SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Presveto Srce Isusovo
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Bezgrešno Srce Marijino
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Elizej

Sveti Elizej

Današnji je sveti zaštitnik Elizej (hebrejski Eliša), starozavjetni prorok iz IX. stoljeća prije Krista. O njemu piše u starozavjetnoj Prvoj i Drugoj knjizi kraljeva. Rodio se u Abel-Meholahu, u dolini rijeke Jordana, južno od grada Beit She'ana. Sin Šafatov, iz imućne obitelji, bavio se poljodjelstvom. Na tom mjestu pronašao ga je za plugom prorok Ilija, kad se vraćao jordanskom dolinom s gore Horeba. Ime Elizej dolazi od hebrejske riječi koja u prijevodu znači: „Bog koji pomaže,“ „koji spašava“. Djelovao je za vrijeme sjevernih kraljeva Jorama i Jehua. Prema biblijskoj tradiciji bio je čudotvorac. Učenik proroka Ilije, spremno se odazvao na njegov poziv i nastavio njegovo djelo. Bio je Ilijin poslužitelj, a kad je Ilija uznesen ognjenim kolima na nebo, Elizej je primio snagu i moć Ilijina duha. Naslijedio je „obilje Ilijina duha“ i Ilijin plašt koji mu je bio od osobite pomoći. Plaštem je razdijelio vode rijeke Jordana da bi je prešao, kao što je to nekada učinio Mojsije na Crvenom moru.
Ostavio je snažan trag, a Svevišnji je preko njega činio mnoga čudesa, među njima i umnažanje kruha. Elizej je igrao presudnu ulogu u vjerskom i političkom životu izraelskog naroda. Šezdeset godina, od 892. do 832, obavljao je dužnost „proroka u Izraelu“. Preminuo je u Samariji. U Crkvi je čašćen kao svetac pa su se prema predaji njegove relikvije prenosile u Aleksandriju, Carigrad i Ravennu. Štuju ga i pravoslavci, protestanti, Židovi i muslimani. Posvećena su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Fažana, Draguć kod Cerovlja).

Slika: Sveti Elizej

Slika: Sveti Elizej-crkva u Fažani

Svetac dana - Sveti Metod Carigradski

Sveti Metod Carigradski

Sveti Metod (Methodios ili Methodius) I, carigradski patrijarh, upravljao je carigradskom Crkvom od 4. ožujka 843. do 14. lipnja 847. Rođen je oko 790. u Sirakuzi na Siciliji. Njegovi roditelji, imućni Grci, poslali su dječaka na školovanje u Carigrad, sa željom da ostvari karijeru na carskom dvoru. Metod se opredijelio za duhovno zvanje, postao monah i opat samostana Chenolakkos u Bitiniji, na sjeverozapadu Male Azije. Boravio je zatim na otoku Chiosu u Egejskom moru, sagradio tamo samostan i utemeljio monašku zajednicu. Pristaša štovatelja ikona, uspješno je surađivao s carigradskim patrijarhom Niceforom. Zbog progona od strane ikonoklasta, protivnika štovanja ikona, patrijarh Nicefor poslao ga je 815. kao svojeg predstavnika u Rim, gdje je zatražio pomoć pape Paskala I.

Metod se vratio u Carigrad 821, ali je bizantski car Mihajlo II. Mucavac bio na strani ikonoklasta pa je Metod uhićen, bičevan i prognan na otok Sveti Andrija u Mramornom moru. Tamo je živio u neljudskim uvjetima, zatvoren u jednu rimsku grobnicu. Mihajlov nasljednik, car Teofil, također je pripadao ikonoklastima, ali je cijenio Metodovo mišljenje pa ga je 829. pozvao na svoj dvor. Zadržao je Metoda u svojoj palači kao savjetnika. Kad je 843. na prijestolje došla njegova supruga, carica Teodora, imenovala je Metoda patrijarhom Carigrada. On je tada uz suradnju biskupa i svećenika učinio kraj prevlasti ikonoklasta. Plodan teološki pisac, obolio je od vodene bolesti i preminuo u Carigradu na današnji dan, 14. lipnja 847.

