SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Presveto Trojstvo

Presveto Trojstvo

Danas slavimo blagdan Presvetog Trojstva, jedan od najvažnijih u crkvenoj godini. Bog je u svojoj naravi jedan, ali su u njemu tri osobe (Bog, Sin, Duh Sveti). Ta je vjerska dogma, jedna od temeljnih istina kršćanstva, proglašena 325. na Nicejskom saboru. Božanska bit postoji u tri osobe, i to tako što je druga osoba (Sin) rođena od Oca, a treća, Dug Sveti, izlazi od Oca i Sina. Presveto Trojstvo najčešće je simbolizirano u liku starca (Otac), mlada čovjeka (Sin) i goluba (Duh Sveti). Bog kao Presveto Trojstvo, objavio se prilikom Isusova krštenja na rijeci Jordan: "Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Lk 3,21-22). Većina kršćanskih crkava vjeru u Trojstvo drže definicijom kršćanstva: kršćanin je onaj tko vjeruje u Presveto Trojstvo i tko je kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Presvetom Trojstvu posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Prečko, Sveta Nedelja, Krašić kod Jastrebarskog, Moravče kod Sesveta, Gladovec Pokupski kod Pokupskog, Kravljak kod Stojdrage u Žumberku, Posavski Podgajci kod Drenovaca, Tordinci, Budimci kod Podgorača, Ernestinovo, Čepin, Gornji Lipovac kod Nove Kapele, Slavonski Brod, Čačinci, Turnašica kod Pitomače, Daruvar, Veliko Trojstvo, Rovišće, Donja Stubica, Kraljevec na Sutli, Krapinske Toplice, Radoboj, Legrad, Ludbreg, Reka kod Koprivnice, Ždala kod Gole, Križevci-grkokatolička katedrala, Visoko kod Varaždina, Varaždin, Klenovnik, Nedelišće, Hrvatska Dubica, Karlovac, Barilovićki Cerovac kod Barilovića, Slunj, Modruš kod Josipdola, Otočac, Brinje, Plešce kod Čabra, Punat na Krku, Račice kod Buzeta, Brest kod Lanišća, Čepić kod Kršana, Sveta Nedelja kod Labina, Rovinj, Vrgada kod Biograda, Sedramić kod Drniša, Donje Sitno kod Splita, Slivno kod Runovića, Majkovi u Dubrovačkom primorju, Gruda u Konavlima, Rogotin kod Ploča, Bosanski Novi, Novo Sarajevo, Novi Travnik, Blagaj-Buna kod Mostara, Gabela kod Čapljine, Buhovo kod Širokog Brijega, Mala Bosna kod Subotice, Sombor, Selenča kod Bača, Ada, Kukujevci kod Šida, Srijemski Karlovci, Surčin u Srijemu, Oakville u Ontariju, Kanada).

Župna crkva Presvetog Trojstva u Krašiću

Krašić se ponosi svojom kasnogotičkom crkvom Presvetog Trojstva iz 1334, koja je barokizirana vjerojatno 1759, sa zvonikom podignutim 1771. Crkva je proširena od 1911. do 1913, prema nacrtima arhitekta Stjepana Podhorskog, pri čemu je ostalo sačuvano gotičko svetište, nadsvođeno mrežastim svodom, a povišen je zvonik. Vrijedan je monumentalni barokni oltar iz 1743, s impozantnim kipovima četvorice evanđelista i sa slikom sveta Tri Kralja, slike Marka Rašice, rokoko monstranca (pokaznica) te prekrasni drveni reljef Golgote u stilu rokokoa. U starom župnom dvoru uređen je memorijalni centar blaženog Alojzija Stepinca.

Krašićka župna crkva usko je povezana s hrvatskim blaženikom i mučenikom, zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Alojzijem Stepincem. On je rođen u Brezariću, naselju krašićke župe, 8. svibnja 1898. Posljednje godine života proveo je u župnom dvoru u Krašiću, u kućnom zatvoru. Komunističke vlasti osudile su ga na izdržavanje kazne u trajanju od 16 godina. U Krašiću je i umro, 10. veljače 1960. Stota godišnjica kardinalova rođenja svečano je obilježena 8. svibnja 1998. otkrivanjem spomenika na novouređenom trgu ispred crkve Presvetog Trojstva. Od godine 1994. datum rođenja blaženog Alojzija Stepinca, 8. svibnja, slavi se i kao Dan općine Krašić.

