SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Presveto Srce Isusovo
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Bezgrešno Srce Marijino
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Justin

Sveti Justin

Danas slavimo svetoga Justina, starokršćanskog filozofa, crkvenog oca, apologeta i mučenika. Rodio se godine 103. u rimskom naselju Flavia Neapolis (danas Nablus u Palestini). Učeni filozof platonskog smjera, postao je kršćanin oko 130. Neumorni tražitelj potpune istine, povukao se na samotno mjesto kraj mora u nadi da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu je otkrio da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se tada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su utjecali i kršćani, s kojima je dolazio u dodir, posebno junaštvo i vjera mučenika. Djelovao je u Efezu i Rimu, gdje je osnovao filozofsku školu.
U sačuvanim djelima dao je važna svjedočanstva o prvoj Crkvi i uveo grčku filozofsku terminologiju. Sačuvane su dvije „Apologije“ upravljene rimskim carevima i vlastima te „Dijalog s Trifonom“ (židovskim rabinom). Vješt pisac i govornik, raspravljao je s poganima i pisao braneći kršćansku nauku kao „jedinu istinitu filozofiju“. Čitav Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, predstavlja svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji je Justina optužio da želi srušiti rimsku vlast. Justin je bačen u tamnicu sa šestoricom svojih učenika, a mučeničku smrt podnijeli su 165, za vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Bičevani su, a potom im je odrubljena glava. Zaštitnik je apologeta, predavača, govornika, filozofa te brojnih naselja, župa i crkava.

Slika: Sveti Justin

Svetac dana - Sveti Gaudencije Osorski

Sveti Gaudencije Osorski

Sveti Gaudencije (latinski Gaudentius Auxerensis), osorski biskup, redovnik benediktinac, rodio se krajem X. stoljeća u Tržiću, naselju na otoku Lošinju, nasuprot Osoru, naselju na otoku Cresu, na prevlaci Cresa i Lošinja. Postao je osorskim biskupom oko 1018. Važan je za razvoj Crkve i društva na kvarnerskom području početkom XI. stoljeća. Kulturni i narodni preporoditelj, dao je sagraditi samostan svetog Petra za muškarce i samostan svete Marije od milosti za žene. Osor je postao jaki glagoljaški centar. Biskupovao je do 1042, a tada se morao odreći biskupske službe. Zbog svojeg svetog i revnog života bio je prognan od strane oholih osorskih plemića pa se morao skloniti u jednu špilju na vrhu Osorščice, na sjevernom dijelu Lošinja. Ta špilja postoji i danas te nosi Gaudencijevo ime. Tamo je Gaudencije boravio godinu dana i činio pokoru. Isprosio je od dragog Boga milost da na otocima Cresu i Lošinju nema više zmija otrovnica. Povukao se potom u tišinu samostana Santa Maria di Portonovo, kod Ancone (Marche), gdje je neko vrijeme boravio zajedno sa svetim Petrom Damianijem. Spominje se kao benediktinski redovnik, sljedbenik svetog Romualda i utemeljitelj samostana po uzoru na zapadno monaštvo.

Podatke o svetom Gaudenciju nalazimo i u epistolariju svetog Petra Damianija. Tamo doznajemo da je osorski bisup Gaudencije bio prisiljen odstupiti jer je odbio vjenčati plemićki par koji je bio u krvnom srodstvu. Sveti Petar Damiani piše i ovo: „Časni Gaudencije, osorski biskup, čijeg sam slatkoću prijateljstva i ja uživao, po kojem je Bog učinio veliko čudo, napustio je biskupsku službu, te otploviviši iz slavenskog kraljevstva, pristao uz obalu Ancone. Ondje je nedaleko od grada živio dvije godine i sretno preminuo.“ Prema drugim izvorima Gaudencije je već 1032. putovao u Rim kako bi skinuo ljagu sa svojega imena, a na povratku u Osor razbolio se i zaustavio se zbog oporavka u Anconi. Sveti Gaudencije umro je 31. svibnja 1044. u Anconi. Prema legendi, njegovi posmrtni ostaci vratili su se u Osor na čudesan način, nakon gotovo stotinu godina. Sva zvona u gradu zazvonila su sama od sebe rano prije zore. Ispod gradskih zidina u moru je plutala drvena škrinja, u kojoj se nalazio željezni kovčeg s tijelom svetog Gaudencija. Crkva svetog Gaudencija u Osoru sagrađana je u XIV. stoljeću, nakon pustošenja Genovežana. Pročelje crkvice okrenuto je prema zapadnim vratima. Sveti Gaudencije je zaštitnik grada Osora i otoka Cresa.