Slika: Sveti Metod Carigradski

Svetac dana - Blaženi Teofilius Matulionis

Blaženi Teofilius Matulionis

Blaženi Teofilius Matulionis, litavski biskup i mučenik, rođen je 23. lipnja 1873. u selu Kudoriškisu (općina Skiemonys, kotar Anykščiai, sjeveroistočna Litva), u seljačkoj obitelji, kao drugi od tri sina Jurgisa Matulionisa i One Juočepyte. Nakon majčine smrti njegov otac se ponovno oženio i u tom braku imao sedmero djece. Teofilius se školovao u litavskom gradu Antaliepteu i u Daugavpilsu (Latvija), gdje je završio gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je u Sankt Peterburgu, gdje je 17. ožujka 1900. zaređen za svećenika. Osim litavskog jezika služio se ruskim, latvijskim i poljskim jezikom. Postavljen je 26. lipnja 1900. za župnog vikara u selu Bikova kod Silajanija u latvijskoj pokrajini Latgaliji (Latgale), a 1910. za župnika župe Presvetog Srca Isusovog u Sankt Peterburgu. Tamo je podigao novu župnu crkvu i stekao naslov monsinjora. Njegova pastoralna djelatnost zaustavljena je od strane sovjetskih komunističkih vlasti koje su 1923. naredile konfiskaciju svih crkava. Teofilius je prvi put boravio u zatvoru od 1923. do 1925. Papa Pio XI. imenovao ga je 8. prosinca 1928. pomoćnim biskupom Mogileva (istočna Bjelorusija), a potajno je posvećen 7. veljače 1929. Ponovno je uhićen 24. studenog 1929. i osuđen na deset godina prisilnog rada na Soloveckim otocima u Bijelom moru (Arhangelska oblast), gdje su hladnoća i vlaga narušile njegovo zdravlje. Često je ustajao usred noći kako bi potajno služio misu, a za euharistiju je koristio obični kruh. Zbog narušenog zdravlja prebačen je 1931. u logor blizu Lenjingrada, a potom u jedan moskovski zatvor. Iz zatvora je pušten 1933. kao dio razmjene zatvorenika s litavskom vladom. Papa Pio XI. primio ga je 24. ožujka 1934. u audijenciju. Teofilius je kleknuo kako bi primio papinski blagoslov, ali papa ga je podigao, sam kleknuo i rekao mu: „Ti si mučenik. Ti si onaj koji treba dijeliti blagoslove. Litavskom narodu služi na čast da ima takvog junaka.“ Zatim je Teofilius do 1936. djelovao kao duhovnik litavskih emigranata u Sjedinjenim Državama, a nakon povratka u Litvu kao duhovnik u samostanu benediktinki i rektor crkve svetog Nikole u Kaunasu.

Papa Pio XII. imenovao ga je 9. siječnja 1943. biskupom Kaišiadorysa, grada u središnjoj Litvi. Sovjetske komunističke vlasti uhitile su ga po treći puta 18. prosinca 1946. i osudile ga na novih deset godina zatvora. Najprije je boravio u jednom moskovskom zatvoru, zatim je deportiran u Sibir te konačno u Mordoviju. Kad je u travnju 1956. izišao iz tamnice, zabranjeno mu je obavljanje biskupske službe te je boravio u kućnom pritvoru u Birštonasu (južna Litva). Bez privole komunističkih zlikovaca potajno je u svojoj kuhinji posvetio 25. prosinca 1957. biskupa Vincentasa Sladkevičiusa. Protjeran je 17. listopada 1958. u grad Šeduvu (kotar Radviliškis, sjeverozapadna Litva), gdje je boravio do svoje smrti. Papa Ivan XXIII. imenovao ga je 9. veljače 1962. nadbiskupom. Prigodom pretraživanja njegovog stana pripadnici zloglasnog KGB-a otrovali su nadbiskupa Matulionisa. Ubrzo nakon toga, 20. kolovoza 1962, mučenik je u Šeduvi preminuo. Njegovo tijelo pokopano je 23. kolovoza u katedrali Preobraženja Gospodnjeg u Kaišiadorysu. Prigodom ekshumacije, 1999, utvrđeno je da je mučenik bio otrovan. Blaženim ga je 25. lipnja 2017. proglasio papa Franjo, a obred beatifikicije predvodio je u Vilniusu kardinal Angelo Amato. Bio je to povijesni čin, prvi takve vrste na tlu uvijek ponosne i vjerne, katoličke i mučeničke zemlje Litve. Litva je u svojoj burnoj povijesti prolazila sličan put kao i Lijepa naša pa je ovo prilika da se u svojim molitvama sjetimo prijateljskog litavskog naroda.