SVECI MJESECA - SIJEČANJ
1 | Blažena Djevica Marija Bogorodica |
1 | Sveti Odilo |
1 | Sveti Josip Marija Tomasi |
1 | Sveti Fulgencije |
2 | Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski |
2 | Sveti Makarije Aleksandrijski |
2 | Sveti Adalard |
3 | Presveto Ime Isusovo |
3 | Sveta Genoveva |
3 | Sveti Henok |
4 | Sveta Angela iz Foligna |
4 | Sveta Elizabeth Ann Seton |
4 | Sveta Zdislava |
5 | Sveti Gerlach |
5 | Sveti Ivan Nepomuk Neumann |
5 | Sveti Simeon Stilit Stariji |
6 | Bogojavljenje (Tri kralja) |
6 | Sveti Andrija Bessette |
6 | Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón |
7 | Krštenje Gospodinovo |
7 | Sveti Rajmund Penjafortski |
7 | Sveti Karlo iz Sezzea |
7 | Sveti Valentin iz Passaua |
8 | Gospa brze pomoći |
8 | Sveti Severin |
8 | Sveti Erhard iz Regensburga |
8 | Blažena Eurosia Fabris Barban |
9 | Sveti Adrian |
9 | Blažena Alix Le Clerc |
9 | Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski |
10 | Sveti Agaton |
10 | Sveti Vilim iz Bourgesa |
10 | Sveta Nazaria Ignacia March Mesa |
11 | Sveti Higin |
11 | Sveti Teodozije |
11 | Sveti Tommaso iz Corija |
12 | Sveti Arkadije |
12 | Sveta Marguerite Bourgeoys |
12 | Sveta Tatjana Rimska |
13 | Sveti Hilarije |
13 | Sveti Agricije iz Triera |
13 | Sveti Knut |
14 | Sveti Feliks iz Nole |
14 | Blaženi Odorik iz Pordenonea |
14 | Sveti Remigije |
14 | Sveti Devasahayam Pillai |
15 | Sveta Anastazija (Stošija) |
15 | Sveti Pavao pustinjak |
15 | Sveti Habakuk |
16 | Sveti Marcel papa i mučenik |
16 | Sveti Fursa |
16 | Sveti Tozzo |
17 | Sveti Antun opat |
17 | Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo |
17 | Blaženi Peter To Rot |
18 | Sveta Margareta Ugarska |
18 | Sveti Romedije |
18 | Sveti Deikol |
19 | Sveti Henrik iz Uppsale |
19 | Sveti Josip Sebastijan Pelczar |
19 | Sveti Mario, Marta i sinovi |
20 | Sveti Fabijan i Sebastijan |
20 | Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi |
20 | Sveta Eustochia Calafato |
21 | Sveta Agneza |
21 | Sveti Publije |
21 | Sveti Meinrad |
22 | Sveti Vinko đakon i mučenik |
22 | Blaženi László Batthyány-Strattmann |
22 | Sveta Teodolinda |
23 | Sveti Vinko Pallotti |
23 | Sveta Emerencijana |
23 | Sveti Abel |
24 | Sveti Franjo Saleški |
24 | Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina |
24 | Sveti Arno Salzburški |
25 | Obraćenje svetog Pavla |
25 | Sveti Ananija |
25 | Sveti Poppo |
26 | Sveti Timotej i Tit |
26 | Sveta Paula Rimska |
26 | Sveti José Gabriel del Rosario Brochero |
27 | Sveta Angela Merici |
27 | Blaženi Henrik Suso |
27 | Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius |
28 | Sveti Toma Akvinski |
28 | Blaženi Karlo Veliki |
28 | Sveta Devota |
29 | Sveti Gelazije II |
29 | Blaženi Julijan Maunoir |
29 | Blaženi Bronisław Markiewicz |
30 | Sveta Martina |
30 | Sveta Hijacinta Marescotti |
30 | Sveta Aldegunda |
31 | Sveti Ivan Bosco |
31 | Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi |
31 | Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveta Margareta Ugarska
Današnja sveta zaštitnica, Margareta (Margit) Ugarska, kraljevna i dominikanska redovnica, u velikoj mjeri vezana je i uz hrvatsku povijest. Rođena je 27. siječnja 1242. u hrvatskom gradu Klisu kao deveto od desetoro djece ugarsko-hrvatskog kralja Béle IV. i kraljice Marije Laskaris, koji su se u Hrvatsku sklonili pred mongolskom najezdom. Roditelji su se zavjetovali da će Margaretu u znak zahvalnosti za slobodu svoje zemlje posvetiti dragom Bogu. Tako je već 1245, prije četvrte godine, povjerena odgoju dominikanki u mađarskom gradu Veszprému. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na Zečjem otoku (Nyulak-szigete) usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac. Kad je odrasla, imala je nekoliko ponuda za udaju uz očevu privolu i papinsko odobrenje, ali nije željela napustiti samostan. Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa. Na glasu kao mističarka, mirotvorka i pokornica, na svakom koraku iskazivala je blagost i skromnost. Isticala se ustrajnom molitvom, strogom pokorom, ljubavlju prema euharistijskom otajstvu i Otkupiteljevoj muci te pobožnošću prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji.