Blagdan Presvetog Trojstva idealna je prilika za hodočasnički pohod Krašiću, posebno dragom naselju za svakog žitelja jaskanskog kraja i Jastrebarskog dekanata.

Slika: Presveto Trojstvo

Slika: Presveto Trojstvo-župna crkva u Karlovcu

Slika: Presveto Trojstvo-župna crkva u Kraljevcu na Sutli

Slika: Presveto Trojstvo-župna crkva u Krašiću

Slika: Presveto Trojstvo-župna crkva u Turnašici

Slika: Presveto Trojstvo-župna crkva u Velikom Trojstvu

Svetac dana - Sveti Filip Neri

Sveti Filip Neri

Današnji sveti zaštitnik je veliki Filip (Filippo) Neri, „apostol Rima“, utemeljitelj oratorijanaca. Rodio se u Firenci 21. srpnja 1515. kao Filippo Romolo Neri. Dijete siromašne plemićke obitelji, sin bilježnika Francesca, rano je izgubio majku Lucreziju, ali ju je u potpunosti zamijenila očeva druga žena. Kao petnaestogodišnji dječak doživio je napad carskih četa na svoj rodni grad, što ga je duboko potreslo. Prvi odgoj primio je kod dominikanaca u samostanu svetog Marka. Oni su mu usadili ljubav i poštovanje za svoga mučenika Girolama Savonarolu, koji je zbog sukoba s Aleksandrom VI. spaljen na lomači. Tada je shvatio da prava obnova Crkve može doći jedino od obnovljenog klera i laikata. S 18 godina uputio se svom rođaku, trgovcu Bartolomeu Romolu, u San Germano (danas Cassino), ali nije mogao postati trgovac, doživio je viziju svoga rimskog apostolata i 1534. pošao kao siromašni hodočasnik u Rim. Nastanio se kod svoga zemljaka Galeotta Caccie, voditelja papinske carinarnice i odgajao njegova dva sina. Skroman i vedar mladić, pohađao je učilište Sapienza i predavanja augustinaca, hodočastio u rimska svetišta i katakombe. Pisao je poeziju, studirao filozofiju i teologiju. Tada je upoznao i svetog Ignacija Loyolu i sprijateljio se s njim. Za svećenika je zaređen 1551. i tada se povukao u kuću bratovštine San Girolamo della Carità. Tamo se oko njega kao duhovnog vođe počela okupljati zajednica. Vizionar i mističar, većinu članova upoznao je u ispovjedaonici. Vodili su duhovne razgovore, čitali Sveto pismo i životopise svetaca, odlazili zajedno u šetnju i na izlete, molili i razmatrali. Njegova ćelija postala je za njih premalena pa su uz crkvu sagradili prostoriju koju su nazvali oratorij. Od 1554. tako se nazvala i njegova zajednica. Bavili su se i djelima milosrđa. Obilazili su bolnice, ubožnice, ulice, pomagali bolesnicima, siromasima i nevoljnicima. Po nalogu pape preuzeo je 1564. brigu za firentinsku zajednicu u Rimu i stvorio bratsku zajednicu svjetovnih svećenika. Njegovi oratorijanci posvetili su se pastoralnom radu i odgoju mladeži. Veliki oslonac imao je u papi Grguru XIII. Uz crkvu u Valicelli podigao je novi oratorij, a njegovo se djelo učvrstilo i usavršilo.
Filipov oratorij postao je središtem duhovne obnove u Rimu, a njegova kongregacija dobila je 1575. i službeno odobrenje Crkve. U taj oratorij dolazile su tisuće Rimljana, a uvijek radosni i nasmijani Filip Neri postao je jedan od najpopularnijih ljudi u Rimu. On i njegovi sljedbenici imali su važnu ulogu u katoličkoj obnovi, a on je prozvan ocem rimske sirotinje. Pastoralna djelatnost Filipa Nerija dopirala je i do crkvenih dostojanstvenika. Bio je savjetnik trojice papa, mnogih kardinala i zaštitnik brojnih umjetnika. U njegovu redu osobito su njegovali glazbu, zato ga drže začetnikom oratorija. Duhovnost Filipa Nerija kretala se oko Boga, Krista, Marije i svetaca. Duboko je proživljavao euharistijsku pobožnost, sinovski volio Majku Božju, štovao mučenike i osjećao s Crkvom. Oduševljeno je proučavao asketiku, povijest, arheologiju i glazbu. Neusiljen, prirodan, jednostavan i jasan, nastojao je biti veselo Božje dijete. Bio je veliki prijatelj prirode i ljubitelj domaćih životinja. Uvijek je držao krletke s malim pticama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, kojeg je zvao Capriccio („Svojeglavko“) i velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Zvan „Pippo Buono“ („Dobri Pippo“) posvuda je širio radost i pouzdanje. Izuzetno omiljen u svim slojevima vjerničkog puka, od prosjaka do kardinala, „čudesno prožet ognjem Duha Svetoga“, preminuo je u Rimu na današnji dan, 26. svibnja 1595. Blaženim ga je 1615. proglasio papa Pavao V, a svetim 1622. papa Grgur XV. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je grada Rima te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Split, Makarska).

