Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blažena Aniela Salawa - 12. ožujak

Blažena Aniela Salawa

Blažena Aniela (hrvatski Anđela) Salawa, poljska franjevačka trećoredica i mističarka, rođena je 9. rujna 1881. u selu Sieprawu (myślenicki okrug, malopoljsko vojvodstvo), kao jedanaesto dijete pobožnih roditelja, kovača Bartłomieja Salawe i Ewe Bochenek. Školovala se dvije godine u rodnom selu, pomagala roditeljima u kućanstvu i tri godine služila kod jedne obitelji u susjedstvu. Zatim se 1897. uputila sestri Teresi u Kraków. Radila je kao kućna pomoćnica i služavka kod krakowskih obitelji, a od 1905. do 1916. kod odvjetnika dr. Edmunda Fischera i njegove supruge Marije. Uvijek je bila pristojna, pobožna i skromna djevojka, a unatoč lošem zdravlju uvijek nasmijana i radosna. Teško ju je 1899. pogodila smrt voljene sestre Terese. Od toga trenutka posvetila se potpuno duhovnom životu i kontemplaciji. Redovito je sudjelovala u pobožnostima kod otaca redemptorista i franjevaca i pomagala im u ukrašavanju njihovih crkava. Stupila je 1900. u Društvo katoličkih služavki svete Zite, a od 1903. svakodnevno primala svetu pričest i često obavljala pobožnost klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu. Započela je 15. svibnja 1912. novicijat kao franjevačka trećoredica, a u kolovozu 1913. položila zavjete.

Tijekom Prvog svjetskog rata, od 1914. do 1917, Aniela Salawa je kao bolničarka usrdno pomagala ranjenicima i ratnim zatvorenicima bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Naročitu utjehu i nadu pružali su joj zapisi svete Terezije Avilske i svetog Ivana od Križa. Nakon 1918. njezino se zdravlje pogoršalo (bolovala je od multiple skleroze) i nije se više mogla baviti svojim napornim poslom i svakodnevnim apostolatom. Posljednjih godina života boravila je u svojoj sobici i živjela od milodara Društva svete Zite, napuštena od obitelji, prijatelja i susjeda. U svojem glasovitom „Dnevniku“, pisanom od 1916. do 1921, Aniela, koju je njezin ispovjednik opisao kao istinsku mističarku (imala je dar viđenja i proročanstva), zapisala je pored ostalog: „Kriste, želim da te ljudi obožavaju u istoj mjeri, u kojoj su te uništili… Gospode, živim po tvojoj volji. Umrijet ću kada ti to poželiš, spasi me jer ti to možeš.“ I svojim životom i svojim riječima istinski je posvjedočila svoju požrtvovnost i posvećenost. Aniela Salawa preminula je na današnji dan, 12. ožujka 1922, u Krakówu, u bolnici Društva svete Zite. Pripisuju joj se mnoga čuda. Njezine relikvije počivaju od 1949. u kapeli Muke Gospodnje franjevačke bazilike, a njezino glavno svetište nalazi se u rodnom Sieprawu. Blaženom ju je proglasio njezin zemljak, veliki papa Ivan Pavao II, 13. kolovoza 1991, prigodom svojeg boravka u Krakówu, gradu u kojem je Aniela djelovala i umrla. Papa je tada pored ostalog rekao: „U ovom gradu je blaženica radila, patila i u njemu je njezina svetost sazrela. Povezana s duhovnošću svetog Franje, iskazala je izvanredno razumijevanje za djelovanje Duha Svetoga.“ Zaštitnica je trećoredica, služavki, studenata, bolesnika od multiple skleroze i neizlječivih bolesnika.