SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Duhovi
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Marija Majka Crkve
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Presveto Trojstvo
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan Nepomuk

Sveti Ivan Nepomuk

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Nepomuk (Jan Nepomucký), češki mučenik. Rodio se oko 1345. u češkom trgovištu Pomuku (kasnije Nepomuku), u Plzeňskom kraju, kao Jan Velflín (Welflin, Wölflin), sin mjesnog suca. Godine 1370. postao je klerik praške nadbiskupije i javni bilježnik, a 1380. zaređen je za svećenika i postavljen za župnika u Pragu. Studirao je teologiju i pravo na sveučilištu u Pragu, a potom doktorirao crkveno pravo u Padovi (1383-1387). Kanonik, prijatelj nevoljnika, glasoviti propovjednik, obratio je na tisuće izgubljenih duša i postao 1389. generalni vikar praškog nadbiskupa Jana iz Jenštejna. Svoga nadbiskupa zastupao je 1393. pred kraljem Václavom. Suprotstavio se kralju koji se miješao u crkvene poslove i nasilno htio prisvojiti crkvena dobra. Kralj ga je dao zatvoriti i mučiti, i naredio da ga noću bace s Karlova mosta u rijeku Vltavu. Dogodilo se to 20. ožujka 1393.
Pokopan je u katederali svetog Víta u Pragu. Legenda tvrdi da ga je kralj dao ubiti jer nije htio izdati grijehe koje mu je ispovijedala kraljica. Proglašen je mučenikom kao branitelj Crkve i čuvar ispovjedne tajne. Na mnogim mostovima srednje i istočne Europe (i u hrvatskim krajevima) često se nalazi kip Ivana Nepomuka, sveca koji drži prst na ustima, kao simbol vrijednosti šutnje i dužnosti čuvanja povjerene tajne. Blaženim ga je proglasio 1721. papa Inocent XIII, a svetim 1729. papa Benedikt XIII. Zazivaju ga kod kleveta, poplava, odavanja tajni, a zaštitnik je Češke, praške nadbiskupije, ispovjednika, valjane ispovijedi, čuvanja tajni, graditelja mostova, mlinara, mostova, voda, šutnje te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Stupnik-Lučko, Vukovar, Beli Manastir, Slavonski Brod, Hodošan kod Donjeg Kraljevca, Glina, Tounj, Saborsko, Gospić, Vrbovsko, Omiš, Kaštel Sućurac, Dobranje kod Ciste Provo, Metković, Rakitno kod Posušja, Gibarac kod Šida, Putinci kod Rume, Ratkovo kod Odžaka, Horgoš kod Kanjiže, Zrenjanin).

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk-župna crkva u Lučkom

Slika: Sveti Ivan Nepomuk-župna crkva u Vrbovskom

Svetac dana - Sveti Andrija Bobola

Sveti Andrija Bobola

Sveti Andrija (Andrzej) Bobola, poljski isusovac, misionar, mučenik i apostol Litve, rođen je 30. studenoga 1591. u poljskom selu Strachocini (Podkarpatsko vojvodstvo) kao sin plemićke obitelji. Obitelj Bobola utemeljila je isusovački novicijat u glavnom gradu Litve Vilniusu. Andrija je od 1606. do 1611. pohađao isusovačku srednju školu u Braniewu, a u Družbu Isusovu stupio je 1611. u Vilniusu. Studirao je u Vilniusu filozofiju i teologiju. Kao redovnik živio je strogim isposničkim životom, a svećeničko ređenje primio je 1622. Prvu svećeničku službu obavljao je kao voditelj Marijine kongregacije u crkvi svetog Kazimira u Vilniusu. Bio je izuzetno uspješan propovjednik, a 1630. postao je poglavarom isusovačke zajednice u Bobrujsku. Za vrijeme epidemije kuge usrdno je pomagao bolesnicima. Od 1636. djelovao je 21 godinu kao misionar u Litvi i u teškim uvjetima postizao izvanredne rezultate, krstareći pješčarama, prašumama i močvarama. Središte njegov djelovanja bio je grad Pinsk (danas u Bjelorusiji) i područje oko rijeke Prypeć (Pripjat). Tamošnjim protestantima koje je štitio švedski kralj Gustav Adolf, katolički misionar bio je trn u oku, a mrzili su ga i pravoslavci koji nisu mogli podnijeti sjedinjenje kršćana istočnog obreda s Rimom. Nazivali su ga «lovcem duša» i na njega slali čak i djecu koja su ga zasipala kamenjem.

