SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Matija

Sveti Matija

Danas slavimo svetog Matiju apostola. Rodio se u I. stoljeću u Judeji. Prema izvještaju svetog Luke u Djelima apostolskim on je bio Isusov učenik kojega su jedanaestorica apostola, bacajući kocku, izabrali umjesto Jude Iškariota, koji se ubio. "U ono vrijeme Petar ustade te pred svom braćom - bilo je zajedno oko sto dvadeset osoba - reče: 'Braćo, trebalo se ispuniti Pismo koje proreče Duh Sveti na Davidova usta o Judi koji je bio predvodnik onima što uhvatiše Isusa. On je pripadao nama i zadobio udio, to jest ovu našu službu. Ovaj je sad, plaćom za nepravednost stekao njivu, ali je potom pao na lice i pukao po sredini tako da mu se prosula sva utroba. To je toliko postalo poznato svim stanovnicima Jeruzalema da je spomenuta njiva prozvana njihovim jezikom Hakeldama, to je Krvna njiva. Uistinu, u knjizi Psalama stoji pisano: 'Pust mu bio dom! Ne bilo nikoga tko bi u njemu prebivao!' I još! 'Neka njegovu nadgledničku službu preuzme drugi!' Prema tome, treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuća jedan od onih ljudi što su bili s nama sve vrijeme koje Gospodin Isus provede s nama, počevši od krštenja Ivanova do dana kad je uznesen između nas.' Nato predložiše dvojicu: Josipa, zvanog Barsabu s prezimenom Just, i Matiju. Tada izmoliše ovu molitvu: 'Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži nam koga si od ove dvojice izabrao da preuzme mjesto ove apostolske službe s kojega je Juda odstupio i otišao u mjesto što mu pripada!' Tada im podijeliše kocke. Kocka pade na Matiju, i on bi pribrojen Jedanaestorici apostola" (Dj 1,5-26).
Sveti Matija često se pominje u apokrifnim spisima i starokršćanskoj literaturi. Euzebije Cezarejski uvrstio ga je u sedamdesetoricu Isusovih učenika, koje spominje Lukino evanđelje. Prema legendama, djelovao je u Palestini, Kapadociji, Egiptu i Etiopiji. Umro je kao mučenik, po nekima je pribijen na križ, a po nekima je najprije kamenovan pa mu je odrubljena glava. Mučeničku smrt za Krista Gospodina podnio je oko godine 80, po jednima u Colchisu (Kolkhisu), na području današnje Gruzije, po drugima u Jeruzalemu. Relikvije mu se čuvaju u bazilici Svete Marije Velike u Rimu i u opatiji svetog Matije u Trieru. Zazivaju ga kod alkoholizma i malih boginja, a kao svoga zaštitnika slave ga mesari, stolari, tesari, krojači, izliječeni alkoholičari te mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Čajkovci kod Vrpolja, Bodovaljci kod Vrbja, Sovski Dol kod Čaglina, Popovdol-Novo Selo Okićko kod Jastrebarskog, Cere kod Žminja). Sretan imendan želimo svim našim Matijama!

Slika: Sveti Matija

Slika: Sveti Matija-crkva u Bodovaljcima

Slika: Sveti Matija-crkva u Sovskom Dolu

Svetac dana - Sveta Maria Domenica Mazzarello

Sveta Maria Domenica Mazzarello

Sveta Maria Domenica Mazzarello, talijanska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Kćeri Marije Pomoćnice, rođena je 9. svibnja 1837. u Morneseu (provincija Alessandria, Pijemont). Najstarija od sedmero djece napoličara, Giuseppea Mazzarella i Maddalene Calcagno, od malih nogu se uključila u obiteljske seljačke poslove. Članica društva Kćeri Marije Bezgrešne od sedamaneste godine, podučavala je vjeronauku siromašne djevojčice i vodila brigu o bolesnicima. S 23 godina oboljela je od tifusa, a bolest ju je duboko promijenila, i fizički i duhovno. Izučila je krojački zanat i s prijateljicom Petronillom otvorila krojačku radionicu za izobrazbu i odgoj djevojaka. U toj radionici djevojke nisu samo učile šiti, nego su odgajane u vjeri i ćudoređu. Uz potporu mjesnog župnika, don Domenica Pestarina, pridružile su joj se mnoge djevojke. Upoznala je 1864. don Giovannija Bosca koji je posjetio Mornese. Don Bosca je oduševilo nastojanje Marije Domenice i tada je shvatio da uz salezijansku družbu za odgoj muške mladosti treba osnovati i družbu za djevojčice i djevojke. Duhovni vođa Marije Domenice Mazzarello, don Domenico Pestarino, oduševljen Don Boscovim djelom, stupio je u salezijansku družbu.

