SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Pepelnica
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Svete Perpetua i Felicita

Svete Perpetua i Felicita

Današnje svete zaštitnice su Perpetua i Felicita, kršćanske mučenice iz III. stoljeća. Mučeništvo za Krista Gospodina podnijele su u velikom amfiteatru sjevernoafričkog grada Kartage (današnji Tunis), zajedno s još trojicom katekumena i vjeroučiteljem Saturusom. Dogodilo se to za vladavine rimskoga cara Septimija Severa, koji se svojim progonima osobito okomio na katekumene, pripravnike za krštenje i novokrštenike. O njihovoj smrti izvještaj je napisao slavni kršćanski pisac Tertulijan. Perpetua, rođena 181, bila je žena plemenita roda, ljepotica, majka novorođenčeta, kći poganina i kršćanke, sestra dvojice kršćana. Okrutni mučitelji nimalo se nisu obazirali na njezino majčinstvo ni na potrebe novorođenog djeteta. Njezin otac pokušao ju je nagovoriti da se odrekne Krista, ali Perpetua je to odbila.
Felicita je bila njezina vjerna služavka i prijateljica, bivša robinja, također obraćenica, koja je, iako trudna, svoju gospodaricu pratila i u smrt. Perpetua je ostavila dijete, muža, roditelje, braću i vjernost Kristu pretpostavila svemu, kao i Felicita, koja je neposredno prije smaknuća rodila djevojčicu. Bile su najprije bačene pred divlja goveda, a zatim su im odrubljene glave. Hrabro su izdržale okrutno mučeništvo, koje se dogodilo na današnji dan, 7. ožujka 203. Imena dviju svetih afričkih mučenica ušla su i u rimski kanon, prvu euharistijsku molitvu i spominjala se stoljećima. Njihova smrt je snažan primjer sestrinske ljubavi u Kristu, kojem su ostale vjerne sve do smrti. Uzbudljiva i potresna povijest njihova mučeništva nadahnula je mnoge umjetnike. Zaštitnice su Katalonije, mučenika, majki, trudnica, stočara, mesara i stoke, a posvećene su im mnoge župe i crkve diljem svijeta.

Slika: Svete Perpetua i Felicita

Svetac dana - Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog

Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog

Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog (Teresa Margherita del Cuore di Gesù), talijanska karmelićanka i mističarka, rođena je 15. srpnja 1747. u Arezzu (Toscana), kao Anna Maria Redi, drugo dijete grofa Ignazija Marije Redija i Camille Billeti. Pobožna i plemenita djevojčica školovala se od devete godine kod redovnica benediktinki, u samostanu svete Apolonije u Firenci. Tamo je stekla profinjeni odgoj, a u njoj se od malih nogu razvila euharistijska, marijanska pobožnost, a nadasve pobožnost prema Srcu Isusovom. Kad se iz samostana vratila kući, izrazila je želju da stupi u Karmel. Kod nje se radilo o pravom zvanju, a ne o hiru, pa je 1. rujna 1764. stupila u karmelićanski samostan svete Terezije u Firenci. Anna Maria je 11. ožujka 1765. obukla karmelski škapular i uzela redovničko ime Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog. Vječne zavjete obavila je 12. ožujka 1766. Njezin otac Ignazio, s kojim se redovito dopisivala i koji je svoju kćerku neizmjerno volio, poklonio joj je tada životopis Margarete Marije Alacoque. Čitanje tog životopisa zapalilo je srce mlade karmelićanke i ona je posve uronila u žarku pobožnost i ljubav prema Srcu Isusovom, o čemu svjedoče i njezine duhovne bilješke.

Teresa Margherita proživjela je u Karmelu nepunih šest godina, ali bile su to godine ispunjene velikim milostima kontemplativnog života, u kojem je sve dublje prodirala u smisao Ivanovih riječi: “Bog je ljubav” (1 Iv 4,16). Ulazeći u smisao tih riječi, sve je više shvaćala kako iz ljubavi prema Bogu mora ljubiti i svoje bližnje. Njezin ispovjednik je izjavio: “Ona je promatrala Srce Isusovo kao središte ljubavi, iz kojeg nas je Riječ ljubila od vijeka... Njezina se pobožnost tom Srcu sastojala u neprestanom uzvraćanju za tu ljubav.” U samostanu je Teresa Margherita obavljala službu bolničarke, a nastojala je biti neprestano na usluzi ne samo bolesnicama već svim sestrama. Bila je uvijek ljubazna prema svima i obavljala je sa smiješkom na usnama i najteže poslove. Živjela je malo, ali je ljubila mnogo. Posjedovala je mnoge mistične darove, među njima dar ozdravljivanja i proročanstva. Pripisuju joj se mnoga čudesa. Upala potrbušnice dokrajčila je njezin mladi život. Preminula je na današnji dan, 7. ožujka 1770, u Firenci. I dva tjedna nakon smrti njezino tijelo nije pokazivalo nikakve znakove raspadanja pa se činilo kao da Teresa Margherita spava. I danas je tako, a njezino tijelo počiva u samostanu bosonogih karmelićanki u Firenci. Papa Pio XI. proglasio ju je 1929. blaženom, a 1934. svetom.

