SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Josip Radnik

Sveti Josip Radnik

O svetom Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije, Isusovom poočimu i zaštitniku hrvatskog naroda, opširno smo pisali na njegov spomendan, 19. ožujka. Danas ga s radošću u srcu slavimo kao zaštitnika rada i radnika. Blagdan svetoga Josipa Radnika uveo je 1955. u crkvenu godinu papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja na dan „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“. „Druga internacionala“, međunarodna udruga radnika, odlučila je 1889. da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu, kojom je radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje. Sveto pismo samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje i to u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. "Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: 'Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin'" (Mt 13,54).

Uvođenjem blagdana svetog Josipa Radnika Crkva želi iskazati posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin „pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli“. Josipov svakidašnji rad svjedoči naime o spremnosti služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. To treba biti smisao rada i svakoga kršćanskoga djelatnika. Svaki radnik treba težiti da njegov posao postane apostolska služba i suradnja s Kristom na djelu spasenja. U tom slučaju svakidašnji rad, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Pio XII. nazvao je svetog Josipa „najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova“. Ne zaboravimo na današnji blagdan da je taj šutljivi svetački div i najveći duhovni velikan, uzor vjernosti i postojanosti, po zanimanju bio samo „tesar“, drvodjelac, radnik. O brojnim hrvatskim crkvama posvećenima svetom Josipu, izvijestili smo na Josipovo, ali i svetom Josipu Radniku posvećene su mnoge župe, crkve, kapele i ustanove u svijetu i hrvatskim krajevima (Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Turopolje, Vukovar-Borovo Naselje, Osijek, Belišće, Đurđenovac, Slavonski Brod, Budinščina, Dunjkovec kod Nedelišća, Sisak-Galdovo, Stupovača kod Kutine, Zemunik Gornji, Kadina Glavica kod Drniša, Ražine kod Šibenika, Ježević kod Vrlike, Bosanska Kostajnica, Kornica kod Bosanskog Šamca, Bare kod Busovače, Pale kod Sarajeva, Turbe kod Travnika, Lug kod Prozora, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Đurđin kod Subotice, Gornji Breg kod Sente). Čestitamo od srca svim našim čitateljima današnji blagdan svetog Josipa Radnika i praznik rada, 1. svibnja!

Slika: Sveti Josip Radnik

Slika: Sveti Josip Radnik-crkva u Budinščini

Slika: Sveti Josip Radnik-župna crkva u Belišću

Slika: Sveti Josip radnik-župna crkva u Sisku (Galdovo)

Slika: Sveti Josip radnik-župna crkva u Vukovaru

Svetac dana - Sveti Jeremija

Sveti Jeremija

Sveti Jeremija, jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka, djelovao je između 627. i 585. prije Krista. Sin svećenika Hilkije, rođen oko 650. prije Krista u selu Anathothu kod Jeruzalema, bio je veliki revnitelj Gospodnji i protivnik idolopoklonstva. U svojoj knjizi proročanstva („Knjiga Jeremijina“) oštro je napao moralnu pokvarenost naroda. Prorekao je političku propast židovske države i razorenje Jeruzalema, kao kazne za idolopoklonstvo i otpad od prave vjere. Čovjek dubokih osjećaja, u svojim govorima i ispovijestima otkriva nam svoju bol. Konačnu redakciju njegovih govora i proročanstava učinio je njegov pomoćnik i tajnik Baruh. Pripisuju mu se i „Tužaljke“ („Lamentationes“), nastale vjerojatno u V. stoljeću prije Krista, elegijske pjesme o razorenju Jeruzalema i jadima izabranoga naroda, jedno od ljepših pjesničkih djela starije židovske književnosti. U Jeremijinim proročanstvima ima veći broj simboličnih zgoda i situacija, kao laneni pojas, razbijeni vrč itd.

Njegovi sunarodnjaci progonili su ga i zatvarali. Zbog svojih predviđanja jednom je bačen u bunar. U Egiptu su ga 587. kamenovali do smrti. Proživio je ono što je i predvidio: babilonski kralj Nebukadnezar II. zauzeo je Izrael i 597. prije Krista odveo narod u ropstvo, a 587. prije Krista razorio Jeruzalem. Osjećajni Jeremija sudjelovao je kao patnik i izgnanik u burnim događajima, a kao pravi Izraelac shvatio je povijest kao učiteljicu života. U prošlosti je Gospodin uvijek uspješno izbavljao narod iz nevolja pa će to učiniti ponovno. Narod može propadati, Hram se može rušiti, Jeruzalem može biti opustošen, ali nutarnja se veza s Gospodinom ne može prekinuti. Stoga Jeremija poziva svoje sunarodnjake na „obrezanje srca“ i pripravlja ih na „Novi Savez“ koji će Gospodin sklopiti s narodom u duhu i po srcu. Pravu vezu između Gospodina i njegova naroda izražava slikom zaručničke ljubavi, koja nužno mora biti uzajamna. Jeremija je bio inspiracija mnogim likovnim umjetnicima (Michelangelova freska u Sikstinskoj kapeli, Rubensov „Jeremijin plač nad ruševinama Jeruzalema“ itd).

