SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Duhovi
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Marija Majka Crkve
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Leopold Bogdan Mandić

Sveti Leopold Bogdan Mandić

Danas s ponosom i radošću u srcu slavimo svetog Leopolda Bogdana Mandića, drugog kanoniziranog hrvatskog sveca, franjevca kapucina, apostola ispovijedi i kršćanskog jedinstva, proslavljenog ispovjednika. Rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, na ulazu u „zaljev hrvatskih svetaca“, Boku Kotorsku. Dvanaesto, najmlađe dijete Petra Antuna, vlasnika flotile ribolovnih brodova i Dragice rođene Carević, sin pobožne obitelji podrijetlom iz Zakučca, sela u omiškom zaleđu, kršten je kao Bogdan Ivan. Oduševljen djelovanjem kapucina u rodnom gradu, pošao je sa 16 godina u Italiju, u kapucinsko sjemenište u Udinama (Furlanija). Redovnik je postao 1884. u Bassanu del Grappa (Veneto) i uzeo redovničko ime Leopold. Svečane zavjete položio je 1885, teologiju studirao u Padovi i Veneciji, a za svećenika je zaređen 1890. u Veneciji. Kao mladomisnik izrazio je svojim poglavarima želju da se vrati u domovinu. Kratko vrijeme bio je gvardijan u Zadru, a boravio je i u Rijeci i Kopru. Naposljetku je 1906. stigao u Padovu. Nekoliko godina bio je odgojitelj studenata filozofije, predavač patrologije, a u Veneciji je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku. Na glas svetosti došao je kao ispovjednik u kapucinskom samostanu u Padovi, gdje je djelovao gotovo 40 godina, sve do kraja života. Gorostas kršćanstva, bio je niska rasta i nježna zdravlja, mucao je i nezgrapno hodao, ali je imao ogromno srce i divovsku duhovnu snagu. Duboko predan vjeri, radio je na zbližavanju kršćana i zagovarao ekumenizam. Neprestano je molio za slogu katolika i pravoslavaca. Mariju je nazivao svojom „svetom gazdaricom“, a ispovijedao je svakog dana sate i sate. Dolazili su mu mali, obični ljudi i ugledni građani, radnici i industrijalci, studenti i profesori, znanstvenici i časnici, redovnice i redovnici, svećenici i biskupi. Svakom vjerniku posvećivao je najveću pažnju i ljubav, a svoju ispovjedaonicu učinio mjestom pokore i žrtve, ali i osobnoga posvećenja i ekumenskog apostolata.

Bio je iskreni domoljub i jednom je prijatelju povjerio svoju tajnu: „Ja sam kao ptica u krletki, ali je moje srce uvijek tamo preko mora.“ Kad su vlasti 1917. tražile od njega da primi talijansko državljanstvo, izjavio je da „krv nije voda“, nije se htio odreći svoga hrvatstva te je bio interniran u južnoj Italiji. Naročito je volio svoje Hrvate i sve slavenske narode, ali je ljubio i svoju novu domovinu, Italiju i talijanski narod. Kao ekumenist i graditelj mostova, promicatelj jedinstva kršćana, postao je preteča ujedinjene Europe i bratstva među narodima. Preminuo je 30. srpnja 1942. u Padovi. Blaženim ga je 1976. proglasio papa Pavao VI, a svetim 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je ispovjednika te mnogih župa, crkava, kapela i ustanova diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Dubrava, Zagreb-Ljubljanica-Voltino, Osijek, Slavonski Brod, Požega, Virovitica-Taborište, Trojstveni Markovac kod Bjelovara, Orehovica kod Bedekovčine, Koprivnica, Artatore kod Malog Lošinja, Split-Barutana-Sirobuja, Rudine kod Kaštel Novog, Zmijavci, Ljubija kod Prijedora, Dragalovci kod Doboja, Dragunja kod Tuzle, Maglaj, Briješće-Sarajevo, Stolac, Herceg Novi, hrvatska kapucinska provincija).

Slika: Sveti Leopold Bogdan Mandić

Slika: Sveti Leopold Mandić-župna crkva u Maglaju

Slika: Sveti Leopold Mandić-župna crkva u Požegi

Slika: Sveti Leopold Mandić-župna crkva u Virovitici

Slika: Sveti Leopold Mandić-župna crkva u zagrebačkoj Dubravi

Svetac dana - Sveti Pankracije

Sveti Pankracije

Sveti Pankracije (Pancratius, Pancras), rimski mučenik, dao je život za Krista Gospodina kao dječak od 14 godina. Rođen je 289. u Synnadi (Frigija), u zapadnom dijelu središnje Male Azije. Danas se na tom mjestu nalazi turski grad Şuhut. Pretrpio je mučeništvo za Dioklecijanovog progona kršćana. Bio je sin bogatih roditelja, rimskih građana. Pankracijeva majka Cirijada umrla je pri njegovom rođenju, a otac Kleonije umro je kad je Pankraciju bilo osam godina. O dječaku se brinuo njegov stric Dionizije, koji ga je poveo sa sobom u Rim. Živjeli su u jednoj vili na brežuljku Celiju. Postali su kršćani, a Pankracije je žarkom ljubavlju prihvatio kršćansku vjeru. Poseban utjecaj na dječaka imao je papa Marcelin, koji se skrivao u obližnjoj kući. Kad je papa uhvaćen i umoren, uhićen je i Pankracije jer nije odao Marcelinovo sklonište. Nije htio žrtvovati rimskim bogovima pa mu je na današnji dan, 12. svibnja 304, odrubljena glava na Aurelijskoj cesti u Rimu.

