretrpio mnoge nepravde zbog svoje žarke i predane vjere u Krista Gospodina. Hodočastio je 1950. u Rim, a zatim se uputio u Englesku. Odlučio je postati redovnik, priključio se trapistima u opatiji Mount St Bernard, u blizini Coalvillea (Leicestershire) i uzeo redovničko ime Ciprijan (Cyprian). Vječne zavjete položio je 1956. Do kraja života ostao je u tom trapističkom samostanu. Preminuo je na današnji dan, 20. siječnja 1964, u engleskom gradu Leicesteru. Pokopan je na groblju svoje trapističke opatije, a 1986. njegove relikvije prenesene su na svećeničko groblje katedrale Presvetog Trojstva u Onitshi (Nigerija). Blaženim ga je 1998. proglasio papa Ivan Pavao II. u njegovoj Onitshi, kao prvog nigerijskog blaženika. Njegov suplemenik, učenik i veliki štovatelj je nigerijski kardinal Francis Arinze, kojeg je blaženi Ciprijan krstio na njegov deveti rođendan, 1. studenoga 1941.

Slika: Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi

Svetac dana - Sveta Eustochia Calafato

Sveta Eustochia Calafato

Sveta Eustochia Calafato, talijanska redovnica, klarisa, rođena je na Veliki četvrtak (ujedno i Blagovijest), 25. ožujka 1434, u selu Santissima Annunziata blizu Messine (sjeveroistočna Sicilija) kao Smeralda Calafato, kći bogatog sicilijanskog trgovca, Bernarda Calafata i Mascalde Romano Colonna. Tada je u Messini vladala epidemija kuge pa su se njezini roditelji sklonili na selo. Smeraldu je odgojila njezina pobožna majka i djevojčica se od malih nogu željela posvetiti duhovnom zvanju. Stupila je 1449. protiv volje svoje obitelji u red klarisa u samostanu Santa Maria di Basicò, u obližnjem naselju Basicò. Njezina braća zaprijetila su da će spaliti samostan i Smeralda se morala vratiti kući. Kad su roditelji vidjeli njezinu živu želju za redovničkim životom, popustili su i Smeralda se vratila u samostan. Položila je redovničke zavjete i uzela ime Eustochia. Živjela je kao stroga pokornica, spavala na golom padu, postila i nosila pokornički pojas (cilicij), ali je smatrala da u njezinom samostanu nema dovoljno stege. Stoga se 1457. s još dvije redovnice pridružila novoj, vrlo strogoj zajednici klarisa u samostanu Santa Maria Accomandata, zajedno sa svojom majkom, sestrom Mitom i nećakinjom Paolom.

Na čelu te zajednice osnovala je 1463. uz privolu pape Kalista III. samostan Montevergine u Messini i postala njegovom poglavaricom. Bila je poznata po svojoj pobožnosti Presvetom oltarskom sakramentu i po brizi za siromahe. Vjernici su je smatrali svojom zaštitnicom, a njezin samostan bio je utočište nevoljnika, posebno u vrijeme potresa koji su tada pogodili Siciliju. Sestra Eustochia preminula je 20. siječnja 1485. u Messini. U to vrijeme u njezinom sasmostanu boravilo je 50 sestara. Pokopana je u apsidi svetišta Montevergine u Messini, a nakon više od pet stoljeća njezino tijelo je i dalje neraspadnuto. Njezin životopis napisala je dvije godine nakon njezine smrti sestra Jacopa Pollicino, njezina suradnica, ali je ta biografija otkrivena tek 40-ih godina prošlog stoljeća. Glasovitom sicilijanskom slikaru Antonellu da Messina (1430-1479) poslužila je kao model za njegovu sliku Djevice od Navještenja (l’Annunziata). Papa Pio VI. proglasio ju je blaženom 14. rujna 1782, a papa Ivan Pavao II. svetom 11. lipnja 1988, za vrijeme svojeg posjeta Messini. Sveta Eustochia Calafato zaštitnica je Messine.