SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Blaženi Ivan Merz

Blaženi Ivan Merz

Danas s velikom radošću u srcu slavimo spomendan hrvatskog blaženika Ivana Merza, velikog apostola-laika Crkve u Hrvata. Rodio se u 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci kao sin austrijskog časnika, upravnika banjalučke željezničke postaje. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, godine 1914. pozvan je u vojsku i do kraja I. svjetskog rata boravio na talijanskoj bojišnici. Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima, probudio je njegovu vjeru i učvrstio kršćanski pogled na svijet. Po završetku rata, od 1919, studirao je književnost u Beču i Parizu, a doktorirao 1923. u Zagrebu. Predavao je francuski jezik i književnost u nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, a privatno je studirao kršćansku filozofiju i teologiju. Jedan je od pokretača i dužnosnika Katoličke akcije, Hrvatskog orlovskog saveza i Hrvatskog katoličkog pokreta, promicatelj društvenih aktivnosti katoličkog laikata. Bio je primjer i simbol moderne svetosti, ljubavi prema bližnjem, istinske dobrote i požrtvovnog darivanja, jedan od najvećih pobornika liturgijske obnove i euharistijskoga života u hrvatskom narodu. Kao duhovni pisac bavio se književnim i crkvenim temama u duhu obnove. Nakon operacije sinusa, obolio je od meningitisa i okrijepljen otajstvima vjere preminuo na današnji dan, 10. svibnja 1928, u Zagrebu, u 32. godini života.
Svjestan da će umrijeti mlad, prikazao je na samrti svoj život kao žrtvu dragom Bogu za hrvatsku mladež. Tisućama mladih postao je primjer i uzor kršćanskog života. Nakon njegove smrti objavljeni su pored ostalog zbornik „Božji čovjek Hrvatske-Dr. Ivan Merz“ (1938) i „Put k suncu: odabrani tekstovi iz dnevnika i ostalih spisa“ (1978). Njegovi zemni ostaci preneseni su 1977. iz zagrebačkog groblja Mirogoj u baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, kamo je za života svakodnevno dolazio na misu, pričest i križni put. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 2003, u njegovom rodnom gradu, u napaćenoj i mučeničkoj Bosni ponosnoj. Zaštitnik je mnogih ustanova, učilišta, župa i crkava (Zagreb-Špansko, Slatina, Ljubina-Čemerno kod Ilijaša).

Slika: Blaženi Ivan Merz

Slika: Blaženi Ivan Merz-crkva u Čemernom

Svetac dana - Gospa Trsatska

Gospa Trsatska

Danas slavimo i Gospu Trsatsku, naročito dragu hrvatskom vjerničkom srcu. Stara pobožna predaja govori o tome kako je došlo do štovanja Gospe na Trsatu. Starim gradom Trsatom vladao je 1291. knez Nikola I. Frankapan, izuzetno pobožan čovjek, sin Bartola V. Frankapana koji je nosio naslov kneza krčkog, hvarskog i bračkog. Te godine, 10. svibnja, u subotu rano ujutro, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak sjeći drva. Na livadi nedaleko gradske kule opazili su kućicu, koje nikada tamo prije nije bilo. U kućici su našli križ i sliku Blažene Djevice Marije. Kućica je ležala na livadi, a nije imala temelja. Iznenađeni, otišli su knezu Nikoli Frankapanu i župniku Aleksandru Jurjeviću i obavijestili ih o neobičnoj kućici. Župnik Jurjević već je tri godine ležao u krevetu teško bolestan, a bolovao je od vodene bolesti. Kad je čuo što su mu radnici ispričali, nije se previše začudio. Rekao im je da zna o čemu je riječ. To je kućica Blažene Djevice Marije, a sve do sada nalazila se u Nazaretu. Kućicu su apostoli pretvorili u crkvicu, a sada su je anđeli prenijeli iz Nazareta na Trsat da je ne unište Turci. One noći prije nego što je kućica osvanula pred Trsatom, ukazala se župniku Jurjeviću u snu Blažena Djevica Marija i rekla mu da je to njezina nazaretska kućica. Kao znak da je to Ona i da govori istinu, navijestila mu je da će ozdraviti od teške bolesti. Sljedećeg dana, a bila je nedjelja, župnik je potpuno zdrav došao u crkvu i ispričao narodu sve što se dogodilo. Knez Nikola sastavio je izaslanstvo, sa župnikom Jurjevićem na čelu, i poslao ga u Svetu zemlju da ispita stvar. Izaslanstvo je uzelo točnu mjeru kućice i u Nazaretu na licu mjesta utvrdilo da se zaista radi o kući Svete Obitelji, koja je nestala iz Nazareta.

