SVECI MJESECA - LIPANJ
1 | Sveti Justin |
1 | Sveti Gaudencije Osorski |
1 | Sveti Annibale Maria di Francia |
2 | Sveti Marcelin i Petar |
2 | Sveta Blandina |
2 | Sveti Eugen I |
3 | Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici |
3 | Sveta Klotilda |
3 | Sveti Kevin |
4 | Sveti Kvirin Sisački |
4 | Sveti Optat |
4 | Blaženi rumunjski biskupi mučenici |
5 | Sveti Bonifacije |
5 | Blaženi Ferdinand Portugalski |
5 | Sveta Rebeka |
6 | Sveti Norbert |
6 | Blaženi Józef Innocenty Guz |
6 | Sveti Marcellin Champagnat |
7 | Presveto Srce Isusovo |
7 | Sveti Antonio Maria Gianelli |
7 | Blažena Marija Tereza de Soubiran |
7 | Sveti Robert iz Newminstera |
8 | Bezgrešno Srce Marijino |
8 | Sveti Medard |
8 | Blažena Marija od Božanskog Srca |
8 | Sveti Jakov Berthieu |
9 | Sveti Efrem Sirijac |
9 | Sveti Primo i Felicijan |
9 | Sveti Josip de Anchieta |
10 | Blaženi Ivan Dominici |
10 | Blaženi Bogumil iz Gniezna |
10 | Sveti Kolumba |
11 | Sveti Barnaba |
11 | Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé |
11 | Sveta Paola Frassinetti |
12 | Sveti Ivan od svetoga Fakunda |
12 | Sveti Leon III |
12 | Sveti Gaspare Bertoni |
13 | Sveti Antun Padovanski |
13 | Sveti Gerard iz Clairvauxa |
13 | Blažena Marianna Biernacka |
14 | Sveti Elizej |
14 | Sveti Metod Carigradski |
14 | Blaženi Teofilius Matulionis |
15 | Sveti Vid |
15 | Sveti Bernard iz Menthona |
15 | Sveti Izak |
16 | Sveta Lutgarda |
16 | Sveta Germaine Cousin |
16 | Blažena Marija Terezija Scherer |
17 | Sveti Grgur Barbarigo |
17 | Sveti Albert Chmielowski |
17 | Sveti Ranieri iz Pise |
18 | Sveti Marko i Marcelijan |
18 | Sveta Elizabeta iz Schönaua |
18 | Sveta Rahela |
19 | Sveti Romuald |
19 | Sveti Gervazije i Protazije |
19 | Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer |
20 | Sveta Julijana Falconieri |
20 | Sveti Ivan iz Matere |
20 | Blažena Margareta Ebner |
20 | Sveta Mirjam |
21 | Sveti Alojzije Gonzaga |
21 | Sveti Lazar |
21 | Sveti Gideon |
22 | Sveti John Fisher i Thomas More |
22 | Sveti Paulin iz Nole |
22 | Sveti Alban Engleski |
23 | Sveti Josip Cafasso |
23 | Blažena Marija iz Oigniesa |
23 | Blažena María Guggiari Echeverría |
24 | Rođenje svetog Ivana Krstitelja |
24 | Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak |
24 | Sluga Božji Gerard Tomo Stantić |
25 | Sveti Vilim iz Vercellija |
25 | Sveti Prosper Akvitanski |
25 | Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić |
26 | Sveti Ivan i Pavao |
26 | Sveti Vigilije iz Trenta |
26 | Blažene mučenice iz Arrasa |
26 | Sveti Josemaría Escrivá |
27 | Sveti Ćiril Aleksandrijski |
27 | Sveti Ladislav Ugarski |
27 | Sveta Ivana Antiohijska |
28 | Sveti Irenej |
28 | Sveta Ema Krška |
28 | Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa |
28 | Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis) |
29 | Sveti Petar i Pavao |
29 | Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha |
29 | Blaženi Inocent V |
30 | Sveti rimski prvomučenici |
30 | Blaženi Rajmund Lullus |
30 | Sveti Teobald iz Provinsa |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveti Justin
Danas slavimo svetoga Justina, starokršćanskog filozofa, crkvenog oca, apologeta i mučenika. Rodio se godine 103. u rimskom naselju Flavia Neapolis (danas Nablus u Palestini). Učeni filozof platonskog smjera, postao je kršćanin oko 130. Neumorni tražitelj potpune istine, povukao se na samotno mjesto kraj mora u nadi da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu je otkrio da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se tada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su utjecali i kršćani, s kojima je dolazio u dodir, posebno junaštvo i vjera mučenika. Djelovao je u Efezu i Rimu, gdje je osnovao filozofsku školu.