Za vrijeme kozačkog ustanka pod vodstvom Bogdana Hmeljnickog otac Bobola pao je 10. svibnja 1657. nakon odslužene mise u ruke Kozaka. U selu Janówu (danas Ivanava u Bjelorusiji) podvrgnuli su ga strahovitim, izuzetno okrutnim mukama i na kraju mu odrubili glavu. Dogodilo se to na današnji dan, 16. svibnja 1657. Pokopali su ga pobožni vjernici u Pinsku, a njegovo tijelo preneseno je 1808. u Polock. Boljševici su oteli njegov lijes i prenijeli ga 1922. u Moskvu, a Sveta Stolica uspjela ga je 1924. izbaviti i preko Odese prenijeti u Rim. Papa Pio IX. proglasio je Andriju Bobolu blaženim 1853, a papa Pio XI. svetim 17. travnja 1938. Tada je njegovo tijelo vraćeno u rodnu Poljsku, u Varšavu. Zaštitnik je Poljske, Varšavske i Varminjske nadbiskupije, jedinstva Istočne i Zapadne Crkve, Slavenske asistencije Družbe Isusove te mnogih poljskih, litavskih i bjeloruskih naselja, župa i crkava.

Slika: Sveti Andrija Bobola

Slika: Sveti Andrija Bobola i sveti Stanislav Kostka

Svetac dana - Sveti Ubald

Sveti Ubald

Sveti Ubald (Ubaldo, Theobald), talijanski biskup, rodio se kao Ubaldo Baldassini 1084. ili 1085. u Gubbiju (provincija Perugia, Umbrija). Sin Rovalda, iz plemićke obitelji, već je u djetinjstvu ostao bez roditelja. Odgojio ga je pobožni stric Ubaldo i usmjerio ga prema duhovnom zvanju. Kao mladić proveo je neko vrijeme u samostanu svetog Seconda u Gubbiju. Katedralni dekan u rodnom gradu, zaređen je 1114. za svećenika. Postao je kanonik, a biskup Lodija pozvao ga je kao suradnika u crkvenoj obnovi. Želio je postati pustinjak, ali ga je Papa Honorije II. zaredio 1129. za biskupa Gubbija. Miroljubiv, blag i ćudoredan duhovnik, revan u pastoralnom radu, dobrovoljno je prihvatio siromaštvo i vodio brigu o siromasima i bolesnicima.

Zauzeo se 1155. kod cara Friedricha I. Barbarosse za svoj grad i spasio Gubbio od pustošenja i razaranja. Preminuo je na današnji dan, 16. svibnja 1160, u Gubbiju. Svetim ga je 4. ožujka 1192. proglasio papa Celestin III. Pripisuju mu mnoga čudesa. Njegov grob u bazilici svetog Ubalda i danas pohađaju brojni hodočasnici. Od XIII. stoljeća u Gubbiju, gradu poznatom i po omiljenoj televizijskog seriji „Don Matteo“, svetom Ubaldu u čast održava se svečana procesija, izuzetno živopisna i raskošna, s tri kule, tri hrasta („tre macchine“), koji se trčeći nose kroz grad („La Festa dei Ceri“). Sveti Ubald zaštitnik je Gubbija, djece, zidara i klesara, a zazivaju ga kod autizma, živčanih bolesti, neuralgije, raznoraznih opsesija, epilepsije i glavobolje.