Slika: Sveti Filip Neri

Slika: Sveti Filip Neri-crkva u Makarskoj

Slika: Sveti Filip Neri-crkva u Splitu

Svetac dana - Sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Sveta Marija Magdalena (Maria Maddalena) de' Pazzi, talijanska redovnica karmelićanka, mističarka, rođena je 2. travnja 1566. u Firenci, u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji, kao kći Camilla di Gerija de' Pazzija i Marije Buondelmonti. Na krštenju je dobila ime Caterina, iako su je obitelj i prijatelji zvali Lucrezia, po očevoj majci. Bila je darovita i pobožna djevojčica i već od devete godine razmatrala muku Isusovu, a s deset godina primila je prvu svetu pričest. Za ljetnih mjeseci okupljala je na obiteljskom imanju seoske djevojčice i poučavala ih vjeri. Kad je navršila šesnaest godina, roditelji su je željeli udati, ali ona je odlučno izrazila svoju namjeru da stupi u samostan. Stupila je 2. prosinca 1582. u samostan bosonogih karmelićanki Santa Maria degli Angeli u Firenci, na lijevoj obali Arna, glasovit po svojoj euharistijskoj pobožnosti. Caterinu je posebno privukla činjenica da je u tom samostanu svakog dana mogla primati pričest. Kad je 30. siječnja 1583. obukla redovničku odjeću, dobila je ime Marija Magdalena. Zbog teške bolesti položila je redovničke zavjete prije propisanog vremena, već 27. svibnja 1584, jer su se poglavarice bojale za njezin život. U svojim mističnim zanosima i ekstazama, tijekom godine 1585, spoznala je da i posvećene osobe vrijeđaju dragog Boga i iznevjeravaju preuzete obaveze.