Na poticaj don Bosca utemeljen je 5. kolovoza 1872. Institut Kćeri Marije Pomoćnice, a iste godine, zajedno s još 15 djevojaka, Maria Domenica položila je i redovničke zavjete. Praktički nepismena i neobrazovana osoba, tek je u 35. godini života naučila pisati i govoriti književnim jezikom. Bila je zato puna Duha Božjega, uvijek jednostavna, vedra i vesela, puna razumijevanja i optimizma. Izabrana je za poglavaricu Kćeri Marije Pomoćnice, a vodila ih je zaista izuzetno spretno i umješno. Matična kuća družbe preseljena je 1879. u Nizzu Monferrato (provincija Asti, Pijemont). Tamo je Maria Domenica preminula na današnji dan, 14. svibnja 1881. U vrijeme njezine smrti Institut Kćeri Marije Pomoćnice djelovao je u 28 kuća (19 u Italiji, 3 u Francuskoj i 6 u Americi), sa 165 sestara i 65 novakinja. Sveta Maria Mazzarello stajala je postojano i vjerno uz veliko djelo Don Bosca kao sveta Skolastika uz svetog Benedikta, sveta Klara uz svetog Franju Asiškoga. Sveta Terezija Avilska uz svetog Ivana od Križa, sveta Franciska de Chantal uz svetog Franju Saleškoga i sveta Louisa de Marillac uz svetog Vinka Paulskoga. Njezine relikvije počivaju danas u torinskom svetištu Marije Pomoćnice. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 20. studenoga 1938, a papa Pio XII. svetom 24. lipnja 1951. Zaštitnica je bolesnika, a posvećene su joj mnoge župe, crkve i kapele. Kćeri Marije Pomoćnice ženska su grane salezijanske družbe. Danas diljem svijeta djeluje više od 14 tisuća sestara, u 83 provincije, s oko 1400 kuća, u 94 zemlje na svim kontinentima. Kćeri Marije Pomoćnice (Don Boscove salezijanke) uspješno djeluju i u Hrvatskoj, s 10 sestara u 3 zajednice, u Čabru (Zajednica Marija Pomoćnica), u Rijeci (Zajednica Sveta Marija Dominika Mazzarello) i u Splitu (Zajednica Sveti Josip).