Slika: Sveti Ubald

Svetac dana - Službenica Božja Žarka Ivasić

Službenica Božja Žarka Ivasić

Službenica Božja Žarka Ivasić, hrvatka redovnica i mučenica, milosrdna sestra svetog Vinka Paulskog, rođena je 18. studenoga 1908. u Krašiću (Jastrebarski dekanat) kao Julijana, kći Roka i Mare rođene Penić Ivanko. Krštena je 19. studenoga 1908. u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću. Odrasla je u okrilju pobožne obitelji, krašićke župe i jaskanskog kraja, prozvanog „kolijevkom biskupa“ i „dolinom kardinala“. U svojem odabiru duhovnog zvanja sestre milosrdnice slijedila je primjer svoje starije sestre Terezije (sestre Hildeberte, 1908-1987), a njihov primjer slijedila je i treća sestra Ivasić, Katarina (sestra Felicitas, 1913-1976). U Družbu je Julijana (Julka) stupila 10. studenoga 1931. u Zagrebu, redovničku odjeću primila je 20. studenoga 1932, privremene zavjete položila 21. studenoga 1933, a doživotne 21. studenoga 1936. Uzela je redovničko ime Žarka. Službovala je u bolnicama u Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, bolničkoj školi na Vinogradskoj cesti u Zagrebu, Otočcu, Vrapču, Osijeku i Gospiću. Činila je djela milosrđa i bila spremna podnijeti i žrtvu života za svakog patnika, prijatelja i neprijatelja. Tijekom II. svjetskog rata bolnica u Otočcu našla se na vjetrometini različitih sila pa su u bolnicu pristizali ranjenici raznih sudbina i s različitih sukobljenih strana. Sestra Žarka nastojala je svakom bolesniku pristupiti jednako, bez razlike, te je na svakom koraku svjedočila svoje milosrdničko poslanje.

U noći s 13. na 14. rujna 1943, u bolnicu u Otočcu iznenada su upali ustaški vojnici i poubijali ranjene partizane. U noćnom dežurstvu nalazila se upravo sestra Žarka. Partizani su kasnije nepravedno optužili časne sestre da su ih one prokazivale i sudjelovale u zločinu. Nakon višemjesečne pshihičke torture i batinjanja, bez priznanja i dokaza, te nakon montiranog suđenja, sestra Žarka osuđena je 1946. na smrt vješanjem. Časne sestre Verena Fostač, Eutihija Novak, Hubertina Džimbeg i Celestija Lucija Radošević osuđene su na smrt strijeljanjem. Molba Družbe sestara milosrdnica za smanjenje kazne ishodila je sestri Žarki samo drugačiju smrt-strijeljanjem. Ostale sestre osuđene su na 20 godina zatvora s prisilnim radom. Žarkine riječi „Nisam kriva, znam da nisam kriva... Ako treha umrijeti, spremna sam i umrijeti“, ostale su kao jamstvo njezinog nesebičnog darivanja. Strijeljana je uza zid kapelice svete Magdalene na groblju u Gospiću, 16. svibnja 1946. Njezino tijelo i danas počiva na tom groblju. Posljednji dani sestre Žarke u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima uspomenu hrabre i predane kršćanske sestre milosrdnice, koja smrt podnosi s čvrstom vjerom u Gospodina. Glas svjedoka mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi, trajno budeći vjeru i nadu. Sestre milosrdnice smatraju sestru Žarku dragocjenim biserom u svojoj kruni. U nakladi Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog objavljena je 2010. knjiga „Sestra Žarka Ivasić: mučenica svog zvanja“ povjesničarke, časne sestre Veronike Mile Popić. Vodi se postupak za proglašenje mučenice Žarke Ivasić blaženom i svetom. U Krašiću je 2019. podignuta spomen-ploča na mjestu njezine rodne kuće.