SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Krštenje Gospodinovo
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Blažena Djevica Marija Bogorodica

Blažena Djevica Marija Bogorodica

Novu godinu započinjemo na najljepši mogući način, proslavom velikog marijanskog blagdana, spomendana Blažene Djevice Marije Bogorodice. Naziv Bogorodica (grčki Theotokos), počasno ime za Mariju, Isusovu majku, javlja se na Istoku u IV. stoljeću i ustaljen je u Crkvi na temelju teoloških, kristoloških i marioloških rasprava. Svečano je prihvaćen 431. na Općem crkvenom saboru u Efezu, i otada se koristi i na Zapadu (latinski Dei gentrix i Mater Dei). Danas nam Crkva stavlja pred oči najveću Marijinu odliku, njezino bogomajčinstvo. Kod navještenja Isusova rođenja anđeo govori Mariji: "Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim" (Lk 1,35). Marija je ljudski stvor i osoba koja je Kristu dala samo ljudsku narav, koja pripada drugoj božanskog osobi, s kojoj je bitno sjedinjena.
Kada se Marija u Crkvi od najstarijih vremena naziva i časti kao Bogorodica, onda Crkva u tome časnom nazivu ispovijeda svoju vjeru u veliku tajnu utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska. Crkveno učiteljstvo ponovno je potvrdilo tu istinu prigodom 1500. obljetnice Efeškoga sabora u enciklici Pija XI. Lux veritatis (Svjetlo istine), na II. vatikanskom saboru u dogmatskoj konstituciji o Crkvi i u Ispovijesti vjere Pavla VI. Za potvrdu te istine nalazimo jasne tekstove već kod najstarijih crkvenih pisaca. U Svetom pismu Elizabeta se obraća Mariji: „Otkud meni ta milost, da mati mojega Gospodina dolazi k meni?“ Sveti Ignacije Antiohijski kaže da je Marija rodila Boga, a Tertulijan da je od Marije Bog rođen. To je neprekinuta vjera Crkve od njezinih početaka pa do danas, koju radosno slavimo u današnjoj svetkovini.
Našim vjerne čitatelje u novoj godini od srca preporučamo zaštiti Majke Božje, Blažene Djevice Marije Bogorodice i želimo im obilje zdravlja i radosti, a iznad svega puninu Božjega blagoslova!

Slika: Blažena Djevica Marija Bogorodica

Svetac dana - Sveti Odilo

Sveti Odilo

Sveti Odilo (Odilon de Cluny), rođen oko 962. u dvorcu Mercœur kod Saint-Cirguesa (departman Haute-Loire, Auvergne, jug središnje Francuske) u plemićkoj obitelji, sin Berauda de Mercœura i Gerberge, bio je peti opat glasovite benediktinske opatije u Clunyju (departman Saône-et-Loire, Burgundija) i na tom položaju ostao 54 godine. Slavna opatija u Clunyju bila neovisna o svjetovnim vlastima pa je to pogodovalo njezinom procvatu. Nazivali su je čak „drugim Rimom“, a papa Urban II. izjavio je da Cluny blista nad svijetom kao neko drugo sunce. Cluny su proslavili njegovi monasi znanstvenici, umjetnici, ukrasitelji rukopisa, propovjednici, ispovjednici, isposnici, molitelji, krčitelji šuma i šikara. Svi su oni učinili velike stvari za razvoj zapadne kršćanske kulture, a njihov poglavar, vrhovni opat, bio je svojim utjecajem i ugledom odmah do pape. Sveti Odilo, peti opat u povijesti Clunyja, bio je sitna rasta, boležljiv i osjetljiv, ali je u duhovnom pogledu bio pravi div i mudri, ustrajni apostol Krista Gospodina. Već se u djetinjstvu opredijelio za duhovni poziv i školovao se u sjemeništu svetog Juliena u Brioudeu (Auvergne). U benediktinsku opatiju Cluny stupio je 991. Narednih 58 godina svoga života zdušno je ostvarivao benediktinsko životno načelo: „Moli i radi!“ Tada je u samostanu boravilo gotovo 400 redovnika, a Odilo se toliko isticao među njima da je 993. imenovan zamjenikom opata Mayeula, a 994. opatom. Tada je i zaređen za svećenika. Brzi razvoj i napredak opatije pod njegovim vodstvom dogodio se zbog njegove plemenitosti, milosrđa, poduzetnosti i organizacijskih sposobnosti. Bio je čovjek molitve i pokore (nosio je košulju od kostrijeti), gorljiv u promicanju redovničkog zajedništva i pobožnosti. Dao je podići veličanstvenu zgradu opatije, a kad je 1006. i opet od 1028. do 1033. zavladala velika glad, prodao je i dragocjene crkvene predmete kako bi pribavio hrane za siromahe i nevoljnike te je spasio od smrti na tisuće duša. Proglasio je 1041. „Primirje Božje“, kako bi zaustavio vojna neprijateljstva zbog navodnih vjerskih razloga. Zapravo se u tom razdoblju (od petka do ponedjeljka, došašće, korizma) trgovalo kako bi ljudi mogli preživjeti, a ugroženim osobama koji su našli utočište u crkvama, zajamčena je sigurnost.

