Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi rumunjski biskupi mučenici - 4. lipanj

Blaženi rumunjski biskupi mučenici

Prigodom svojeg boravka u Rumunjskoj, papa Franjo je u nedjelju, 2. lipnja 2019, u nazočnosti 100 tisuća vjernika na prostranom Polju slobode u gradu Blaju (okrug Alba, Transilvanija) proglasio blaženima sedmoricu grkokatoličkih biskupa, mučenika komunističkog režima. To su Valeriu Traian Frenţiu, Ioan Bălan, Alexandru Rusu, Iuliu Hossu, Vasile Aftenie, Tit Liviu Chinezu i Ioan Suciu. Ti su mučenici radije žrtvovali svoj život nego slobodu savjesti. Neizmjerno su trpjeli i borili se protiv prisilnih mjera ideološkog sustava, koji nije poštivao temeljna ljudska prava. U njihovo vrijeme katolička zajednica u Rumunjskoj bila je, kao i katolička zajednica u hrvatskim krajevima, izložena teškim iskušenjima diktatorskog i ateističkog režima. Nakon II. svjetskog rata rumunjske komunističke vlasti zaplijenile su imovinu Grkokatoličke crkve te njezinim pripadnicima naredile da se priključe većinskoj Pravoslavnoj crkvi. Svi biskupi grkokatoličkog i latinskog obreda bili su zatvoreni. Sedmorica novih blaženika bili su uhićeni u noći s 28. na 29. listopada 1948. i strpani u zavor. Optužili su ih za veleizdaju jer su odbili prijeći na pravoslavnu vjeru. U zatvoru su ih sustavno mučili i ponižavali. Izolirali su ih u jednom pravoslavnom samostanu, a potom zatvarali u različite tamnice. Kad su umrli, pokapani su potajice kako bi se spriječilo vjernike da ih spominju i pohađaju njihove grobove. Ni danas se ne zna gdje su pokopana tijela četvorice tih mučenika. Među tim biskupima mučenicima bio je i kardinal Iuliu Hossu, koji je odlučio ostati uz svoje vjernike i odustao od premještaja u Rim. On je tada izjavio svojim istražiteljima: „Naša vjera je naš život!“ Veličanstven primjer rumunjskih grkokatoličkih biskupa mučenika na najbolji mogući način svjedoči o vjernosti kršćanskog Istoka Petrovom nasljedniku te o vrijednosti i ravnopravnosti Grkokatoličke crkve kao jednako važnog plućnog krila kojim diše univerzalna Katolička crkva „koju ni vrata paklena neće nadvladati“. Povjesničari kažu da je pedesetih i početkom šezdesetih godina oko pola milijuna rumunjskih državljana, među kojima je bilo političara, svećenika, liječnika, časnika, veleposjednika i trgovaca, osuđeno i zatvoreno. Petina ih je nestala u radnim logorima i zatvorima. Komunističke vlasti su nakon II. svjetskog rata dokinule Grkokatoličku crkvu te su sve njihove crkve predale na uporabu Pravoslavnoj crkvi. Nakon pada komunizma u Rumunjskoj je ponovno oživjela Grkokatolička crkva i dobila pravni status u državi, ali joj je do sada vraćeno tek oko 10 posto oduzetih crkava. Ponovno ujedinjenje s Rimom dogodilo se 14. ožujka 1990. Prema posljednjim podacima u Rumunjskoj na 20 milijuna stanovnika živi oko 900 tisuća rimokatolika i oko 150 tisuća grkokatolika. Grkokatolici su većinom Rumunji, a rimokatolici Mađari, Rumunji, Nijemci i Romi te niz manjih nacionalnih skupina, među njima i Hrvati. O rumunjskim Hrvatima pišemo u prilogu od 6. prosinca, u prikazu o blaženom Jánosu Scheffleru, biskupu i mučeniku.

Blaženi Valeriu Traian Frentiu (1875-1952)

Najstariji među biskupima mučenicima, rođen je 25. travnja 1875. u Resiti (zapadna Rumunjska, okrug Caras-Severin, Banat) kao sin grkokatoličkog svećenika. Nakon studija teologije na Središnjem sjemeništu u Budimpešti bio je zaređen za svećenika 20. rujna 1898. u Lugoju (okrug Timis, Banat). Tamo je imenovan biskupom i zaređen 14. siječnja 1913. Vodio je biskupiju do 1922. kada je premješten za biskupa eparhije Oradea Mare (okrug Bihor, Crisana, sjeverozapadna Rumunjska). Između 1941. i 1947. bio je i apostolski upravitelj metropolitanske provincije Blaj, a papa Pio XII. imenovao ga je 1948. nadbiskupom. Kao najstariji biskup predstavljao je rumunjsku Grkokatoličku crkvu pred vlastima. Uhićen je u noći s 28. na 29. listopada 1948, kao i ostali grkokatolički biskupi. Svi su odvedeni u koncentracijski logor u Dragoslavele (okrug Arges, Muntenia), a zatim u logor u pravoslavnom manastiru Căldărusani (okrug Ilfov, Muntenia). Prebačeni su 1950. u zloglasni zatvor Sighet (Sighetu Marmatiei, okrug Maramures, sjeverozapadna Rumunjska). Ozbiljno se razbolio zbog nehumanih životnih uvjeta te je bez ikakvog liječenja umro 11. srpnja 1952. Tijekom noći bio je tajno pokopan na gradskom groblju i za njegov grob se ne zna.

