Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Teofilius Matulionis - 14. lipanj

Blaženi Teofilius Matulionis

Blaženi Teofilius Matulionis, litavski biskup i mučenik, rođen je 23. lipnja 1873. u selu Kudoriškisu (općina Skiemonys, kotar Anykščiai, sjeveroistočna Litva), u seljačkoj obitelji, kao drugi od tri sina Jurgisa Matulionisa i One Juočepyte. Nakon majčine smrti njegov otac se ponovno oženio i u tom braku imao sedmero djece. Teofilius se školovao u litavskom gradu Antaliepteu i u Daugavpilsu (Latvija), gdje je završio gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je u Sankt Peterburgu, gdje je 17. ožujka 1900. zaređen za svećenika. Osim litavskog jezika služio se ruskim, latvijskim i poljskim jezikom. Postavljen je 26. lipnja 1900. za župnog vikara u selu Bikova kod Silajanija u latvijskoj pokrajini Latgaliji (Latgale), a 1910. za župnika župe Presvetog Srca Isusovog u Sankt Peterburgu. Tamo je podigao novu župnu crkvu i stekao naslov monsinjora. Njegova pastoralna djelatnost zaustavljena je od strane sovjetskih komunističkih vlasti koje su 1923. naredile konfiskaciju svih crkava. Teofilius je prvi put boravio u zatvoru od 1923. do 1925. Papa Pio XI. imenovao ga je 8. prosinca 1928. pomoćnim biskupom Mogileva (istočna Bjelorusija), a potajno je posvećen 7. veljače 1929. Ponovno je uhićen 24. studenog 1929. i osuđen na deset godina prisilnog rada na Soloveckim otocima u Bijelom moru (Arhangelska oblast), gdje su hladnoća i vlaga narušile njegovo zdravlje. Često je ustajao usred noći kako bi potajno služio misu, a za euharistiju je koristio obični kruh. Zbog narušenog zdravlja prebačen je 1931. u logor blizu Lenjingrada, a potom u jedan moskovski zatvor. Iz zatvora je pušten 1933. kao dio razmjene zatvorenika s litavskom vladom. Papa Pio XI. primio ga je 24. ožujka 1934. u audijenciju. Teofilius je kleknuo kako bi primio papinski blagoslov, ali papa ga je podigao, sam kleknuo i rekao mu: „Ti si mučenik. Ti si onaj koji treba dijeliti blagoslove. Litavskom narodu služi na čast da ima takvog junaka.“ Zatim je Teofilius do 1936. djelovao kao duhovnik litavskih emigranata u Sjedinjenim Državama, a nakon povratka u Litvu kao duhovnik u samostanu benediktinki i rektor crkve svetog Nikole u Kaunasu.

Papa Pio XII. imenovao ga je 9. siječnja 1943. biskupom Kaišiadorysa, grada u središnjoj Litvi. Sovjetske komunističke vlasti uhitile su ga po treći puta 18. prosinca 1946. i osudile ga na novih deset godina zatvora. Najprije je boravio u jednom moskovskom zatvoru, zatim je deportiran u Sibir te konačno u Mordoviju. Kad je u travnju 1956. izišao iz tamnice, zabranjeno mu je obavljanje biskupske službe te je boravio u kućnom pritvoru u Birštonasu (južna Litva). Bez privole komunističkih zlikovaca potajno je u svojoj kuhinji posvetio 25. prosinca 1957. biskupa Vincentasa Sladkevičiusa. Protjeran je 17. listopada 1958. u grad Šeduvu (kotar Radviliškis, sjeverozapadna Litva), gdje je boravio do svoje smrti. Papa Ivan XXIII. imenovao ga je 9. veljače 1962. nadbiskupom. Prigodom pretraživanja njegovog stana pripadnici zloglasnog KGB-a otrovali su nadbiskupa Matulionisa. Ubrzo nakon toga, 20. kolovoza 1962, mučenik je u Šeduvi preminuo. Njegovo tijelo pokopano je 23. kolovoza u katedrali Preobraženja Gospodnjeg u Kaišiadorysu. Prigodom ekshumacije, 1999, utvrđeno je da je mučenik bio otrovan. Blaženim ga je 25. lipnja 2017. proglasio papa Franjo, a obred beatifikicije predvodio je u Vilniusu kardinal Angelo Amato. Bio je to povijesni čin, prvi takve vrste na tlu uvijek ponosne i vjerne, katoličke i mučeničke zemlje Litve. Litva je u svojoj burnoj povijesti prolazila sličan put kao i Lijepa naša pa je ovo prilika da se u svojim molitvama sjetimo prijateljskog litavskog naroda.