SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
11	Sveti Aleksandar Sauli
12	Sveti Carlo Acutis
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan XXIII.

Sveti Ivan XXIII.

Danas se s radošću prisjećamo velikog i dobrog koncilskog pape, svetog Ivana XXIII. Rodio se 25. studenog 1881. u lombardijskom selu Sotto il Monte (provincija Bergamo) kao Angelo Giuseppe Roncalli. Rodom iz seljačke obitelji, školovao se u Bergamu i Rimu, a za svećenika je zaređen 1904. Vojni kapelan, tajnik biskupa u Bergamu, profesor crkvene povijesti, autor životopisa svetog Karla Boromejskog, bio je od 1925. apostolski vizitator u Bugarskoj, od 1935. apostolski delegat za Tursku i Grčku, od 1944. nuncij u Parizu, a od 1953. kardinal i patrijarh u Veneciji. Nakon smrti Pija XII. biran je za papu 28. listopada 1958. Za vrijeme svog kratkog pontifikata postao je protagonist obnoviteljskih ideja i koncepcija, začetnik crkvenog “aggiornamenta” (podanašnjenja). Uvijek nasmijan, vedar, jednostavan i prijazan, bio je omiljen u svijetu zbog svoje topline, čovječnosti i ekumenizma, kao zaštitnik radnika, siromaha, siročadi i odbačenih. Zbog toga je od naroda i prozvan “Ivan Dobri”. Kad je nakon obilaska rimskih bolnica posjetio i tamnicu Regina Coeli, kazao je zatvorenicima: “Vi ne možete doći k meni, pa sam ja došao k vama”.
Svoje ideje iznio je u programatskoj enciklici “K Petrovoj stolici” (1959), u socijalnoj enciklici “Majka i Učiteljica” (1961) te osobito u enciklici “Mir na zemlji” (1963), u kojoj je, u času kad je svjetski mir bio opasno ugrožen, zatražio da se svi sporovi rješavaju putem pregovora, a ne upotrebom sile. Iz molitvenih obrazaca uklonio je izraze koji vrijeđaju i ponižavaju Židove (spašavao ih je i pomagao im i u vrijeme rata). Pokrenuo je i otvorio II. vatikanski koncil (1962-65), koji je i nakon njegove smrti nastavio rad na crkvenim reformama. Preminuo je 3. lipnja 1963. u Vatikanu. Posljednje riječi koje je izgovorio, držeći ruku svog tajnika, bile su: "Radili smo, služili smo Crkvi. Nismo se zaustavljali skupljati kamenje, koje su s jedne ili s druge strane bacali na nas. A mi ga nismo ni na koga bacali. Imamo mnogo prijatelja. Imat ćemo ih još više. Sastat ćemo se u raju." Blaženim ga je 2000. proglasio papa Ivan Pavao II, a svetim 27. travnja 2014. papa Franjo Zaštitnik je papinskih poslanika te mnogih župa i crkava širom svijeta, pored ostalog i u našem Zagrebu (Dubrava, Studentski grad).

Slika: Sveti Ivan XXIII.

Svetac dana - Sveti Daniele Comboni

Sveti Daniele Comboni

Svetac kojeg danas predstavljamo je i Daniele (Daniel) Comboni, talijanski biskup i misionar. Rođen je 15. ožujka 1831. u gradiću Limone sul Garda (provincija Brescia, Lombardija), kao sin siromašnih poljodjelaca Luigija i Domenice. Ljubimac roditelja, od osmero njihove djece jedini je doživio zrele godine. Od 1843. učenik dječačkog zavoda don Nicole Mazze u Veroni, oduševio se već u djetinjstvu za rad u misijama. Studirao je teologiju, medicinu i učio mnoge strane jezike. Za svećenika ga je 1854. zaredio biskup Trenta, blaženi Johann Nepomuk von Tschiderer, a 1857. uputio se u Sudan zajedno s još četiri pitomca Nicole Mazze. Zbog lošeg zdravlja (malarijska groznica) vratio se 1859. u Italiju, ali je zauvijek zavolio Afriku. Predavao je na Mazzinom zavodu od 1861. do 1864. Objavio je 1864. u Torinu „Plan za preporod Afrike“. Imao je veliko povjerenje u sposobnosti afričkih ljudi te je bio uvjeren da Afriku treba spašavati uz pomoć same Afrike. Obišao je Francusku, Španjolsku, Englesku, Njemačku i Austriju, skupljao novčana sredstva i posvuda govorio o važnosti evangelizacije Afrike. U Veroni je 1867. osnovao Misijski institut za Crnu Afriku (Istituto delle Missioni per la Nigrizia), za svećenike i laike. Postali su poznati kao Combonijevi misionari (Comboniani), a 1894. nazvani su Kongregacijom sinova Presvetog srca Isusovog (Figli del Sacro Cuore di Gesù). Osnovao je 1872. i ženski institut, Sestre misionarke milosrdne majke crne Afrike (Suore Missionarie Pie Madri della Nigrizia), poznate kao Combonijeve misionarke, Missionarie Comboniane. Slične ustanove osnivao je i u Kairu kako bi misionare prilagodio uvjetima rada u Centralnoj Africi.