Blaženi Ioan Bălan (1880-1959)

Rođen je 12. veljače 1880. u Teiusu (okrug Alba) u Transilvaniji. Nakon studija teologije u Središnjem sjemeništu u Budimpešti zaređen je za svećenika 24. lipnja 1903. u Blaju, Nastavio je studij u Beču, gdje je završio teologiju 1906. Po povratku u domovinu imenovan je 1909. župnikom grkokatoličke zajednice u Bukureštu, a 1911. protoprezbiterom u Bukureštu. Preuzeo je 1921. dužnost rektora Teološke akademije u Blaju. Imenovan je 1929. članom papinske komisije za kodifikaciju prava Istočne Crkve. Objavio je važne teološke radove i preveo Novi zavjet na rumunjski jezik. Posvećen je za biskupa Lugoja 18. listopada 1936. Uhićen je 29. listopada 1948. i odveden s drugim grkokatoličkim biskupima u koncentracijski logor u Dragoslaveleu, a zatim u logor u pravoslavni samostan Căldărusani. Između 1950. i 1955. prebačen je u zloglasni zatvor Sighet. Od 1955. boravio je kućnom pritvoru na raznim mjestima, a od kolovoza 1956. u pravoslavnom manastiru Ciorogârla (okrug Ilfov, Muntenia). Umro je 4. kolovoza 1959, odbijajući prihvatiti liječenje po cijenu izdaje svoje Crkve i Krista Gospodina.

Blaženi Alexandru Rusu (1884-1963)

Sin grkokatoličkog svećenika, rođen je 22. studenoga 1884. u naselju Şăulia de Câmpie (okrug Mures), u Transilvaniji. Školovao se u Središnjem sjemeništu u Budimpešti gdje je 1910. diplomirao teologiju, a za svećenika je zaređen iste godine u Blaju. Profesor teologije, ravnatelj kršćanskih novina „Unirea“ u Blaju, bio je rektor Teološke akademije u Blaju od 1925. do 1930. Tada je imenovan za biskupa nove grkokatoličke eparhije Maramures (sjeverna Rumunjska) i posvećen 30. siječnja 1931. Uhićen je 29. listopada 1948. i zatvoren u koncentracijskim logorima Dragoslavele i Căldărusani, zajedno s drugim grkokatoličkim biskupima. U razdoblju od 1950. do 1955. bio je utamničen bez osude u zatvoru u Sighetu. Boravio je od 1955. u kućnim pritvorima, od kolovoza 1956. u pravoslavnom manastiru Cocos (Isaccea, okrug Tulcea, Dobrudža). Ponovno je uhićen 30. prosinca 1956, podvrgnut istragama tajne policije Securitate i osuđen na doživotni zatvor. Tijekom šest i pol godina ponovno je prošao razne zatvore i mučenja, a umro je 9. svibnja 1963. u zatvoru Gherla (okrug Cluj, Transilvanija) zbog trovanja krvi. Pokopan je na zatvorskom groblju, a za njegov grob se ne zna.

Blaženi Iuliu Hossu (1885-1970)

Sin grkokatoličkog svećenika, rođen je 31. siječnja 1885. u Milasu (okrug Bistrita-Năsăud), u Transilvaniji. U Rimu je 1906. diplomirao filozofiju i 1908. teologiju na Papinskom sveučilištu Urbaniana, a za svećenika je zaređen 27. ožujka 1910. Nakon povratka u domovinu obavljao je razne službe u Lugoju (okrug Timis, Banat), a tijekom I. svjetskog rata bio je vojni kapelan. Imenovan je 1917. biskupom Gherle (okrug Cluj). Zbog svoje predanosti, revnosti i uključenosti u život svojih župa dobio je nadimak „biskup kanonskih posjeta“. Nakon uspostave komunističkog režima, zajedno sa svim drugim grkokatoličkim biskupima, neustrašivo je odbacio sve podvale komunističke vlasti koja je željela uništiti rumunjsku Grkokatoličku crkvu. Uhićen je u noći između 28. i 29. listopada 1948. i zatvaran u koncentracijskim logorima Dragoslavele i Căldărusani, zajedno s drugim rumunjskim grčkokatoličkim biskupima. Između 1950. i 1955. boravio je u surovom zatvoru u Sighetu. Iz tog zatvora odveden je 1955, a posljednjih 14 godina života boravio je u kućnom pritvoru u pravoslavnom manastiru Căldărusani. Tamo je bio podvrgavan neprestanom pritisku, poniženju i mučenju. Papa Pavao VI. dodijelio mu je 1969. titulu kardinala „in pectore“ („u srcu“, dakle u tajnosti). Mučenik je odbio napustiti zemlju kako bi otišao u Rim i preuzeo kardinalski šešir. Ozbiljno se razbolio, ali je prekasno odveden u bolnicu u Bukurešt, gdje je umro 28. svibnja 1970. Njegova duhovna poruka glasila je: „Moja borba je gotova, vaša borba se nastavlja.“

