SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
11	Sveti Aleksandar Sauli
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
12	Blaženi Carlo Acutis
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Današnji blagdan posebno je drag svima onima koji se s radošću sjećaju zlatnih dana djetinjstva i uspavanki koje su im njihove mame i bake, očevi i djedovi, kazivali prije sna, a redovito bi završavale molitvicom Anđelu čuvaru. Anđeli su po židovsko-kršćanskom vjerovanju nadnaravna bestjelesna bića, savršenija od ljudi. Nalaze se uz Božje prijestolje i posreduju između Svevišnjeg i ljudi, koje po naredbi Božjoj čuvaju i čiji su „anđeli čuvari“. U likovnoj umjetnosti ranog kršćanstva prikazuju se kao mladići s krilima odjeveni u tuniku, u gotici se često vide s glazbenim instrumentima, sa svijećnjacima i kadionicama. U ranoj renesansi pojavljuju se s djevojačkim licem, a u visokoj renesansi i baroku slični su amoretima i puttima. Sveti Ivan Damašćanin piše o njima: „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka“. A to „Svjetlo bez početka“ jest sam beskonačni Bog. Znanost o anđelima temelji se na Svetom pismu, a nalazimo ih i u Starom i u Novom zavjetu. Glavni svjedok njihovog postojanja, njihovog značaja i njihove službe anđela čuvara jest sam Krist Gospodin: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog« (Mt 18,10). Naš Anđeo čuvar može nam biti vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Svaka, baš svaka duša ima svoga Anđela čuvara. Na nama je hoćemo li taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i anđela čuvara. Na blagdan svetih anđela čuvara prisjetimo se i ovog svetopisamskog teksta: »Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim« (Iv 1,51). Veliki švicarski teolog Hans Urs von Balthasar napisao je: »Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu…« Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba »sa svojim anđelima« (Mt 5,31). Koliko li dokaza o stvarnosti i važnosti svetih anđela u samoj Božjoj objavi!

Svetkovina Anđela čuvara slavi se već od XVI. stoljeća, papa Pavao V. uvrstio ju je u službeni kalendar 1608, a papa Leon XIII. proglasio ju je 1883. blagdanom od naročitog značaja. Anđeli čuvari zaštitnici su mnogih naselja, škola, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu (spomenimo samo Los Angeles ili Kanjižu u Vojvodini) i Hrvatskoj (Savski Gaj u Novom Zagrebu, Zagreb-Bundek, Lun na Pagu). Čestitamo imendan svim Anđelkama, Anđelama, Anđama i Anđelkima, a kao mali dar im poklanjamo omiljenu, starinsku pjesmicu o Anđelu čuvaru: „Anđele čuvaru, mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću, danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem. Da se ondje s tobom mogu, vječno klanjat dragom Bogu. Amen.“

Slika: Sveti anđeli čuvari

Svetac dana - Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Današnji slavljenik je i blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Svetac dana - Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović (Anna Maria Marovich), talijanska i hrvatska redovnica, utemeljiteljica redovničke družbe, rođena je 7. veljače 1815. u Veneciji, kao Ana Lucija Agneza, kći uglednog trgovca Josipa Marovića i Marije, rođene Ivanović, u obitelji bokeljskih Hrvata iz Dobrote, gradića na istočnoj obali Kotorskog zaljeva. U mladosti se bavila umjetnošću, slikanjem, glazbom, pisanjem i uzgojem kanarinaca. Prve stihove napisala je s 20 godina pod pseudonimom „Filotea“. Filoteini stihovi objavljeni su u Veneciji, a sadrže 53 soneta i 20 drugih pjesama. Pisala je i prozna djela, a za njezinog života objavljeno je 12 njezinih knjiga pjesama i proze. Ana je od djetinjstva željela postati redovnicom, ali ju je ugledni venecijanski svećenik Daniele Canal, od sedme godine njezin učitelj i duhovnik, nagovorio da pričeka sa svojim ulaskom u samostan. Ana je 1838. osnovala Pobožno društvo Predragocjene krvi, u kojem se okupilo oko 3 tisuće članova. Djelovala je i u siromašnim dijelovima Venecije, zalazila u tamne uličice i donosila siromašnoj i bolesnoj djeci lijekove, hranu i odjeću. Zajedno sa svojim duhovnikom Danieleom Canalom utemeljila je 30. lipnja 1862. novu žensku redovničku družbu za pomoć ugroženim ženama, osobito onima otpuštenim iz zatvora i odbačenim od društva, Sestre obnoviteljice Presvetog Srca Isusovog (Suore Riparatrici del Cuore Santissimo di Gesù). Obukla je 8. prosinca 1864. sa sedam drugih sestara redovničku odjeću i uzela redovničko ime Ana Marija (Anna Maria), a papa Pio IX. odobrio je pravila družbe. Danas se njezina kongregacija službeno zove Institut sestara posvećenih zadovoljštini Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina (L`istituto delle Suore della Riparazione al Sacratissimo Cuore di Gesù e di Maria Immacolata), a u spomen na osnivače reda skraćeno se naziva Institut Canal-Marovich (Istituto Canal-Marovich).

Nakon kontakata s milanskim svećenikom don Carlom Saleriom, pristala je na njegov nagovor ujediniti 1868. svoju družbu s njegovom Nazaretskom kućom (Casa di Nazareth), družbom Sestara obnoviteljica (Suore delle Riparazione), ranije zvanom Pobožne žene obnoviteljice (Pie Signore Riparatrici). Don Carlo Salerio osnovao je tu družbu u Milanu s plemkinjom Marijom Carolinom Orsenigo. Časna majka Ana Marija Marović postala je kasnije vrhovnom poglavaricom ujedinjene družbe. Vratila se Veneciju, a 1880. umro je njezin duhovni učitelj Daniele Canal. Sestra Ana Marija preminula je u Veneciji 3. listopada 1887. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći venecijanski uglednici, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji mletački patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici svetog Marka posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom. Pokopana je na otočiću San Michele, a njezino tijelo počiva od 1932. u sveučilišnoj kući Santa Fosca, u kapeli Svetog lica Isusova (La cappella del Volto Santo), nekoć sjedištu Instituta Canal-Marovich, u venecijanskoj četvrti Cannaregio. Otvoren je dijecezanski proces za njezinu beatifikaciju, a papa Benedikt XVI. proglasio ju je 17. prosinca 2007. službenicom Božjom. O Ani Mariji Marović već je pisao Ivan Kukuljević Sakcinski, Šime Ljubić uvrstio ju je u svoj biografski rječnik uglednika iz Dalmacije, a njezine sonete na hrvatski jezik preveo je don Gracija Ivanović. Svojim djelovanjem i odgojem službenica Božja Ana Marija Marović pripada talijanskoj kulturi i talijanskoj Crkvi, ali svojim rodom i podrijetlom pripada i hrvatskom narodu i Crkvi u Hrvata. Ona je još jedna u nizu duhovnih i kulturnih velikana koji svjedoče da naša dva naroda Jadransko more ne dijeli već spaja.