Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Lucija Filippini - 25. ožujak

Sveta Lucija Filippini

Sveta Lucija (Lucia) Filippini, talijanska redovnica, utemeljiteljica družbe Pobožnih učiteljica Filippini, rođena je 13. siječnja 1672. u Cornetu (danas Tarquinia, provincija Viterbo, Lazio), u plemićkoj obitelji, kao posljednje od petero djece Filippa Filippinija i Magdalene Picchi Falzacappa. Rano je ostala bez roditelja pa su brigu za djecu preuzeli ujak i ujna. Biskup Montefiasconea, kardinal Marcantonio Barbarigo, zavolio je Luciju i 1688. povjerio njezin odgoj redovnicama u samostanu svete Klare u Montefiasconeu (provincija Viterbo, Lazio), oko 100 kilometara sjeverno od Rima. Zajedno sa svetom Rosom Venerini (pišemo o njoj u prilogu od 8. svibnja), koju je upoznala 1692, Lucia je u Laziju otvorila mnoge škole za djevojke. Uz potporu kardinala Barbariga osnovale su u Montefiasconeu družbu Pobožnih učiteljica (Maestre Pie), posvećenu školovanju djevojaka, posebno onih siromašnih. Djevojke su učile ručni rad, vještine tkanja i vezenja, vjeronuak i umijeće čitanja. Subotom i nedjeljom Lucia je okupljala svoje učenice i vodila ih u posjet bolesnicima i siromasima. Na taj način učila ih je kršćanskoj ljubavi. Pratila ih je bodrila i kasnije u životu, kad su već postale majke. Papa Klement XI. pozvao je 1707. Luciju Filippini u Rim, kako bi i tamo otvorila svoje škole. Tada je nastala redovnička družba koja je postala neovisna od istoimene družbe Rose Venerini (Maestre Pie Venerini). Nazvana je družbom Pobožnih učiteljica Filippini (Maestre Pie Filippini). Papa je Lucijine škole stavio pod svoju specijalnu zaštitu.

Za Lucijinog života otvoreno je u Rimu, Laziju i Toscani oko 40 škola njezine družbe, kojom je upravljala do kraja života. Lucia Filippini bila je osobito pobožna i odana prema Presvetoj Djevici. Svaki dan je molila Mali časoslov Blažene Gospe i krunicu. Kad god je čula kako otkucava sat, pozdravila je Gospu Zdravomarijom. Marijini blagdani bili su za nju uvijek dani velike duhovne radosti. Dan uoči blagdana strogo je postila. U svakoj ustanovi Pobožnih učiteljica na počasnom mjestu držala je sliku Majke Božje. Svom je dušom željela umrijeti na neki Gospin blagdan. Godine 1732. bila je pogođena teškom bolešću (rak dojke), a 19. ožujka rekla je bolničarki: „Umrijet ću na dan Navještenja. Isti anđeo koji je Presvetoj Djevici navijestio tajnu utjelovljenja Riječi, meni će navijestiti smrt.“ Tako je i bilo. Na Blagovijest, dok su zvona u podne zvonila na Anđeoski pozdrav, koji je Lucija s najvećom pobožnošću izmolila, preminula je u Gospodinu. Dogodilo se to na današnji dan, 25. ožujka 1732, u Montefiasconeu. Pokopana je u tamošnjoj katedrali. Kip svete Lucije Filippini nalazi se i u južnoj lađi rimske bazilike svetog Petra. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 13. lipnja 1926, a svetom 22. lipnja 1930. Družba Maestre Pie Filippini, posvećena kršćanskom podučavanju i odgoju mladeži, uspješno djeluje i danas u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji, a prema podacima iz 2005. u njoj je diljem svijeta djelovalo 750 sestara u 110 kuća.