Blaženi Vasile Aftenie (1899-1950)

Rođen je 14. srpnja 1899. u selu Lodromanu (općina Valea Lungă, okrug Alba, Transilvanija). Nakon ulaska u sjemenište u Blaju poslan je u Rim gdje je 1925. završio teologiju na Papinskom sveučilištu Urbaniana. Zaređen je za svećenika 1. siječnja 1926. u Blaju te imenovan profesorom na Teološkoj akademiji u tom gradu. Primio je 1934. službu protoprezbitera u Bukureštu, a 1937. imenovan je kanonikom u Blaju, gdje je 1939. preuzeo i službu rektora Teološke akademije. Posvećen je 6. lipnja 1940. za pomoćnog biskupa nadbiskupije Alba Iulia i Făgăraş te je imenovan generalnim vikarom u Bukureštu. Uhićen je u noći između 28. i 29. listopada 1948. i zatvoren s drugim grkokatoličkim prelatima u logoru u Dragoslaveleu, a zatim u pravoslavnom samostanu Căldărusani. Bio je podvrgnut ispitivanju i mučenju od strane tajne policije, a njegove pisane izjave pokazuju da je ostao nepokolebljiv u svojoj vjeri. Zbog stalnog maltretiranja doživio je moždani udar i preminuo u noći s 9. na 10. svibnja 1950. u bukureštanskoj zatvorskoj bolnici Văcăreşti, Bio je prvi grkokatolički biskup koji je dao život za svoju vjeru pod komunističkim režimom.

Blaženi Tit Liviu Chinezu (1904-1955)

Sin grkokatoličkog svećenika, rođen je 22. prosinca 1904. u Iernuteniju (općina Reghin, okrug Mures, Transilvanija). Studirao je u Rimu. diplomirao filozofiju i magistrirao teologiju, a za svećenika je zaređen 18. siječnja 1931. Nakon povratka u domovinu imenovan je profesorom teologije, a od 1940. do 1945. djelovao kao rektor Teološke akademije u Blaju. Imenovan je 1946. u Bukureštu za protoprezbitera. Zloglasna rumunjska tajna policija Securitate smatrala ga je „jednim od najtvrđih protivnika“ komunističke vladavine. Uhićen je u noći između 28. i 29. listopada 1948, te je zatvoren zajedno s drugim rumunjskim grkokatoličkim prelatima i svećenicima. U koncentracijskom logoru Căldărusani tajno je zaređen za biskupa 25. travnja 1949. Poručio je papinskom nunciju: „Nudim svoj život da služim Petru sa svom izravnošću i iskrenošću." U svibnju 1950. odveden je u zatvor u Sighet. Od posljedica mučenja teško je obolio, a nije primio nikakvu liječničku pomoć. Prije smrti bio je izoliran u ćeliji gdje je 15. siječnja 1955. predao svoju dušu Bogu. Pokopan je također na „groblju siromašnih“ u Sighetu, a ne zna se ni za njegov grob.

Blaženi Ioan Suciu (1907-1953)

Sin grkokatoličkog svećenika, rođen je 3. prosinca 1907. u Blaju u Transilvaniji. Nakon što je diplomirao filozofiju i teologiju u Rimu, zaređen je za svećenika 29. studenoga 1931. te se vratio u Blaj gdje je predavao na Teološkoj akademiji. Isticao se kao sjajan govornik i kao „apostol mladih“. Imenovan je za pomoćnog biskupa u Oradei i zaređen 20. srpnja 1940, a od 1947. djelovao kao apostolski upravitelj Blaja. Bio je poznat po brojnim pastoralnim inicijativama i glasovitim propovijedima. Omiljen među vjernicima, bio je zbog toga omražen kod kod komunističke vlasti te je u rujnu 1948. uhićen dva puta, svaki put za pastoralnog posjeta. Uhićen je treći put 27. listopada. Iz koncentracijskog logora u pravoslavnom samostanu Căldărusani odveden je u Ministarstvo unutarnjih poslova u Bukureštu gdje je podvrgnut ispitivanjima i mučenjima. Odveden je u zatvor Sighet u listopadu 1950. Pateći od kronične upale debelog crijeva, nije dobio odgovarajuću hranu ni medicinsku njegu te je umro od gladi u u Sigethu 27. lipnja 1953. Pokopan je na „groblju siromašnih“ u Sighetu i za njegov grob se ne zna.