Prigodom otvaranja Sueskog kanala, 1869, posjetitelji su uočili da u Combonijevim školama djecu podučavaju crne učiteljice. Njegova zamisao o evangelizaciji Afrike uključivala je suradnju svih snaga Crkve Kristove. Sudjelovao je 1870. na prvom vatikanskom koncilu, gdje je podnio peticiju kojom objašnjava potrebu uključivanja Crkve u evangelizaciju Afrike. Započeo je svoje divovsko djelo u samo dvije misijske postaje, El-Obeid (Kurdufan) i Khartoum, ali su uskoro otvorene i druge (Berber, Delen, Malbes). Imenovan je 1872. apostolskim provikarom, a 1877. vikarom za Centralnu Afriku, područje s gotovo 100 milijuna stanovnika. Iste godine, 1877, imenovan je naslovnim biskupom Claudiopolisa i biskupom Khartouma. Pred njegovim sljedbenicima otvorio se težak put u srce afričkog kontinenta. Mnogi su stradali od tropskih groznica, nesnosne suše, gladi i oskudice, ali Daniele Comboni nije odustajao. Usred krvavih sukoba borio se protiv trgovine crnim robljem, protivio se pašama i služio prosjacima, poticao bijelce da vjeruju crncima, a crnce da se pouzdaju u sebe i da svoju budućnost uzmu u vlastite ruke. Često je putovao u Europu u potrazi za novim misionarima i potrebnim financijskim sredstvima. Surađivao je u znanstvenim radovima o Africi, njezinom zemljopisu, jezicima, otkrićima i običajima. Govorio je šest europskih jezika, arapski i nekoliko centralnoafričkih narječja. Pokrenuo je reviju „Nigrizia“, koja izlazi i danas. Iscrpljen od groznice preminuo je 10. listopada 1881, u pedesetoj godini života, u Khartoumu, glavnom gradu Sudana. Njegove posljednje riječi bile su: „Ja umirem, ali moje djelo neće umrijeti.“ Djelo svetog Danielea Combonija doista nije umrlo i procvalo je punim cvatom, poput dobrog sjemena bačenog u plemenitu afričku zemlju. Combonijeva zajednica razgranala se u veliko stablo i proširila se ne samo po Africi, nego i u Europi, Latinskoj Americi i Aziji. Comboniani, Combonijeva obitelj, djeluju i danas, a njegovi svećenici, braća i sestre, prema podacima iz godine 2008. služe u 328 bolnica, škola i sirotišta u više od 40 zemalja, s 1803 misionara i misionarki, od toga 1296 svećenika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1996, a svetim 2003.

Slika: Sveti Daniele Comboni

Svetac dana - Sveti Canice

Sveti Canice

Sveti Canice (gelski Cainnech, latinski Canicus, engleski Kenneth i Kenny, talijanski Canizio), irski i škotski svećenik, redovnik, opat i misionar, rođen je 515. ili 516. u irskom naselju Glengivenu (grofovija Derry, sjeverna Irska). Bio je sin kraljevskog pjesnika (barda) Lughadha i njegove supruge Maul. Školovao se kod opata Finniana u Clonardu (grofovija Meath), opata Mobhija u Glasnevinu (grofovija Dublin) i opata Cadoca u Walesu. Posvećen je 545. za svećenika u velškom samostanu Llancarfanu (Glamorgan). Hodočastio je u Rim i primio papin blagoslov. Bio je bliski prijatelj svetog Columbe iz Ione, evangelizatora Irske, Škotske i Engleske. Monah u Glasnevinu (550), jedan od dvanaestorice legnedarnih irskih apostola, pratio je 565. svetog Columbu u Škotsku i tamo djelovao kao misionar. U blizini Invernessa susreo je piktskog kralja Bruidea Mac Maelchona. Kad je Bruide (Bridei) navalio na misionare, Canice ga je zaustavio i onemoćao znakom križa. Nakon toga su se Bruide i njegovo kraljevstvo obratili na kršćanstvo. Izvrstan propovjednik, Canice je sudjelovao u evangelizaciji Pikta i osnovao mnoge škotske crkve i samostane.