Reformirao je benediktinske samostane, proširio djelovanje reda na Španjolsku, a pravila svetog Benedikta zamijenio je u Clunyju pravilima svetog Izidora Seviljskog. Neprestano je molio za duše pokojnika. Da bi pomogao dušama u čistilištu, ustanovio je oko 1030, na dan 2. studenoga, poslije svetkovine Svih svetih, svečano bogoslužje za pokojnike. Njegovu praksu preuzela je kasnije cijela Crkva pa je on najzaslužniji za uvođenje proslave Dušnog dana. Proširio je broj samostana pod upravom Clunyja s 37 na 65. Nije prihvatio nadbiskupski položaj u Lyonu. Svojim izvrsnim odnosima s papama, vladarima i uglednim biskupima znatno je pridonio promicanju monaškog života. Izjavio je jednom da bi radije dospio u pakao zbog svojeg milosrđa nego zbog svoje strogosti i okrutnosti. Svoje najljepše propovijedi posvetio je misteriju utjelovljenja i neizmjernoj važnosti Majke Božje u životu Crkve. Iskoristio je svoj utjecaj za borbu protiv simonije (trgovanje crkvenim službama i povlasticama). Devet puta je putovao u Italiju i sudjelovao na mnogim sinodama, a 1046. bio je nazočan krunidbi Heinricha III. u Rimu. Poticao je u svojim samostanima znanost i umjetnost, a monahu Radolphusu Glaberu povjerio je pisanje povijesti onog vremena. Opat Odilo, glasovit i omiljen daleko izvan granica svoje opatije, prozvan i „arkanđelom monaha“, preminuo je na današnji dan, 1. siječnja 1049, za vrijeme vizitacije samostana u Souvignyju (departman Allier, Auvergne). Njegov životopis napisao je 1063. sveti Pier Damiani. Relikvije svetog Odila počivale su u samostanu u Souvignyju, a zapalili su ih 1793. bezbožni revolucionari. Sveti Odilo zaštitnik je duša u čistilištu, a zazivaju ga bolesnici od žutice.

Slika: Sveti Odilo

Svetac dana - Sveti Josip Marija Tomasi

Sveti Josip Marija Tomasi

Sveti Josip Marija (Giuseppe Maria) Tomasi di Lampedusa, talijanski svećenik, redovnik teatinac, kardinal i liturgijski reformator, rođen je 12. rujna 1649. u Licati (provincija i biskupija Agrigento), na južnoj obali Sicilije, kao sin plemićke obitelji, iz koje su potekli mnogi ugledni ljudi, značajni za povijest Crkve. Njegovog oca, Giulija Tomasija, vojvodu od Palme di Montechiaro i kneza Lampeduse, narod je nazivao „svetim vojvodom“. On je utemeljio samostan benediktinki u koji su ušle njegove četiri sestre, a kasnije i njegova supruga, Rosalia Traina. Mali Giuseppe Maria već je u djetinjstvu osjećao izvanrednu sklonost prema bogoslužju i želio postati svećenik. Njegov otac htio ga je poslati na kraljevski dvor u Madrid, ali on je izrazio želju da stupi u red teatinaca. Kao prvorođeni sin odrekao se naslova kneza Lampeduse i vojvode od Palme u korist mlađeg brata Ferdinanda te je 24. ožujka 1665. u Palermu stupio u teatinski red. Studirao je filozofiju u Messini, Ferrari i Modeni, a teologiju u Rimu i Palermu. Za svećenika je zaređen 23. XII. 1673. u Rimu i nakon toga stalno boravio u „vječnom gradu“, uglavnom u teatinskom samostanu San Silvestro al Quirinale.