Slika: Sveta Maria Domenica Mazzarello

Svetac dana - Sluga Božji Lino Maupas

Sluga Božji Lino Maupas

Sluga Božji Lino Maupas, hrvatski i talijanski svećenik, franjevac, rođen je u 30. kolovoza 1866. u Splitu kao Alpinolo Ildebrando Umberto Maupas. Njegov djed Pierre-Sébastien rođen je u Parizu, a u Dalmaciju je došao s Napoleonovom vojskom. Bio je upravitelj vojnih bolnica Ilirskih pokrajina. Oženio se Splićankom Andrijanom Cipci, s kojom je imao dva sina, Petra Dujma, koji je postao najprije šibenski biskup, a potom zadarski nadbiskup i metroplit Dalmacije, te Ivana, koji je studirao u Padovi. Ivan se oženio dramskom umjetnicom Rosom Marini iz Avezzana (Abruzzo) i naselio se u Splitu. U toj obitelji Lino se rodio kao deseto, posljednje dijete. Lino je rođen u splitskom Velom Varošu, a kršten je u župnoj crkvi svetog Križa. Pohađao je do 1876. pučku školu u Splitu, a tada se obitelj preselila u Zadar. U obiteljskom krugu mali Alpinolo proveo je vedro i veselo djetinjstvo. Već u mladim danima iskazao je sklonost prema svećeničkom zvanju. Njegov stric, zadarski nadbiskup Petar Dujam Maupas, uputio ga je na školovanje u zadarsko nadbiskupsko sjemenište, tada pod upravom isusovaca. Prvu pričest Alpinolo je primio 21. svibnja 1879, a potvrdu 14. srpnja 1881. Školovanje je nastavio kod franjevaca u samostanu svetog Frane u Zadru. Upoznavši redovnički život odlučio je stupiti u franjevački red, u provinciju svetog Jeronima u Zadru. Redovničku odjeću obukao je 30. rujna 1882. u samostanu svete Ane u Kopru i uzeo ime Petar. Prve zavjete položio je 30. rujna 1883, a poglavari su ga poslali u samostan na Košljun da dovrši studij filozofije. Vratio se na bogosloviju u Zadar, ali je u veljači 1886. zamolio otpust iz reda. Stupio je u financijsku policiju, ali izvan samostana nije našao smirenje pa je nakon godinu dana zatražio primitak u red. Određen mu je ponovni novicijat, u toskanskom samostanu Fucecchio nedaleko od Firence. Ponovno je 1888. obukao franjevačku odjeću i uzeo redovničko ime Lino. Svečane zavjete položio je 18. ožujka 1889. Trebao je otići u franjevačku misiju u Skadar (Albanija), ali ga je u tome spriječila bolest. Od mladosti je imao poteškoća s očima pa je po savjetu liječnika zbog operacije i liječenja morao otići u Bolognu. Premješten je u samostan Gospe od Milosti u Covignanu (Santuario della Madonna delle Grazie) kod Riminija (Emilia-Romagna), gdje je završio studij teologije. U Riminiju je 2. studenoga 1890. postao đakon, a u Forlìju (Emilia-Romagna) zaređen je 30. studenoga 1890. za svećenika.

Do 10. lipnja 1893. boravio je u samostanu svetog Franje u Pratu (Toscana), a zatim je premješten u samostan Blagovijesti u Parmu (Convento della Santissima Annunziata, Emilia-Romagna). Tamo je stigao pješke, 12. lipnja 1893. Plodno je djelovao u Parmi 31 godinu, sve do svoje smrti. Bio je zatvorski kapelan i duhovnik u popravnom zavodu. Iznad svega je pomagao siromasima i nevoljnicima. Njegova obitelj bili su parmski siromasi. S njima je živio, molio i radio za njih, nosio im svakodnevno hranu, odjeću i lijekove. Posebno je volio djecu. Njegove su sandale ostavile traga u svim ulicama Parme. Apostol ljubavi, dobio je i nadimak „Fratello ladro“ („Brat lopov“), po kojem je nazvan i film, snimljen 1972. u režiji Pina Tosinija. Nadimak je dobio jer je u širokim rukavima svojeg habita često pored carine na ulazu u grad kriomice prenosio hranu za siromahe. Kad je fra Lino nailazio, carinici su okretali glavu na drugu stranu. Ponekad je i u samostanu prije ručka iz svakog fratarskog tanjura uzeo malo hrane za svoju sirotinju. Iz samostanske smočnice nestajali su komadi slanine i sira, a iz skladišta drvo za ogrjev i pokrivači. Jedini njegov porok bio je duhan. Volio je zapaliti cigaretu i tih nekoliko minuta bile su njegov jedini predah u danu. Fra Lino je preminuo 14. svibnja 1924. u Parmi, u tvornici tjestenine „Barilla“, gdje se zatekao moleći vlasnika da zaposli jednog nezaposlenog oca obitelji. Četiri dana njegovo tijelo bilo je izloženo u crkvi Blagovijesti, gdje je uz odar prošlo 15 tisuća građana. Pokopan je na gradskom groblju Viletta, a nad njegovim grobom postavljen je kip koji ga prikazuje u hodu. Fra Lino, zaštitnik sirotinje, već je za života bio na glasu svetosti. U Parmi su mu podignuta čak tri brončana spomenika i dvije spomen-ploče, snimljen biografski film i tiskano nekoliko zanimljivih knjiga. Ulice u Parmi i Rimu nazvane su njegovim imenom. Građani Parme spominju se svake godine dobrog oca Lina na godišnjicu njegove smrti, a hodočaste i do njegove rodne kuće u splitskom Velom Varošu. Postupak za njegovu beatifikaciju započeo je 25. srpnja 1942. u Parmi, a 1999. objavljena je u Vatikanu odluka da se fra Lina može nazivati „časni sluga Božji“. U postupku beatifikacije spominje se kako se na zagovor fra Lina dogodilo stotinjak ozdravljenja.