Gospina kućica ostala je na Trsatu samo tri godine i sedam mjeseci, a onda su je anđeli 10. prosinca 1294. prenijeli u Loreto, pored Ancone, gdje se nalazi i danas. Na Trsatu su vjernici bili vrlo žalosni zbog nestanka kućice, a na mjestu gdje je stajala, knez Nikola dao je sagraditi kapelicu, od koje se razvilo glasovito Marijino trsatsko svetište. Da bi zbog gubitka nazaretske kućice utješio Hrvate, papa Urban V. poslao im je 1367. lijepu starinsku sliku Majke Božje, „Majke milosti“, koja se sve do danas na Trsatu štuje kao čudotvorna, a prema predaji naslikao ju je sveti Luka evanđelist. Knez Martin Frankapan sagradio je na Trsatu crkvu i samostan, a u samostan je 1453. doveo franjevce kao čuvare svetišta. I samostan i crkva bili su više puta dograđivani i povećavani. Trsatsko svetište s vremenom je postalo glasovito pa su Gospi Trsatskoj hodočastili Gospini štovatelji ne samo iz Hrvatske nego i iz svih okolnih zemalja. Na Malu Gospu, 8. rujna 1715, čudotvorna slika Gospe Trsatske okrunjena je zlatnom krunom. Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu danas je poznato svetište i hodočasničko odredište. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi, a tu su i grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankapan i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta. Ispred trsatskog svetišta postavljena je brončana skulptura Ivana Pavla II, nazvana „Trsatski hodočasnik“, djelo akademskog kipara Antuna Jurkića. Veliki papa, istinski prijatelj Hrvata, posjetio je Trsat 8. lipnja 2003, a skulptura je otkrivena 10. svibnja 2005. U sklopu svetišta Majke Božje Trsatske otvoren je 5. lipnja 2008. i Pastoralni centar "Aula pape Ivana Pavla II."

U dugoj povijesti trsatskog svetišta provlači se kao zlatna nit jedna jednostavna i sigurna činjenica: Gospa voli Hrvate i Hrvati vole Gospu. Hodočasnici dolaze na Trsat, ne samo na Marijine blagdane, nego svaki dan u godini i tamo svjedoče svoju vjeru, nadu i ljubav za Mariju i Krista Gospodina.