Širio je kršćanstvo i na Hebridima, otočnoj skupini pred zapadnom obalom Škotske. Prema predaji osnovao je i naselje koje se kasnije razvilo u škotski kraljevski grad St. Andrews (Fife), domovinu golfa. Vratio se oko 577. u rodnu Irsku i nastavio svoj misionarski rad. Osnovao je pored ostalog veliku opatiju Aghaboe i Kilkenny, glavni grad pokrajine Ossory. Tragovi njegovog utjecaja i djelovanja nalaze se u mnogim ruševinama, samostanima i crkvama, a mnoga mjesta u Škotskoj i Irskoj nazvana su njegovim imenom. Pripisuju mu se mnoga čuda: miševi su po njegovom nalogu pobjegli s otoka Inish Ubdaina, ptice su se stišale za vrijeme mise, jelen je među svojim rogovima pridržavao Sveto pismo. Ostavio je za sobom komentare evanđelja (Glas-Chainnigh). Sveti Canice preminuo je 600. u Aghaboeu (grofovija Laois). Zaštitinik je brodolomaca, irske biskupije Ossory i Kilkennyja, glavnog grada istoimene grofovije i prijestolnice omiljenog irskog sporta hurlinga. Katedrala svetog Canicea u Kilkennyju vjerojatno se nalazi na mjestu Caniceove originalne crkve. Štuju ga katolici, protestanti i pravoslavci.

Slika: Sveti Canice

Slika: Sveti Canice - katedrala u Kilkennyju

Svetac dana - Sveti Aleksandar Sauli

Sveti Aleksandar Sauli

Sveti Aleksandar (Alessandro) Sauli, apostol Korzike, rođen je 15. veljače 1534. u Milanu kao sin Domenica Saulija i Tommasine Spinole. Potječe iz ugledne genovske plemićke obitelji koja je dala više biskupa i kardinala. Pristupio je 1551. novoutemeljenoj redovničkoj zajednici barnabita, studirao u Paviji, a 24. travnja 1556. zaređen je za svećenika. Barnabiti su dobili ime po crkvi svetog Barnabe u Milanu. Osnovao ih je 1530. u Milanu sveti Antun Maria Zaccaria (pišemo o njemu u prilogu od 5. srpnja), a službeni im je naziv Kongregacija svetog Pavla. Kongregacija se naročito posvetila brizi za odgoj sjemeništaraca, propovijedanju, katehezama, djelovanju u bolnicama te poučavanju i odgoju mladih. Alessandro je revno slijedio nastojanja svojeg reda. Mladi daroviti svećenik osnovao je 1556, ubrzo nakon ređenja, školu za vjersku poduku mladeži. S 23 godine započeo je svoju blistavu karijeru kao profesor teologije i filozofije u Paviji. Bio je sjajan propovjednik, jedan od najslavnijih govornika lombardijskih gradova Milana i Pavije. Ljudi su u povorkama dolazili na Alessandrove propovijedi i predavanja. Njegovi barnabiti izabrali su Alessandra 1567. za generala reda. Papa Pio V. imenovao ga je 10. veljače 1570. biskupom Alérije na Korzici. Za biskupa ga je zaredio njegov prijatelj, sveti Karlo Boromejski.

Svakodnevnim žrtvama, molitvom i upornim radom Alessandro je obnovio svoju biskupiju duhovno i materijalno. Unatoč stalnim gusarskim prijetnjama podizao je crkve, utemeljio sjemeništa i kolegije, držao pučke misije, posvetio se radu sa siromašnima i obespravljenima. mirio zavađene obitelji. Njegovi vjernici dodijelili su mu naziv „anđeo čuvar i apostol Korzike“. Bio je duhovni savjetnik. ispovjednik i suradnik svetog Karla Boromejskog i kardinala Niccolòa Sfondratija, koji je kasnije postao papa Grgur XIV. Grgur XIV. imenovao ga je 20. listopada 1591. biskupom Pavije u njegovoj rodnoj Lombardiji. Preminuo je 11. listopada 1592, za vrijeme pastoralne vizitacije u Calossu (Pijemont). Blaženim ga je 23. travnja 1741. proglasio papa Benedikt XIV, a svetim 11. prosinca 1904. papa Pio X. Relikvije svetog Alessandra Saulija nalaze se u katedrali u Paviji, u prekrasnoj kapeli njemu posvećenoj. Zaštitnik je sjemeništaraca, studenata, Pavije i Korzike.