U sačuvanim djelima dao je važna svjedočanstva o prvoj Crkvi i uveo grčku filozofsku terminologiju. Sačuvane su dvije „Apologije“ upravljene rimskim carevima i vlastima te „Dijalog s Trifonom“ (židovskim rabinom). Vješt pisac i govornik, raspravljao je s poganima i pisao braneći kršćansku nauku kao „jedinu istinitu filozofiju“. Čitav Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, predstavlja svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji je Justina optužio da želi srušiti rimsku vlast. Justin je bačen u tamnicu sa šestoricom svojih učenika, a mučeničku smrt podnijeli su 165, za vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Bičevani su, a potom im je odrubljena glava. Zaštitnik je apologeta, predavača, govornika, filozofa te brojnih naselja, župa i crkava.
Slika: Sveti Justin
Slika: Sveti Justin
Slika: Sveti Justin
Slika: Sveti Justin
Slika: Sveti Justin
Slika: Sveti Justin
Slika: Sveti Justin
Svetac dana - Sveti Gaudencije Osorski
Sveti Gaudencije (latinski Gaudentius Auxerensis), osorski biskup, redovnik benediktinac, rodio se krajem X. stoljeća u Tržiću, naselju na otoku Lošinju, nasuprot Osoru, naselju na otoku Cresu, na prevlaci Cresa i Lošinja. Postao je osorskim biskupom oko 1018. Važan je za razvoj Crkve i društva na kvarnerskom području početkom XI. stoljeća. Kulturni i narodni preporoditelj, dao je sagraditi samostan svetog Petra za muškarce i samostan svete Marije od milosti za žene. Osor je postao jaki glagoljaški centar. Biskupovao je do 1042, a tada se morao odreći biskupske službe. Zbog svojeg svetog i revnog života bio je prognan od strane oholih osorskih plemića pa se morao skloniti u jednu špilju na vrhu Osorščice, na sjevernom dijelu Lošinja. Ta špilja postoji i danas te nosi Gaudencijevo ime. Tamo je Gaudencije boravio godinu dana i činio pokoru. Isprosio je od dragog Boga milost da na otocima Cresu i Lošinju nema više zmija otrovnica. Povukao se potom u tišinu samostana Santa Maria di Portonovo, kod Ancone (Marche), gdje je neko vrijeme boravio zajedno sa svetim Petrom Damianijem. Spominje se kao benediktinski redovnik, sljedbenik svetog Romualda i utemeljitelj samostana po uzoru na zapadno monaštvo.
Podatke o svetom Gaudenciju nalazimo i u epistolariju svetog Petra Damianija. Tamo doznajemo da je osorski bisup Gaudencije bio prisiljen odstupiti jer je odbio vjenčati plemićki par koji je bio u krvnom srodstvu. Sveti Petar Damiani piše i ovo: „Časni Gaudencije, osorski biskup, čijeg sam slatkoću prijateljstva i ja uživao, po kojem je Bog učinio veliko čudo, napustio je biskupsku službu, te otploviviši iz slavenskog kraljevstva, pristao uz obalu Ancone. Ondje je nedaleko od grada živio dvije godine i sretno preminuo.“ Prema drugim izvorima Gaudencije je već 1032. putovao u Rim kako bi skinuo ljagu sa svojega imena, a na povratku u Osor razbolio se i zaustavio se zbog oporavka u Anconi. Sveti Gaudencije umro je 31. svibnja 1044. u Anconi. Prema legendi, njegovi posmrtni ostaci vratili su se u Osor na čudesan način, nakon gotovo stotinu godina. Sva zvona u gradu zazvonila su sama od sebe rano prije zore. Ispod gradskih zidina u moru je plutala drvena škrinja, u kojoj se nalazio željezni kovčeg s tijelom svetog Gaudencija. Crkva svetog Gaudencija u Osoru sagrađana je u XIV. stoljeću, nakon pustošenja Genovežana. Pročelje crkvice okrenuto je prema zapadnim vratima. Sveti Gaudencije je zaštitnik grada Osora i otoka Cresa.