Slika: Gospa Trsatska

Slika: Gospa Trsatska-svetište u Rijeci

Slika: Trsat-Pastoralni centar Ivana Pavla II

Slika: Trsatski hodočasnik-Ivan Pavao II

Svetac dana - Sveti Ivan de Ávila

Sveti Ivan de Ávila

Sveti Ivan (Juan) de Ávila Gijón, španjolski svećenik, teolog, mistik, crkveni naučitelj, „apostol Andaluzije“, rođen je 6. siječnja 1499. u gradu Almodóvar del Campo (provincija Ciudad Real, Castilla-La Mancha), u uglednoj i bogatoj obitelji, kao sin Alfonsa de Ávile, židovskog obraćenika na kršćanstvo, i Cataline Xixón (ili Gijón). Studirao je od 1513. do 1517. pravo na sveučilištu u Salamanki (Castilla y León, sjeverozapadna Španjolska). Jednog dana se našao na koridi, a okrutni i krvavi prizori tako su ga potresli da se tri godine povukao u osamu roditeljske kuće i vrijeme provodio u molitvi i razmatranju. Od 1520. do 1526. studirao je filozofiju i teologiju na sveučilištu Alcalá de Henares, gdje je slušao predavanja slavnog dominikanca Dominga de Sota, koji ga je ubrajao među svoje najdraže učenike. Nakon smrti roditelja imetak je poklonio siromasima. Kad je završio studij i 1526. postao svećenik, uputio se u Sevillu s namjerom da se ukrca na brod i pođe kao misionar u Karibe i Meksiko. U Sevilli je susreo svećenika Hernanda de Contrerasa, koji se oduševio njegovim sposobnostima i preporučio ga nadbiskupu Seville Alonsu Manriqueu de Lari. Tako je Juan svoj plodni svećenički apostolat započeo u Sevilli i drugim naseljima sevillske nadbiskupije. Djecu je poučavao u katekizmu, davao pouke iz Svetog pisma, te sate i sate provodio u ispovjedaonici. Juanove vatrene propovijedi, pune Božjeg duha, okupljale su ljude i po crkvama i po trgovima. Iz Seville je preselio u Córdobu, odakle je često odlazio u Granadu. Na blagdan svetog Sebastijana, 20. siječnja 1537, svojom je potresnom propovijedi postigao obraćnje portugalskog pustolova, kasnijeg sveca Ivana od Boga. U Granadi je njegova propovijed potakla i vojvodu Francisca Borgiu da ostavi svijet i stupi u Družbu Isusovu. Propovijedajući o grijesima bogataša, pao je u nemilost moćnika pa je u jednom trenutku, u ljetu 1532, dospio u sevillski zatvor zbog navodnog krivovjernog naučavanja, ali ga je inkvizicija u srpnju 1533. oslobodila od optužbi.

Putujući propovjednik i misionar, na svojim putovanjima po Andaluziji osnivao je kolegije za pouku djece u katekizmu i gramatici, a osnovao je i nekoliko velikih kolegija za kler Granade, Córdobe, Montille i Zafre. Najslavniji od tih kolegija bio je onaj u Baezi (provincija Jaén, Andaluzija) koji je 1538. postao sveučilištem. Oko sebe je okupio skupinu svjetovnih svećenika, koji su zajedno radili pastoralno i s velikim uspjehom vodili pučke misije. Juan de Ávila u sebi je ujedinjivao nježnost i strogost, lirski i muževni način izražavanja, kontemplaciju i akciju. I dok je kao propovjednik toplo govorio o pouzdanom predanju Bogu, te o velikom dobročinstvu Kristova misterija, u isto je vrijeme pozivao na oštru asketsku borbu. Za njega je „ljubav vrsta rata, a u njoj labavima nema mjesta“. Bio je veliki učitelj misaone molitve, ne zanemarujući pritom ni usmenu, kao ni česte ispite savjesti. Bio je izvanredno pobožan prema euharistiji i veliki promicatelj česte pričesti. Uz euharistiju je gajio pobožnost prema Kristovoj muci, Duhu Svetom i Bogorodici. Među njegovim prijateljima i sljedbenicima bili su i mnogi duhovni velikani, pored ostalih i sveti Ignacije Loyola, sveti Ivan od Boga, sveti Ivan od Križa, sveti Franjo Borgia i sveta Terezija Avilska. Za sobom je ostavio golemu pisanu ostavštinu, pored ostalog i pisma, propovijedi, katekizme, zbirke molitava. Posebno je vrijedno njegovo djelo „Audi, Filia“ („Slušaj, kćeri“), s razmišljanjima, poukama i pravilima za asketski život. Njegova djela, prevedena na mnoge jezike, cijenili su i često navodili crkveni naučitelji, među njima sveti Franjo Saleški i sveti Alfonz Liguori. Shrvan napornim radom, dugim molitvama i oštrim pokorama, preminuo je na današnji dan, 10. svibnja 1569, u Montilli (provincija Córdoba). Pokopan je u isusovačkoj crkvi Utjelovljenja u Montilli. Papa Pio XII. proglasio ga je 1946. posebnim zaštitnikom svjetovnih svećenika u Španjolskoj. Blaženim ga je proglasio 4. travnja 1894. papa Leon XIII, a svetim 31. svibnja 1970. papa Pavao VI. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je 7. listopada 2012. crkvenim naučiteljem. Zaštitnik je Andaluzije i Španjolske, a posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem Španjolske i svijeta.