Slika: Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog

Svetac dana - Blaženi José Olallo Valdés

Blaženi José Olallo Valdés

Blaženi José Olallo Valdés. kubanski redovnik, pripadnik Bolničkog reda Milosrdne braće svetog Ivana od Boga, rođen je 12. veljače 1820. u Havani, glavnom gradu Kube. Napušten je kao dijete od mjesec dana i 13. ožujka 1820. ostavljen u sirotištu svetog Josipa u Havani, s ceduljicom na kojoj je naveden datum rođenja i napomena da nije kršten. Dva dana kasnije je kršten, a u tom sirotištu je boravio do sedme godine kad je premješten u drugo sirotište, također u Havani. Pridružio se 1834. Bolničkoj braći svetog Ivana od Boga. Dovršio je novicijat u travnju 1835. i potom poslan u bolnicu svojeg reda u Camagüey (središnja Kuba). Tamo je radio kao bolničar do kraja svojeg života. Imenovan je 1845. glavnim bolničarom, a 1856. priorom Bolničkog reda u Camagüeyu. Omiljeni „El Padre Olallo“, prozvan je „svećenikom siromaha“, iako nikad nije zaređen za svećenika. Nadbiskup Santiaga de Cuba José María Martín de Herrera predložio mu je da postane svećenik, ali brat José to je otklonio jer u tom slučaju ne bi više mogao raditi u bolnici. Pedeset četiri godine svojeg života posvetio je brizi za siromašne, bolesne i gubavce, napuštene i umiruće, bolesnu djecu, starije osobe bez obitelji i zatvorenike, a borio se i protiv ropstva. Naročito se istaknuo za vrijeme epidemije kolere i brigom za ranjenike obiju strana u desetogodišnjem ratu koji je bjesnio na Kubi od 1868. do 1878. Uspio je spriječiti pokolj civila koji su naredile španjolske vojne snage.

Bio je posljednji redovnik Bolničkog reda svetog Ivana od Boga koji je ostao na Kubi. Preminuo je 7. ožujka 1889. u Camagüeyu. Glas o njegovoj svetosti živi i 130 godina nakon njegove smrti. Kubanski narod uvijek je iskazivao ljubav i poštovanje prema njegovim relikvijama koje se čuvaju u nadgrobnom spomeniku, podignutom uz pomoć priloga skupljenih u narodu. Njegovi redovnici vratili su se na Kubu 1940. Najprije su otvorili psihijatrijsku bolnicu Svetog Ivana od Boga u Havani, a 1945. i dječju ortopedsku bolnicu. U povodu 100. obljetnice smrti fra Joséa Olalla Valdésa, 1989, u Camagüeyu je otvoren Centar za starije osobe, s ambulantom za fizioterapiju. Od 16. veljače 2006. Olallove relikvije počivaju u kapeli bolnice svetog Ivana od Boga, u kojoj je proveo gotovo cijeli život. Papa Ivan Pavao II. nazvao je oca Olalla „svjedokom milosrđa, čiji je primjerni život u služenju najpotrebitijih plodan primjer života posvećenog Gospodinu“. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 29. studenoga 2008. Beatifikaciju je na Plazi de La Caridad u Camagüeyu predvodio portugalski kardinal José Saraiva Martins, prefekt Kongregacije za kauze svetaca. Padre Olallo je zaštitnik Camagüeya, bolničara i siročadi. Blaženi José Olallo Valdés drugi je kubanski blaženik nakon Joséa Lópeza Piteire (Jatibonico, Camagüey, 2. II. 1912-Paracuellos de Jarama, Madrid, 30. XI. 1936), redovnika augustinca, đakona, mučenika vjere koji je ubijen 1936. za vrijeme španjolskog građanskog rata.