Svoj život prikazala je kao žrtvu za oslobođenje svoga naroda i očevog kraljevstva od agresora s Istoka. Preminula je na današnji dan, 18. siječnja 1271, u dominikanskom samostanu na dunavskom otoku Margit-sziget usred Budimpešte, koji je po njoj i nazvan. Pripisuju joj se mnoga čuda i odmah nakon smrti vjernici su je počeli štovati kao sveticu, a njezin grob postao je mjestom pohoda mnoštva hodočasnika. Blaženom ju je 1789. proglasio papa Pio VI, a svetom 1943. papa Pio XII. Ne zaboravimo da je sveta Margit bila i hrvatska princeza te da je njezin otac, Béla IV, u znak zahvalnosti zbog pružanja utočišta i pomoći kad je bježao pred Tatarima, dodijelio povlasticu slobodnog kraljevskog grada zagrebačkom Gradecu, Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom.
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Slika: Sveta Margareta Ugarska
Svetac dana - Sveti Romedije
Sveti Romedije (Romedius, Romedio, Remedius, Remegius), tirolski pustinjak, živio je u IV. i V. stoljeću. Bio je sin tirolskih grofova iz Thaura, u dolini rijeke Inn, blizu Innsbrucka. Već kao plemić živio je kreposno i pobožno. Na svojem dvoru držao je svećenika koji mu je čitao Sveto pismo i životopise svetaca. Jednog dana Romedije je čuo i ove Kristove riječi: „Ako zbilja želiš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebesima! Onda dođi i slijedi me!" (Mt 19,21). Te su ga se riječi zaista dojmile i on ih je odlučio provesti u djelo. Svoj dvorac pretvorio je u samostansko naselje, a onda se uputio na hodočašće. Želio je posjetiti Isusovu zemaljsku domovinu, Palestinu. Na hodočašću su ga pratili njegovi prijatelji Abraham i David. Na svim svojim putovanjima nikada ne bi prošao kraj neke crkve, a da ne bi u nju svratio i pozdravio Spasitelja, prisutnoga u Euharistiji. Nakon povratka iz Palestine pošao je sa svojim pratiteljima u Rim, središte kršćanstva. Posjetili su grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla i brojnih svetih mučenika. U Rimu su zamolili papu, kao Kristovog namjesnika na zemlji, za blagoslov i odobrenje da provode život kao pustinjaci. Papa im je uslišao molbu, vratili su se u svoj zavičaj i nastanili se u današnjem Trentinu/Južnom Tirolu, u dolini Nonsberg (Val di Non). Tamo je sveti Romedije desetljećima provodio pustinjački život, ispunjen molitvama i pokorničkim vježbama. Ljudi iz okolice dolazili su i tražili od njega pomoć u bolestima i nevoljama, a pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja.