Kao znanstvenik posvetio se proučavanju važnih liturgijskih djela iz crkvene povijesti. Neko je vrijemo studirao i kod židovskog rabina Mosèa da Cavèa i u njegovoj se školi dobro upoznao s istočnim jezicima, osobito s hebrejskim. Svojom dobrotom obratio je i svojeg učitelja rabina na katoličku vjeru. Izvrsno je poznavao klasične jezike, latinski i grčki, a naročitu pozornost stekao je objavljivanjem starih sakramentara, što ih je sa sobom u Rim donijela kraljica Kristina Švedska. Blaženu Djevicu Mariju u njezinom Magnificatu promatrao je kao uzor kako se moli, kako se slavi Bog. Ona je za njega „bila prva učiteljica koju susrećemo u Novom zavjetu, a koja je slavila Boga riječima iz Svetoga pisma“. Želio je da se Crkva vrati svojim starim obredima, jednostavnosti i svježini koja ih je resila na početku. Bio je vrlo moderan u današnjem smislu riječi jer je želio da se i u selima gdje nema svećenika ljudi skupljaju u nedjelju barem na pjevanje psalama, dakle, na službu riječi. Promicao je liturgijsku duhovnost i bio na glasu kao najznačajniji liturgičar svoga vremena (prozvan je „princem rimskih liturgičara“). Svojim djelima postao je pretečom liturgijske obnove, koja je doživjela svoju potvrdu na Drugom vatikanskom saboru. Značajan znanstvenik te vrlo skroman i jednostavan čovjek, ostavio je za sobom brojna vrijedna djela. Prijatelj i ispovjednik pape Klementa XI, imenovan je 1712. kardinalom, a kardinalski grimiz primio je teška srca. Njegovo kardinalsko geslo glasilo je: „Moja nada počiva u Gospodinu.“ Giuseppe Maria Tomasi preminuo je na današnji dan, 1. siječnja 1713, u Rimu. Njegov grob nalazi se u rimskoj teatinskoj bazilici Sant'Andrea della Valle. Blaženim je proglasio 29. rujna 1803. papa Pio VII, a svetim 12. listopada 1986. papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je liturgičara i ceremonijara.

Slika: Sveti Josip Marija Tomasi

Svetac dana - Sveti Fulgencije

Sveti Fulgencije

Sveti Fulgencije, biskup Ruspea, rodio se 462. u Thelepteu (Kartaga, tada rimska provincija Bizacena, danas Medinet el-Kedima u Tunisu) kao Fabije Klaudije Gordijan Fulgencije (Fabius Claudius Gordianus Fulgentius) u uglednoj rimskoj obitelji. Bez oca je ostao u ranoj mladosti, a njegova majka Mariana podučila ga je grčkom i latinskom jeziku. Obavljao je važne upravne i porezničke poslove u rimskoj administraciji kao prokurator rimske provincije Bizacene. Napustio je svjetovnu karijeru i prihvatio monaški život unatoč majčinom protivljenju. Svećenik i opat, svoj je život oblikovao prema primjeru svetog Augustina. Sjevernom Afrikom tada su već zavladali Vandali. Kao pristaše arijanizma trajno su proganjali pravovjerne katolike. I monah Fulgencije morao se seliti iz samostana u samostan, a onda se 500. uputio u Rim, gdje je molio nad grobovima apostola. Po povratku iz Rima izabran je 502. za biskupa grada Ruspea.

Ni kao biskupu život mu nije bio lak. Vandalski kralj Trasamund protjerao ga je s još šezdesetak biskupa na Sardiniju. Biskup Fulgencije i tamo je trajno svjedočio svoju mudrost i sposobnost u borbi protiv arijanskog krivovjerja, a u svojim se pisanim djelima i propovijedima služio argumentima nauka svetog Augustina. U Cagliariju je jednu kuću pretvorio u samostan. Trasamund je bio zadivljen Fulgencijevim znanjem pa ga je 515. pozvao natrag u Kartagu, u nadi da će ga pridobiti za svoje zamisli. No, dogodilo se upravo suprotno. Fulgencije je ponovno morao napustiti Ruspe i 520. krenuo u novo progonstvo na Sardiniju. U Ruspe se vratio 523, kad je Trasamunda naslijedio Hilderik koji je bio sklon katolicima. Glasoviti propovjednik i pisac, Fulgencije je preminuo na današnji dan, 1. siječnja 533, u Ruspeu (sada Chebba u Tunisu), nakon tridesetak godina plodne i uzorne biskupske službe, proživljene u vjernom svjedočenju za Krista Gospodina. Njegove relikvije prenesene su oko 714. u francuski grad Bourges, ali su uništene tijekom krvave Francuske revolucije.