SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
11	Sveti Aleksandar Sauli
12	Sveti Carlo Acutis
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Pavao od Križa

Sveti Pavao od Križa

Današnji sveti zaštitnik je Pavao od Križa (Paolo della Croce), talijanski mističar i osnivač pasionista. Sin bogatog trgovca, rodio se 3. siječnja 1694. kao Paolo Francesco Danei u talijanskom gradu Ovadi (Pijemont). Pobožni mladić, osjetio je 1713. nakon jednog nadahnuća, za vrijeme klanjanja pred Presvetim, potrebu za potpunom promjenom u svojem životu. Postao je ustrajni pokornik, noću je bdio i bičevao se, danju molio i postio. Prožet Kristovom mukom kao najsnažnijim znakom Njegove ljubavi, a istovremeno otvorenim vratima za sjedinjenje s Njim, odjenuo je crnu pustinjačku tuniku i osnovao 1720. Družbu bosonogih klerika Presvetog Križa i Muke Gospodina Našega Isusa Krista (pasionisti). Papa Benedikt XIII. odobrio je 1727. djelovanje družbe, a tom prilikom zaredio Paola i njegovog brata Giovannija Battistu za svećenike.
Pučki misionar, vrsni propovjednik, svojim je riječima znao rasplakati i tvrdokorne vojnike i razbojnike. Svečane zavjete položio je 1747. i uzeo ime Pavao od Križa. Njegovi duhovni sinovi i sljedbenici cijenili su ga kao istinskog oca i učitelja i do kraja života birali ga za generalnog poglavara. U suradnji sa časnom majkom Crocifissom Costantini osnovao je 1771. i žensku granu svoga reda. Preminuo je 18. listopada 1775. u Rimu. Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 1852, a svetim 1867. Zaštitnik je svoga rodnog grada Ovade. Družba pasionista broji danas više od 2 tisuće muških i ženskih članova, koji djeluju u 59 zemalja na 5 kontinenata. Nose crnu tuniku, na kojoj se nalazi srce s usađenim križem i natpis „Muka Isusa Krista“. Pasionisti u svojem djelovanju imaju dva primarna cilja, misionarski rad i kontemplativni život, te na neki način predstavljaju spoj isusovačke dinamike i trapističke refleksije.

Slika: Sveti Pavao od Križa

Svetac dana - Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici

Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici

Danas slavimo i osmoricu francuskih isusovaca iz XVII. stoljeća, šest svećenika i dva brata laika, misionare i mučenike u Sjevernoj Americi. To su svećenici, sveti Ivan (Jean) de Brébeuf (Condé-sur-Vire, Normandija, 25. III. 1593-Sainte-Marie among the Hurons, Midland, Ontario, 16. III. 1649), sveti Noël Chabanel (Saugues, Auvergne, 2. II. 1613- Sainte-Marie among the Hurons, Midland, Ontario, 8. XII. 1649), sveti Antoine Daniel (Dieppe, Normandija, 27. V. 1601-Hillsdale, Ontario, 4. VII. 1648), sveti Charles Garnier (Pariz, 25. V. 1606-Etharita, Collingwood, Ontario, 7. XII. 1649), sveti Isaac Jogues (Orléans, 10. I. 1607-Auriesville, Glen, New York, 18. X. 1646) i sveti Gabriel Lalemant (Pariz, 3. X. 1610-Saint Ignace, Tay, Ontario, 17. III. 1649) te braća laici, sveti René Goupil (Saint-Martin-du-Bois, Anjou, 15. V. 1608-Auriesville, Glen, New York, 29. IX. 1642) i sveti Jean de Lalande (Dieppe, Normandija, 1620-Auriesville, Glen, New York, 18. X. 1646). Francuski isusovci djelovali su u jednoj od najtežih misija u povijesti evangelizacije. Misionarili su među Indijancima u Kanadi (južni dio Ontarija) i Sjedinjenim Američkim Državama (sjeverni dio države New York), u blizini Velikih jezera. Sjedište njihovog djelovanja bila je misija Sainte-Marie among the Hurons (Sainte-Marie-au-pays-des-Hurons), na mjestu današnjeg kanadskog grada Midlanda (Ontario), na obali zaljeva Georgian Bay (jezero Huron). Huroni su bili poljodjelci, ribari i trgovci, a živjeli su u selima ograđenim drvenim koljem. Misionare je pratila nesnosna klima, slaba hrana i očajni stambeni uvjeti. Krstarili su jezerima, rijekama i brzacima u čamcima od kore drveta, a u močvarnom području bilo je mnogo komaraca. Stanovali su u kolibama od jelovine, kroz koje je puhao vjetar sa svih strana. Zimi su pješačili po dubokom snijegu, a domorodački jezik bio je izuzetno težak. Zajedno s Huronima bili su meta stalnih napada Irokeza, njihovih ljutih neprijatelja, čemu nimalo nije pomagala ni francuska kolonijalna politika, usmjerena protiv Irokeza, a niti britanska, usmjerena protiv Hurona. Oci isusovci bili su izloženi bolestima i čestim zarazama, od kojih je jedna prepolovila broj huronskog pučanstva. Domoroci su u svojem praznovjerju često za sva zla okrivljavali misionare. Sjeme Božje riječi trebalo je zaliti ne samo znojem i nadljudskim odricanjem već i vlastitom krvlju.

