Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Prosper Akvitanski - 25. lipanj

Sveti Prosper Akvitanski

Sveti Prosper Akvitanski (Prosper Aquitanus), ponekad zvan i Prosper Tyro, redovnik laik, teolog, kršćanski pisac, povjesničar, najvjerniji učenik svetog Augustina, rođen je oko 390. u Limogesu (danas departman Haute-Vienne, Limousin), u galskoj pokrajini Akvitaniji (danas jugozapadna Francuska). Ugledni znanstvenik, čovjek visoke klasične kulture, napisao je i „Pjesmu muža ženi“ pa se pretpostavlja da je bio oženjen. U toj pjesmi potiče svoju ženu da kratki i nestalni život što više posveti Bogu. Vjerojatno poslije ženine smrti odlučio je postati redovnik i uputio se oko 428. u Massiliju (danas Marseilles). Postao je sljedbenik nauka svetog Augustina o milosti i slobodnoj volji te je svoja najvažnija djela pisao upravo o tim temama. Postao je Augustinov učenik i s njim se dopisivao. Augustin je njemu i njegovom prijatelju Hilariju upravio svoje spise „O predodređenju svetaca“ i „O daru ustrajnosti“. Prosper je ispjevao pjesmu u 1002 heksametra „O nezahvalnima, protivnicima milosti“, u kojoj pobija njihove zablude i izjednačava ih s krivovjercima, pelagijancima. Sveti Augustin je umro 430, a teološke rasprave o njegovom djelu i dalje su se vodile. Prosper i Hilarije otputovali su 431. papi Celestinu I. u Rim. Nastojali su uvjeriti papu da stane u obranu Augustinovog nauka. U svojoj poslanici papa je tada galske biskupe pozvao da ustanu protiv Augustinovih klevetnika.

Papa Leon Veliki uzeo je Prospera 440. u svoj ured kao tajnika i on se tada u miru mogao posvetiti proučavanju Augustinovog nauka. Osobito oštro polemizirao je s redovnikom i teologom, svetim Ivanom Kasijanom, a njegovim najznačajnijim djelom smatra se rasprava „O milosti Božjoj i slobodnom mišljenju“ („De gratia Dei et libero arbitrio“, 432). Kako je život odmicao, Prosper je postajao sve mirniji i blaži u svojim polemikama s protivnicima. Napisao je i nastavak „Kronike“ svetog Jeronima, jedan od najvažnijih povijesnih izvora o prvoj polovici V. stoljeća. Preminuo je oko 463. u Rimu. Jedna freska u rimskoj bazilici svetog Klementa pokazuje nam da su Prospera u IX. stoljeću štovali kao sveca. Ponekad ga miješaju sa svetim Prosperom, biskupom Reggio Emilije, kojeg Crkva slavi istog dana, 25. lipnja.