Ponizna i strpljiva karmelićanka, Marija Magdalena postala je žrtva svojih zadovoljština za ljudske grijehe. Strogo je postila, spavala na slamnjači samo pet sati dnevno, hodala bosa, u istoj odjeći i ljeti i zimi. Pet godina bila je izložena najtežim duhovnim mukama, napastima, tami i ništavilu. Po želji svojeg ispovjednika diktirala je svoja mistična iskustva, zapisana u šest opsežnih svezaka. „Ljubav nije ljubljena“, tako je izrazila svoju žalost zbog ljudskog nemara prema dragom Bogu. Na Duhove 1590. to je teško razdoblje kušnje završilo. Bila je zahvaćena silnom utjehom, a Bog ju je već na ovom svijetu htio obilno nagraditi. Postala je učiteljica novakinja i učila ih kako se moraju osloboditi svega što nije dragi Bog. Posljednjih 16 godina života podnosila je ne samo duševne nego i tjelesne muke (groznica, krvarenje, skorbut, gubitak zubi, brojne rane). Kad je 1604. izabrana za poglavaricu, bila je toliko slaba i iscrpljena da tu službu nije mogla obavljati. U bolnim ranama boravila je posljednje tri godine života na svojem siromašnom ležaju, ali je sačuvala duboki duševni mir. Naročito je molila za obnovu Crkve. Kad je primala pričest, imala je pogled anđela. Govorila je: „Ne bih željela umrijeti jer u nebu više ne bih mogla trpjeti iz ljubavi prema dragom Bogu“. Pripisuju joj se mnoga čuda i ozdravljenja, a smatra se da je mogla čitati ljudske duše i pojavljivati se istovremeno na različitim mjestima. Preminula je 25. svibnja 1607. u Firenci, a njezine relikvije nalaze se u firentinskom karmelićanskom samostanu, nazvanom njezinim imenom. Blaženom ju je proglasio 8. svibnja 1626. papa Urban VIII, a svetom 28. travnja 1669. papa Klement IX. Zazivaju je kod tjelesnih bolova, kašlja, skorbuta, rana u ustima i seksualnih napasti. Zaštitnica je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.

Slika: Sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Svetac dana - Sveta Mariana de Paredes

Sveta Mariana de Paredes

Sveta Mariana de Paredes Flores Granobles y Jaramillo, poznata i kao Mariana de Jesús (Mariana od Isusa), „Ljiljan Quita“, ekvadorska franjevačka trećoredica, mističarka, rođena je 31. listopada 1618. u Quitu, glavnom gradu Ekvadora, u aristokratskoj obitelji, kao osmo, najmlađe dijete kapetana Jerónima de Paredesa Floresa y Granoblesa, plemića iz španjolskog grada Toleda i Mariane Jaramillo. Kao djevojčica ostala je bez roditelja pa su je odgajali starija sestra Jerónima i njezin suprug kapetan Cosme de Caso y Miranda. Od malih nogu svoj život posvetila je dragom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. U svojem domu živjela je asketski, predana molitvi, strogom postu, pokori i duhovnim vježbama. Kuću je napuštala samo prigodom odlaska u crkvu, gdje je svakog jutra pribivala misi i primala pričest. Stupila je 6. studenoga 1639. u franjevački Treći red i uzela ime Mariana de Jesús. Bila je poznata po svojim ekstazama. mističnim iskustvima, proročanstvima i čudesnim ozdravljenjima. Žrtvovala se za nevoljnike i siromahe, a svoje trpljenje prikazivala za njihov spas.

Iz njezine krvi procvao je jednom ljiljan pa je tada nazvana i „Ljiljanom Quita“ („Azucena de Quito“). Nakon niza potresa i širenja zaraznih bolesti ponudila je dragom Bogu život za spas svojeg grada Quita. Preminula je mlada, 26. svibnja 1645, u Quitu. Pokopana je u isusovačkoj crkvi. Pripusuju joj se mnoga čudesa. Blaženom ju je proglasio 20. studenoga 1853. papa Pio IX, a svetom 4. lipnja 1950. papa Pio XII. Papa Pio XII. ovako je govorio o svetoj Mariani: „Mariana de Paredes je posebno potaknuta ljubavlju Božjom i ljubavlju prema bližnjima, kažnjavala žestoko samu sebe da bi okajala grijehe drugih. Tada bi izvan svojih osjetila u zanosu doživjela i nešto okusila od vječnog blaženstva. Tako oblikovana i usavršena božanskom milošću, nije nastojala samo oko svoga spasa nego i ostalih ljudi. Darežljivo je olakšavala bijedu siromaha, ublažavala patnje bolesnih.“ Sveta Mariana de Paredes prva je ekvadorska svetica, zaštitnica Ekvadora, američkog kontinenta i bolesnika, a zazivaju je kod gubitka roditelja. Ekvadorski parlament proglasio ju je 30. studenoga 1945. nacionalnom junakinjom (Heroína de la Patria). Posvećene su joj mnoge župe, crkve, škole, ulice i ustanove diljem Latinske Amerike.