Slika: Sveti Jeremija

Svetac dana - Sveti Riccardo Pampuri

Sveti Riccardo Pampuri

Sveti Riccardo Pampuri, talijanski liječnik i redovnik, rođen je 2. kolovoza 1897. u gradiću Trivolziju (provincija Pavia, Lombardija) kao Erminio Filippo Pampuri, deseto od jedanaestero djece gostioničara Innocenza Pampurija i Angele Campari. Ostao je bez majke s tri godine, a bez oca s deset godina pa je odgajan u obitelji svoje majke, u obližnjem selu Torrinu. Gimnaziju je završio u Paviji. Za vrijeme Prvog svjetskog rata nagrađen je brončanom medaljom zbog zasluga u liječenju ranjenih drugova u ratnim bolnicama. Pod utjecajem ujaka Carla Camparija, seoskog liječnika, studirao je medicinu i diplomirao odličnim uspjehom 6. srpnja 1921. na sveučilištu u Paviji. Od 1921. do 1927. radio je kao liječnik u Morimondu, nedaleko od Milana. Svojim je pacijentima bio na raspolaganju danju i noću jer je u svakom od njih vidio Krista. Bolesnici su ga nazivali „sveti doktor“. Postao je 20. III. 1921. franjevački trećoredac pod imenom brat Antonio. Surađivao je s mjesnim župnikom Cesareom Alesinom u župnom pastoralu, u tajništvu za misije, u glazbenom sastavu za mlade, u liturgijskoj praksi, kao sakristan, u vođenju duhovnih vježbi za mlade i odrasle.

U Bresciji (Lombardija) ušao je 22. lipnja 1927. u Bolnički red milosrdne braće svetog Ivana od Boga (Ordine Ospedaliero di San Giovanni di Dio), bolje poznat pod imenom Fatebenefratelli i dobio redovničko ime Riccardo. Vječne zavjete položio je 24. listopada 1928, a tim zavjetima pridodao i zavjet pomaganja nevoljnicima. Postavljen je za ravnatelja zubarske klinike u sklopu redovničke bolnice u Bresciji. Bio je uvijek prvi u obavljanju najskromnijih poslova i u pomaganju nevoljnicima. Obolio je od tuberkuloze i upale porebrice, ali je bio uzoran bolesnik i hrabro trpio velike muke. Preminuo je u Milanu na današnji dan, 1. svibnja 1930. Pokopan je u rodnom Trivolziju, a tijelo mu je premješteno 16. svibnja 1951. u trivolzijsku župnu crkvu. Mnogi vjernici dolaze na njegov grob i mole ga za zagovor. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 4. listopada 1981, a svetim 1. studenoga 1989. Sveti Riccardo Pampuri zagovornik je zdravlja duše i tijela, a zazivaju ga kod svakodnevnih kušnji.

Slika: Sveti Riccardo Pampuri

Svetac dana - Sveti Pellegrino Laziosi

Sveti Pellegrino Laziosi

Sveti Pellegrino Laziosi (latinski Peregrinus Latiosus), u Italiji poznat i kao Pellegrino iz Forlìja (Pellegrino da Forlì), a u drugim kršćanskim krajevima kao Peregrin (Peregrinus), talijanski redovnik servit, rođen je 1. studenoga 1265. u Forlìju (Romagna), u bogatoj gibelinskoj antipapinskoj obitelji, kao sin Berengarija Laziosija i Flore Aspini. Sveti Filip Benizi (pišemo o njemu u prilogu od 23. kolovoza), generalni poglavar Slugu Marijinih, došao je 1284. kao izaslanik pape Martina III. i mirotvorac u Forlì, ali je izbačen iz grada udarcima i uvredama. Među napadačima nalazio se i mladić Pellegrino koji je Filipa ošamario. Svetac mu je podmetnuo drugi obraz i pomolio se za njega. Kad je Pellegrino vidio, kako Filip moli za njega i svoje progonitelje, pokajao se, pao do njegovih nogu i zatražio oprost. Filip je taj njegov čin prihvatio s ljubavlju, a Pellegrino se potpuno obratio i postao uzoran vjernik. Ukazala mu se Majka Božja i preporučila mu da kao novak uđe u samostan Slugu Marijinih (servita) u Sieni. U Sieni se školovao i postao svećenik, a nakon nekog vremena poglavari su ga poslali u rodni Forlì, gdje je utemeljio novi servitski samostan. Uz uobičajene redovničke aktivnosti (molitve, čitanje Biblije, bdjenje, post) isticao se naročitom brigom za sirotinju i bolesnike. Bio je na glasu kao vrstan propovjednik, govornik i ispovjednik. Prema legendi čudesno je umnožio žito i vino, a narod ga je prozvao „anđelom dobrog savjeta“. Živio je asketski i trapio svoje tijelo. Kad god je mogao sjesti, on je za pokoru ostao stajati. Nije spavao u krevetu već na goloj zemlji. Sa 60 godina obolio je od proširenja vena, a na njegovoj desnoj nozi pojavila se gangrena. Bolest je toliko uznapredovala da je liječnik Paolo Salaghi, koji ga je obišao u samostanu, odlučio da Pellegrinu mora čim prije amputirati nogu.

