SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
11	Sveti Aleksandar Sauli
12	Sveti Carlo Acutis
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Eduard

Sveti Eduard

Danas slavimo svetog Eduarda, anglosaskog kralja, poznatog i pod imenom Eduard Ispovjednik (Edward the Confessor). Rodio se oko 1004. u Islipu (Oxfordshire). Sin kralja Ethelreda II. i Emme, sestre vojvode Rikarda II. Normandijskog, u vrijeme danske invazije na Englesku boravio je 28 godina u izbjeglištvu u Normandiji. U domovinu se vratio 1041, a zavladao 1042. U vladavini se oslanjao na Normane, Godwina iz Wessexa i njegovog sina Harolda. Izuzetno blag, pravedan, pobožan i čedan kralj, ukinuo je nepravedne poreze i pročuo se zbog svoje darežljivosti i velikodušnosti prema siromasima, redovnicima, hodočasnicima i strancima.
Gradio je mnoge crkve i samostane, među njima i glasovitu Westminstersku opatiju. Čudotvorac, bolesnike je prema legendi liječio dodirom. Njegovim imenom prozvani su anglosaski pravni običaji („Leges Edwardi confessoris“), kodificirani nakon njegove smrti. Preminuo je 5. siječnja 1066. u Westminsteru. Svetim ga je 1161. proglasio papa Aleksandar III. Zaštitnik je problematičnih brakova, kraljeva, odvojenih supružnika i britanske kraljevske obitelji.

Slika: Sveti Eduard

Svetac dana - Sveti Koloman

Sveti Koloman

Sveti Koloman (Colomannus, Colman, Kálmán), irski redovnik, hodočasnik i mučenik kraljevskog roda, rodio se u X. stoljeću, a početkom XI. stoljeća uputio se na hodočašće u Svetu zemlju. U to vrijeme u srednjoj Europi odvijali su se ratni sukobi između Austrije, Moravske i Češke. Na putu kroz Austriju Koloman je zaustavljen zbog neobične odjeće i tuđinskog govora. Nije govorio njemački pa je bez sudskog postupka optužen kao češki špijun, a razjarena gomila mučila ga je i potom objesila na današnji dan, 13. listopada 1012, u austrijskom gradu Stockerau (kotar Korneuburg, Donja Austrija). Objesili su ga između dva zločinca. Njegovo tijelo ostalo je visjeti na bazginom grmlju bez ikakvih znakova raspadanja, nedirnuto od ptica i divljih zvijeri, a bazga je čudesno zazelenjela. Kad je neki čovjek odrezao komad mesa sa svečevog tijela, u želji da pomogne teško bolesnom sinu, iz tijela je potekla svježa krv.

Nakon tri godine skinuli su Kolomanovo tijelo s grmlja, a po naredbi biskupa Megingauda svečano su ga pokopali u opatiji Melk. Na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Dio njegovih relikvija prenesen je sredinom XI. stoljeća u Mađarsku, a mađarski kralj Géza I. dao je njegovo ime jednom od svojih sinova (mađarski kralj Kálmán). Kod opatije u Melku redovito vode na blagoslov konje i stoku, a svetom Kolomanu posvećeni su mnogi zdenci i vrela te crkve i kapele u Austriji, Bavarskoj, Švapskoj, Mađarskoj i Irskoj. Zazivaju ga kod uloga (gihta), kuge, glavobolje, nevremena, požara, najezde štakora i miševa, opasnosti od vješanja, a zaštitnik je Austrije, austrijskih gradova Stockeraua i Melka (Donja Austrija), obješenih ljudi, putnika, konja i rogate stoke.

Slika: Sveti Koloman

Svetac dana - Blaženi Honorat Koźmiński

Blaženi Honorat Koźmiński

Blaženi Honorat Koźmiński (Florentyn Wacław Jan Stefan Koźmiński), poljski svećenik, redovnik kapucin, suosnivač brojnih redovničkih zajednica, rođen je 16. listopada 1829. u gradu Biała Podlaska (Lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska), kao drugi sin poznatog arhitekta Stefana Koźmińskog i Aleksandre Kahl. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Płocku (Mazowiecko vojvodstvo). U Varšavi je od 1844. studirao arhitekturu, a 23. travnja 1846. uhitile su ga ruske vlasti pod optužbom da je član tajne domoljubne organizacije. U to vrijeme zapao je i u svojevrsnu vjersku krizu. Tijekom zatočeništva osjetio je u sebi poziv za duhovno zvanje, a zbog zaraze tifusom pušten je iz zatvora 27. veljače 1847. Stupio je 21. prosinca 1848. u kapucinski samostan u Lubartówu (Lubelsko vojvodstvo). Uzeo je redovničko ime Honorat. Prve zavjete položio je 21. prosinca 1849, a zatim studirao filozofiju u Lublinu. Svečane redovničke zavjete položio je 18. prosinca 1850, a potom u Varšavi studirao teologiju. Za svećenika je zaređen 27. prosinca 1852. u Varšavi, gdje je do 1855. djelovao kao profesor retorike i teologije te sudjelovao u osnivanju Kongregacije sestara svetog Feliksa iz Cantalicea (felicijanke).

Unatoč ozračju stalnog neprijateljstva ruskih okupatorskih vlasti prema poljskoj Crkvi i zatvaranju samostana, otac Honorat, gorljivi promicatelj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, glasoviti propovjednik i ispovjednik, svesrdno je obavljao svoj apostolat i sudjelovao u osnivanju brojnih tajnih vjerskih zajednica i redovničkih družbi (od tih kongregacija njih 14 djeluje i danas). Osobito zdušno radio je na promicanju franjevačkog Trećeg reda. Nakon protjerivanja kapucina, otac Honorat živio je od 1864. u Zakroczymu, a od 1892. boravio i djelovao u općini Nowe Miasto nad Pilicą (Mazowiecko vojvodstvo). Izabran je 1895. za generalnog povjerenika poljske kapucinske provincije. Ozbiljno se razbolio 1905, a preminuo je 16. prosinca 1916. u Nowem Miastu. Njegove relikvije počivaju u kripti tamošnje kapucinske crkve svetog Kazimira. Ostavio je za sobom 42 sveska propovijedi i 21 svezak pisama. Blaženim ga je proglasio 16. listopada 1988. njegov veliki zemljak, papa Ivan Pavao II.