Uz njega su vezane mnoge legende, osobito ona o njegovom ljubimcu medvjedu. Romedije je namjeravao posjetiti prijatelja iz mladosti, svetog Vigilija, biskupa Trenta, ali je na putu njegovog konja napao i usmrtio medvjed. Romedije je toga medvjeda pripitomio i otada jahao na njemu. Preminuo je sredinom V. stoljeća, a uspomena na njega sačuvala se minulih stoljeća, osobito u Trentinu, Tirolu i Bavarskoj. Njegovu svetost potvrdio je 1907. i papa Pio X. Relikvije svetog Romedija čuvaju se u njegovom glasovitom svetištu iznad Sanzena (Sanzinnen am Nonsberg, Trentino). Zazivaju ga kod nesretnih slučajeva, glavobolje, zubobolje, groznice i bolesti kostiju, kod opasnosti na moru, vatre, poplave i tuče, a zaštitnik je zatvorenika, zarobljenika, putnika i studenata teologije. Njemu u čast Trentino naročito štiti smeđe medvjede u Nacionalnom parku Adamello-Brenta, u blizini Romedijevog svetišta, a medvjede, namijenjene odstrelu, često otkupljuju ljubitelji životinjskog svijeta i poklanjaju ih svetištu.
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije
Slika: Sveti Romedije-svetiste u Sanzenu
Svetac dana - Sveti Deikol
Sveti Deikol (latinski Deicolus, irski Dichuil, Dichul ili Domgall, francuski Del de Lure, Desle ili Deisle, talijanski Deicolo, Deicola), irski misionar, redovnik benediktinac, opat, rođen je oko 530. u irskoj pokrajini Leinsteru. Bio je stariji brat svetog Gala (pišemo o njemu u prilogu od 17. listopada). Školovao se zajedno s Galom u opatiji Bangor (grofovija Down) kod svetog Comgalla i svetog Kolumbana (pišemo o njemu u prilogu od 23. studenoga). Bio je jedan od dvanaestorice monaha koji su 576. pratili svetog Kolumbana na njegovom misionarskom putu u Francusku. Djelovao je s Kolumbanom kao misionar u Austraziji i Burgundiji. Sudjelovao je u osnivanju opatije Luxeuil (danas Luxeuil-les-Bains, departman Haute-Saône), u kojoj je boravio od 590. do 610. Kad je godine 610. razvratni burgundski kralj Teuderik II. protjerao svetog Kolumbana, Deikol ga zbog starosti nije mogao pratiti. Potražio je sklonište u gustoj šumi. Već je pomislio da je zauvijek izgubljen i da će umrijeti od gladi, kad je naišao neki svinjar sa svojim stadom. Svinjar ga je odveo do jezera Luthra, kraj kojeg se nalazila kapela svetog Martina, a kraj nje izvor bistre vode. Tamo je Deikol osnovao godine 611. opatiju Lure (departman Haute-Saône, Franche-Comté). Od Berthilde, udovice Weishara (Werfairea), gospodara Lurea, dobio je na dar kapelu i komad zemlje. Franački kralj Klotar II. podržao je Deikola i omogućio napredak njegove opatije. Darovao je opatiji vlastelinsko dobro, šume, vinograde i ribnjake pa se uz opatiju razvio i susjedni grad Lure.
Opat Deikol živio je u svojem samostanu isposničkim životom, a njegovi monasi djelovali su prema pravilima svetog Benedikta. Pripisuju mu se mnoga čudesa i za života i nakon smrti (svoj ogrtač vješao je na sunčevu zraku i krotio divlje životinje). Prema legendi pružio je u svojoj kapeli utočište divljem vepru kojeg je u lovu progonio kralj Klotar pa ga često slikaju s tim veprom. Uvijek je bio radostan i vedar „jer je znao da mu nitko ne može oteti Boga“. Kad je Deikol vidio da mu se približava kraj, prepustio je upravu opatije mladom monahu Kolumbanu, svojem bliskom suradniku. Povukao se u jedan mali oratorij i preminuo 18. siječnja 625. u Lureu na glasu svetosti. Zaštitnik je bolesne djece i stoke. Mnoga djeca u općini Lure još i danas nose neku verziju njegovog imena (Del, Desle, Deel i Deela), a u jednom izvoru, nazvanom njegovim imenom, majke peru odjeću bolesne djece. Naročito ga štuju stanovnici Vogeza, planinskog masiva u sjeveroistočnoj Francuskoj, gdje se nalaze i dvije slavne opatije, uz koje je vezano njegovo uspješno djelovanje (Luxeuil i Lure). Njegove relikvije nalaze se u crkvi svetog Martina u Lureu i u kapeli svetog Dela (Deikola) u Gerbamontu (departman Vosges).
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol
Slika: Sveti Deikol - Opatija Lure