Pellegrino se noć prija dogovorenog zahvata oduvukao na molitvu pred križ u kapitulskoj dvorani i tamo od umora zaspao. Sanjao je da je Isus sišao s križa i dotaknuo njegovu bolesnu nogu. Dan kasnije došao je liječnik s namjerom da Pellegrinu amputira nogu, ali nije našao ni traga gangreni niti ožiljku. Zapanjen tim čudom proširio je vijest po čitavom gradu, a poštovanje prema bratu Pellegrinu još se više pojačalo. Preminuo je 1. svibnja 1345. u Forlìju, iscrpljen groznicom. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Papa Pavao V. proglasio ga je 15. travnja 1609. blaženim, a papa Benedikt XIII. 27. prosinca 1726. svetim. Njegovo tijelo počiva u bazilici svetog Pellegrina Laziosijia, crkvi Slugu Marijinih u centru Forlìja. Glavnim zaštitnikom grada Forlìja proglasio ga je 1942. papa Pio XII. Zaštitnik je oboljelih od raka kože i AIDS-a, rodilja, trudnica i kočijaša, biskupije Forlì-Bertinoro, a zazivaju ga kod reumatskih i kožnih bolesti, otvorenih rana, gihta, sifilisa, kuge i bolesti nogu. Posvećene su mu mnoge crkve diljem svijeta.

Osim svetog Pellegrina Laziosija Crkva slavi i neke druge svece s tim imenom: svetog Peregrina, rimskog mučenika iz 2. stoljeća, svetog Peregrina iz Auxerrea, mučenika iz 3. stoljeća, svetog Peregrina iz Modene, keltskog pustinjaka iz 7. stoljeća i svetog Nikolu Peregrina iz Tranija, čudotvorca iz 11. stoljeća.

Nama je najbliži sveti Peregrin, đakon i mučenik, zaštitnik lijepog istarskog grada Umaga. Povijesni tragovi i legende govore nam da je on upravo kod Umaga sišao s lađe i stupio na istarsko tlo. Prema predaji, za vrijeme velikih oseka na rtu Rožac, gdje se Peregrin iskrcao, može se vidjeti otisak njegove noge, koja ukazuje da je on na ovom mjestu po prvi puta stupio na naše tlo. Kršćanstvo se na tom području počelo širiti već u drugom stoljeću. Sveti Peregrin je došao naviještati Evanđelje u naše krajeve na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće. Došao je iz Akvileje, u to vrijeme, a i stoljećima poslije, vrlo važnog središta kršćanske vjere. To je vrijeme kada je Rimsko carstvo progonilo kršćane. Oni koji su pritom izgubili živote posvjedočivši svoju vjeru, postali su mučenici. I sveti Peregrin je mučenik, te ga kao i druge mučenike prepoznajemo na slikama i kipovima po tome što u jednoj ruci drži maslinovu grančicu, simbol mučeništva Kristove crkve, a u drugoj ruci model grada. Sveti Peregrin pogubljen je kraj Umaga na današnjem rtu Rožac. Na tom mjestu je u 12. stoljeću sagrađena crkva i posvećena svetom Peregrinu, đakonu i mučeniku. Crkva je obnovljena oko 1400. i ponovno 1830, kada su ispod oltara pronađene kosti. Kako je Peregrin na tom mjestu umro mučeničkom smrću, kosti pronađene u 19. stoljeću, mogle bi biti njegove relikvije. Sveti Peregrin zaštitnik je grada i župe Umag, a uz Uznesenje Blažene Djevice Marije posvećena mu je i župna crkva. Dan grada Umaga slavi se 6. svibnja.