Slika: Sveti Gaudencije Osorski

Slika: Sveti Gaudencije Osorski-kapela u Osoru

Svetac dana - Sveti Annibale Maria di Francia

Sveti Annibale Maria di Francia

Sveti Annibale Maria di Francia, talijanski svećenik, utemeljitelj rogacionista, rođen je 5. srpnja 1851. u talijanskom gradu Messini (sjeveroistočna Sicilija), kao treće od četvero djece Francesca dei marchesi di Santa Caterina dello Ionio, papinskog vicekonzula, počasnog kapetana kraljevske mornarice i njegove supruge Anne Toscano dei marchesi di Montanaro. U ranom djetinjstvu ostao je bez oca i od malih nogu u sebi nosio iskrenu pobožnost prema euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Školovao se od sedme godine u cistercitskom kolegiju svetog Nikole u Messini, u kojem je predavao njegov stric, cistercitski redovnik Raffaele di Francia. Jedan od njegovih učitelja bio je poznati sicilijanski pjesnik Felice Bisazza. Sa sedamnaest godina Annibale se opredijelio za duhovno zvanje, a za svećenika je zaređen 16. ožujka 1878. Nakon razgovora sa svojim biskupom Giuseppeom Guarinom otišao je živjeti u „geto“, u najsiromašnije područje Messine, u četvrt Avignone. Sve svoje snage usmjerio je u korist nevoljnika i siromaha. Svojim misionarskim duhom želio je zagrliti svu siročad i sve siromahe Messine i svijeta. Na poticaj svetog Ivana Bosca otvorio je večernju školu za dječake i dnevni vrtić za djevojčice od pet do osam godina. Osnovao je 1882. prvo sirotište i nazvao ga po svetom Antunu Padovanskom, nakon toga i mnoga druga, poznata pod nazivom „Antonijanska sirotišta“ („Orfanotrofi Antoniani“). Njemu nije bilo važno da djeca u njegovim ustanovama dobiju samo hranu nego moralni i vjerski odgoj.

Kako bi ostvario svoje ideale, otac di Francia utemeljio je dvije kongregacije. Osnovao je 1887. Kćeri Božanske revnosti (Figle del Divino Zelo), a 16. svibnja 1897. družbu Rogacionista Srca Isusovog (Rogazionisti del Cuore di Gesù), za laike i svećenike. Riječ „rogacionist“ potječe od latinskog „rogare“ što znači „moliti“. Duhovnost te družbe usmjerena je na riječi Isusa Krista u evanđeljima: „Žetva je bogata, ali poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.“ Otac Annibale bio je baš taj radnik i svećenik iz evanđelja. Apostol molitve za duhovna zvanja, otac siromaha i siročadi, pokrenuo je 1908. mjesečnik „Bog i bližnji“ („Dio e il Prossimo“), koji je dosegao nakladu od pola milijuna primjeraka, s vjernim čitateljima na pet kontinenata. Već su ga za života smatrali svecem. Preminuo je 1. lipnja 1927. u Messini, a pokopan je u svojem svetištu, crkvi svetog Antuna u Messini. Kad je umro, ljudi su govorili: „Usnuo je svetac!“ Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 7. listopada 1990, a svetim 16. svibnja 2004. Njegove kongregacije djeluju i danas diljem svijeta, na pet kontinenata (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Afrika, Azija, Oceanija), te slijede ideje svojeg osnivača u brojnim školama i sirotištima, vodeći brigu o siromasima, nemoćnima, gluhim i nijemim osobama, trudnim djevojkama i samohranim majkama. Družba rogacionista imala je godine 2008. 70 kuća, 420 članova, od toga 278 svećenika, a družba Kćeri Božanske revnosti imala je godine 2005. 604 redovnice u 74 kuća. Sveti Annibale Maria di Francia zaštitnik je siročadi, siromaha, sirotišta i grada Messine. Njegov mlađi brat, svećenik Francesco Maria di Francia (1853-1913), osnivač družbe Kapucinki Presvetog Srca Isusovog, proglašen je 2019. časnim slugom Božjim.