Slika: Sveti Gaudencije Osorski
Slika: Sveti Gaudencije Osorski
Slika: Sveti Gaudencije Osorski-kapela u Osoru
Slika: Sveti Gaudencije Osorski-kapela u Osoru
Slika: Sveti Gaudencije Osorski-kapela u Osoru
Svetac dana - Sveti Annibale Maria di Francia
Sveti Annibale Maria di Francia, talijanski svećenik, utemeljitelj rogacionista, rođen je 5. srpnja 1851. u talijanskom gradu Messini (sjeveroistočna Sicilija), kao treće od četvero djece Francesca dei marchesi di Santa Caterina dello Ionio, papinskog vicekonzula, počasnog kapetana kraljevske mornarice i njegove supruge Anne Toscano dei marchesi di Montanaro. U ranom djetinjstvu ostao je bez oca i od malih nogu u sebi nosio iskrenu pobožnost prema euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Školovao se od sedme godine u cistercitskom kolegiju svetog Nikole u Messini, u kojem je predavao njegov stric, cistercitski redovnik Raffaele di Francia. Jedan od njegovih učitelja bio je poznati sicilijanski pjesnik Felice Bisazza. Sa sedamnaest godina Annibale se opredijelio za duhovno zvanje, a za svećenika je zaređen 16. ožujka 1878. Nakon razgovora sa svojim biskupom Giuseppeom Guarinom otišao je živjeti u „geto“, u najsiromašnije područje Messine, u četvrt Avignone. Sve svoje snage usmjerio je u korist nevoljnika i siromaha. Svojim misionarskim duhom želio je zagrliti svu siročad i sve siromahe Messine i svijeta. Na poticaj svetog Ivana Bosca otvorio je večernju školu za dječake i dnevni vrtić za djevojčice od pet do osam godina. Osnovao je 1882. prvo sirotište i nazvao ga po svetom Antunu Padovanskom, nakon toga i mnoga druga, poznata pod nazivom „Antonijanska sirotišta“ („Orfanotrofi Antoniani“). Njemu nije bilo važno da djeca u njegovim ustanovama dobiju samo hranu nego moralni i vjerski odgoj.
Kako bi ostvario svoje ideale, otac di Francia utemeljio je dvije kongregacije. Osnovao je 1887. Kćeri Božanske revnosti (Figle del Divino Zelo), a 16. svibnja 1897. družbu Rogacionista Srca Isusovog (Rogazionisti del Cuore di Gesù), za laike i svećenike. Riječ „rogacionist“ potječe od latinskog „rogare“ što znači „moliti“. Duhovnost te družbe usmjerena je na riječi Isusa Krista u evanđeljima: „Žetva je bogata, ali poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.“ Otac Annibale bio je baš taj radnik i svećenik iz evanđelja. Apostol molitve za duhovna zvanja, otac siromaha i siročadi, pokrenuo je 1908. mjesečnik „Bog i bližnji“ („Dio e il Prossimo“), koji je dosegao nakladu od pola milijuna primjeraka, s vjernim čitateljima na pet kontinenata. Već su ga za života smatrali svecem. Preminuo je 1. lipnja 1927. u Messini, a pokopan je u svojem svetištu, crkvi svetog Antuna u Messini. Kad je umro, ljudi su govorili: „Usnuo je svetac!“ Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 7. listopada 1990, a svetim 16. svibnja 2004. Njegove kongregacije djeluju i danas diljem svijeta, na pet kontinenata (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Afrika, Azija, Oceanija), te slijede ideje svojeg osnivača u brojnim školama i sirotištima, vodeći brigu o siromasima, nemoćnima, gluhim i nijemim osobama, trudnim djevojkama i samohranim majkama. Družba rogacionista imala je godine 2008. 70 kuća, 420 članova, od toga 278 svećenika, a družba Kćeri Božanske revnosti imala je godine 2005. 604 redovnice u 74 kuća. Sveti Annibale Maria di Francia zaštitnik je siročadi, siromaha, sirotišta i grada Messine. Njegov mlađi brat, svećenik Francesco Maria di Francia (1853-1913), osnivač družbe Kapucinki Presvetog Srca Isusovog, proglašen je 2019. časnim slugom Božjim.
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia
Slika: Sveti Annibale Maria di Francia