Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Marcellin Champagnat - 6. lipanj

Sveti Marcellin Champagnat

Sveti Marcellin Champagnat, punim imenom Marcellin Joseph Benoît Champagnat, francuski svećenik i pedagog, utemeljitelj zajednice Male braće Marijine (Školska braća maristi), rođen je 20. svibnja 1789. u Marlhesu (departman Loire, središnja Francuska) kao deveto od desetero djece uzorne seljačke kršćanske obitelji. Njegova majka Marie Chirat i tetka redovnica probudile su u njemu čvrstu vjeru i snažnu povezanost s Blaženom Djevicom Marijom. Marcellinov otac Jean-Baptiste, poljodjelac, trgovac i mlinar, bio je općinski dužnosnik i mirovni sudac. On je usadio Marcellinu spretnost u radu, sposobnost za izravno djelovanje, osjećaj odgovornosti i otvorenost prema novim idejama. Kad je Marcellinu bilo četrnaest godina, svećenik koji je prolazio kroz njegovo rodno selo, potaknuo je u dječaku poziv da i on postane svećenik. Marcellin je sa šesnaest godina ušao sjemenište Verrières-en-Forez (departman Loire) i u njemu proveo razdoblje od 1805. do 1813. Teologiju je nakon toga studirao u Lyonu. Među njegovim kolegama bili su sveti Jean-Marie Vianney i Jean Claude Colin, kasnije jedan od suosnivača družbe marista. Duboko svjestan kulturnog i vjerskog siromaštva djece u svojem zavičaju, Marcellin je odlučio pomoći mladim ljudima u kršćanskom odgoju i obrazovanju. Zaređen je za svećenika 22. srpnja 1816. Pridružio se skupini sjemeništaraca koji su osnovali zajednicu pod imenom Marijino društvo. Marcellin je obavljao službu kapelana u župi La Valla-en-Gier, brdovitom području, smještenom 48 kilometara jugozapadno od Lyona, na obroncima planine Mont Pilat. Posjećivao je bolesnike, podučavao djecu, pomagao siromasima i bodrio obitelji da žive kršćanskim životom. Njegov jednostavan i izravan stil propovijedanja, duboka povezanost s Marijom i njegova apostolska revnost osvojili su župljane.

Šest mjeseci nakon dolaska u La Vallu, Marcellin je 2. siječnja 1817. osnovao laičku zajednicu Male braće Marijine (Société des Petits Frères de Marie), poznatu i kao Školska braća maristi (Frères Maristes des Écoles), posvećenu Mariji, odgoju i obrazovanju. Prvu marističku školu otvorio je 1818. u La Valli, a matičnu kuću družbe, Notre Dame de l'Hermitage, sagradio je 1824. kod Saint-Chamonda (departman Loire, središnja Francuska). Marcellin je braću mariste pripremao za službe učitelja i vjeroučitelja te za druge dužnosti u odgoju i obrazovanju mladeži. Imao je problema kod otvaranja škola jer dio klera nije shvaćao što taj mladi svećenik bez materijalnih sredstava pokušava postići. Mještani La Valle i okolnih sela zahtijevali su da im djecu odgajaju i školuju Mala braća. Iz godine u godinu otvarale su se nove marističke kuće i škole. Oslobođen svojih župnih obveza godine 1825, Marcellin se potpuno posvetio svojoj zajednici, duhovnoj, pedagoškoj i apostolskoj formaciji braće marista te osnivanju novih škola. Bio je čovjek duboke vjere, a svjestan svoje ograničenosti računao je samo na Boga i zaštitu Blažene Djevice Marije. Osobito je štovao anđele čuvare pa je njihova slika krasila svaku učionicu. Marcellinova poniznost i svijest o Božjoj prisutnosti, pomogli su mu da svoju misiju obavlja prožet dubokim unutrašnjim mirom. Veliki dio vremena provodio je s mladim ljudima, a posebnu pažnju posvećivao je siromasima, zanemarenim ljudima, a naročito siročadi. Za života je često isticao: „Kad je Bog na tvojoj strani i kad se osloniš na njega, sve je moguće!“

Njegovi maristi bili su uglavnom mladi ljudi, nešto mlađi ili nešto stariji od dvadeset godina. S vremenom se njihovo djelovanje u malim seoskim župama proširilo i na velike gradove. Dugotrajna bolest slamala je Marcellinovo snažno tijelo, a preminuo je 6. lipnja 1840. u Saint-Chamondu. Svojoj braći maristima ostavio je ovu poruku: „Budite jednog srca i jednog uma. Neka se kaže za vas kao što se govorilo za prve kršćane: pogledajte kako vole jedan drugog!“ U vrijeme Marecellinove smrti djelovalo je 280 marista u 48 škola sa 7000 učenika, a družba je svoju djelatnost širila u Južnom Pacifiku. Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 29. svibnja 1955, a papa Ivan Pavao II. svetim 18. travnja 1999. Zaštitnik je marista, učitelja, odgoja, obrazovanja i jednostavnosti. Danas se Školska braća maristi ubrajaju među najveće muške redove u Crkvi. Oko 5000 braće marista i deseci tisuća laika djeluju u 78 zemalja na svim kontinentima, a naročito su aktivni u zemljama Trećeg svijeta. Njihovo je geslo „Srce bez granica“. U Saint-Chamondu, u četvrti Fonsala, nalazi se crkva svetog Marcellina Champagnata.