Ugledna rimska građanka Otavila preuzela je njegovo tijelo, umotala ga u skupocjeno laneno platno i pokopala ga. Pokopan je na Kalepodijevom groblju, koje je nakon toga nazvano njegovim imenom. Nad njegovim grobom papa Simah podigao je godine 500. glasovitu baziliku svetog Pankracija izvan zidina, u kojoj su se okupljali rimski novokrštenici na Bijelu nedjelju i obnavljali svoja krsna obećanja. Pankracijeve relikvije časte se i u rimskoj bazilici svetog Ivana Lateranskog. Štovanje svetog Pankracija najviše je po Europi proširio sveti Bonifacije. Sveti Augustin iz Canterburyja posvetio je prvu crkvu u Engleskoj svetom Pankraciju. Jedan je od takozvanih „ledenih svetaca“, zbog čestog pogoršanja vremena i naglog spuštanja temperature zraka baš na njegov spomendan. Zazivaju ga kod glavobolje i grčeva, kod mraza i nevremena, protiv krivokletstva i lažnog svjedočenja, a zaštitnik je zadane riječi i zakletve, katekumena i novokrštenika, prvopričesnika, mladeži, djece, njemačkih vitezova, mladih usjeva i cvijeća te mnogih naselja, župa, crkava, samostana i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Brkač kod Motovuna, Gračišće, Babino Polje na Mljetu, Batala-Lapad kod Dubrovnika).

Slika: Sveti Pankracije

Slika: Sveti Pankracije-crkva u Brkaču

Svetac dana - Sveta Laura Montoya

Sveta Laura Montoya

Sveta María Laura de Jesús Montoya Upegui, poznata kao Madre Laura (Majka Laura), kolumbijska redovnica, misionarka, utemeljiteljica reda Misionarki Bezgrešne Djevice Marije i svete Katarine Sijenske, prva kolumbijska svetica, rođena je 26. svibnja 1874. u gradiću Jericó (departamento Antioquia, sjeverozapadna Kolumbija), kao drugo od troje djece Juana de la Cruza Montoye i Dolores Upegui. S dvije godine izgubila je oca u kolumbijskom građanskom ratu (1876) pa je odrasla u siromaštvu. Odgajale su je majka i kasnije baka. Bila je često usamljena pa su joj molitva i čitanje Svetog pisma davali duhovnu snagu. Krenula je 1890. u učiteljsku školu u Medellínu, glavnom gradu pokrajine Antioquije, drugom najvećem kolumbijskom gradu. Nakon završetka školovanja, 1893, predavala je vjeronauk u mnogim školama diljem Antioquije (Amalfi, Fredonia, Santo Domingo, Medellín, La Ceja, Marinilla). Razmišljala je o ulasku u karmelićanski red. Laurini duhovni savjetnici odgovorili su je od toga jer su smatrali da to nije prikladno za njezinu živahnu, nemirnu narav. Radeći kao učiteljica nailazila je na rasnu diskriminaciju i odlučila se za misionarski rad među kolumbijskim Indijancima. Sa šest svojih suradnica i s majkom Dolores uputila se 4. svibnja 1914. u Dabeibu, područje na zapadu Antioquije. Putovale su deset dana teškim i strmim planinskim stazama. Nastanile su se među Indiosima iz naroda Emberá i svoj život posvetile njihovim potrebama i njihovom napretku. Laurin životni moto glasio je: „Kao Indijanka među Indijancima naviještati Božju riječ.“ Promicala je pedagogiju ljubavi kao jedini način zajedništva s Indijancima.

U Dabeibi je Laura 14. svibnja 1914. utemeljila kongregaciju Misionarki Bezgrešne Djevice Marije i svete Katarine Sijenske (Congregación Hermanas Misioneras de María Inmaculada y Santa Catalina de Siena). Podršku joj je pružio Maximiliano Crespo Rivera, biskup u Santa Feu de Antioquia. Misijsko djelovanje Majke Laure među Indijancima bilo je izvor nadahnuća papi Piju X, koji je nekoliko mjeseci nakon što je primio njezino pismo objavio encikliku Lacrimabili statu, u kojoj opisuje žalosno stanje Indijanaca, pozivajući biskupe da pomažu obespravljenima. Madre Laura osnovala je 1919. u naselju San José de Uré (departamento Córdoba, sjeverna Kolumbija) misiju koja je djelovala među crnim stanovništvom. Napisala je više od 30 knjiga, među njima i autobiografiju „Povijest Božjeg milosrđa u jednoj duši“ („Historia de la Misericordia de Dios en un alma“). Majka Laura oboljela je 1940. i morala se vratiti u Medellín. Posljednjih devet godina provela je u kolicima. Nakon duge i teške bolesti Madre Laura preminula je 21. listopada 1949. u Belencitu, predgrađu Medellína. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 25. travnja 2004. blaženom, a papa Franjo 12. svibnja 2013. svetom, kao prvu kolumbijsku sveticu. Na Trgu svetog Petra u Rimu bilo je nazočno oko 80 tisuća hodočasnika. Sveta Laura Montoya zaštitnica je siročadi i osoba koje trpe od rasne diskriminacije. Laurine redovnice (oko 500 sestara), poznate kao „hermanas Lauritas“, i danas uspješno djeluju u 19 zemalja Južne i Sjeverne Amerike, Afrike i Europe.