Vrijedni misionari bili su spremni na svaku žrtvu za Krista Gospodina pa tako i na mučeničku smrt. Iznad svega su bili vjerni Isusu Kristu, svojem kralju i potpuno otvoreni djelovanju Duha Svetoga. Osim propovijedanja evanđelja djelovali su i na kulturnom polju (etnografija, glazba, pisanje katekizma i rječnika huronskog jezika). Irokezi su okrutno (skalpiranje, polijevanje vrelom vodom, glavosijek, udaranje tomahawkom) umorili petoricu svetih mučenika u Kanadi, a trojicu na području današnjih Sjedinjenih Američkih Država, u razdoblju od 1642. do 1649. Nakon smrti francuskih misionara huronska misija je izumrla, a od huronskog plemena ostalo je samo nekoliko stotina duša. U XVII. stoljeću bilo je oko 30 tisuća Hurona (Wyandota), a danas ih ima samo oko 1500 (oko 800 u Quebecu, oko 800 u Oklahomi). Njihovih negdašnjih krvavih neprijatelja Irokeza ima danas u kanadskim i američkim rezervatima oko 50 tisuća. Božja Providnost učinila je da svjetlo vjere Kristove kasnije obasja cijeli sjevernoamerički kontinent, a mučenička misionarska krv rodila je snažnu Crkvu u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Zbog toga nije čudo da Jeana de Brébeufa i ostale svete mučenike vjernici iz tih zemalja, i katolici i anglikanci, štuju kao svoje svece i apostole. Papa Pio XI. proglasio ih je 1925. blaženima, a 1930. svetima. Zaštitnici su Kanade te mnogih naselja, župa, crkava, škola i ustanova u Sjevernoj Americi i Europi.

Slika: Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici

Slika: Sveti Ivan de Brebeuf i sjevernoamerički mučenici

Slika: Sveti Gabriel Lalemant

Slika: Sveti Isaac Jogues

Svetac dana - Sveti Petar iz Alcántare

Sveti Petar iz Alcántare

Sveti Petar iz Alcántare (Pedro de Alcántara), španjolski svećenik, redovnik, franjevački reformator, utemeljitelj bosonogih franjevaca, mističar i pokornik, rođen je 1499. u Alcántari (provincija Cáceres, pokrajina Extremadura, zapadna Španjolska) kao Juan de Garavito y Vilela de Sanabria. Potomak plemićke obitelji, već je u najranijoj mladosti živio strogim asketskim životom. Školovao se u Salamanki, a 1515. stupio u franjevački red. Najprije je bio vratar u malom samostanu blizu grada Valencia de Alcántara (provincija Cáceres), a za svećenika je zaređen 1524. Djelovao je kao svećenik u brojnim samostanima i obavljao službe gvardijana i provincijala. Glasoviti propovjednik, posvetio se pučkim misijama, a boravio je kao misionar i na portugalskom kraljevskom dvoru. Pokornik i mističar, zalagao se za stroža pravila u franjevačkom životu i potakao osnivanje novih samostana. Bosonog se uputio preko Pireneja sve do do Rima i izmolio od pape Julija II. dozvolu za osnivanje strožeg ogranka franjevačkog reda.

Tako su nastali bosonogi franjevci (diskalceati), po njemu nazvani i alkantarinci. Nova reformirana kongregacija osnovana je 1555. Otac Pedro bio je od 1556. povjerenik za reformirane samostane u Španjolskoj, a od 1561. njihov provincijal. Živio je u najstrožoj askezi, smješten u maloj ćeliji. Jeo je svaka tri dana, spavao na podu (svake noći samo dva sata) i podvrgavao se strogim pokorničkim kaznama. Bio je duhovni savjetnik velike Terezije Avilske. Za sobom je ostavio knjižicu „Rasprava o molitvi i razmatranju“ („De meditatione et oratione“), objavljenu 2001. i na hrvatskom jeziku. Posljednje godine života proveo je u gradiću Arenas koji je kasnije svojem imenu dodao i Pedrovo (Arenas de San Pedro, provincija Ávila, Castilla y León). Tamo je fra Pedro preminuo 18. listopada 1562. Blaženim ga je 18. travnja 1622. proglasio papa Grgur XV, a svetim 28. travnja 1699. papa Klement IX. Papa Pio IX. imenovao je 1862. svetog Petra iz Alcántare zaštitnikom Brazila. Zaštitnik je i Extremadure, noćnih stražara i čuvara, osoba koje rade noću, a zazivaju ga bolesnici s groznicom. Njegovi bosonogi franjevci, alkantarinci, djelovali su samostalno do 4. listopada 1897, kada je papa Leon XIII. sve franjevačke ogranke ujedinio u Red male braće (Ordo Fratrum Minorum), s jedinstvenim generalnim statutima.