SVECI MJESECA - OŽUJAK
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sveti Montan i Maksima - 26. ožujak
Sveti Montan (Montanus, Montano) i Maksima (Maxima, Massima), srijemski mučenici, djelovali su u III. i IV. stoljeću u rimskoj provinciji Panoniji. O njima nalazimo zapise u različitim martirologijima. Pobožni svećenik Montan i njegova žena Maksima živjeli su u Singidunumu (danas Beograd). U to vrijeme počeli su Dioklecijanovi progoni kršćana. Carev namjesnik Galerije izdao je naredbu kojom je zatražio da kršćani prinesu žrtve rimskim bogovima. Montan i Maksima nisu mogli na to pristati pa su pobjegli u Sirmium (danas Srijemska Mitrovica), kako bi se sklonili pred najgorim progonima. Neko vrijeme su bili sakriveni, ali ih je tada netko prijavio kao kršćane pa su uhićeni. Upravitelj Sirmiuma Probus tražio je od njih na suđenju da se odreknu svoje vjere u Krista Gospodina, ali oni su to odbili. Doveli su ih potom na most iznad rijeke Save i prepustili im da izaberu između žrtvovanja poganskim bogovima i smrti.
Montan je tada objasnio da bi njihovo prinošenje žrtve idolima značilo nijekanje Isusa Krista kao Boga i gospodara neba i zemlje te da oni kao kršćani na tako nešto ne mogu pristati. Zatim je Probus pokušao nagovoriti Maksimu da se odrekne Krista misleći da će ona kao žena pristati na to iz straha. Maksima je tada također iskazala svoju čvrstu vjeru i apostolsku hrabrost. Montan i Maksima podnijeli su mučeništvo zajedno, a s njima Kvadrat, Teodozije, Emanuel i još 40 neimenovanih kršćana. Odrubljena im je glava, a zatim su bačeni u rijeku Savu. Dogodilo se to godine 304. Pobožni vjernici izvukli su kasnije tijela mučenika iz rijeke, a njihove relikvije otpremljene su u Rim i pokopane u katakombama svete Priscile na Salarijskoj cesti (Via Salaria), gdje su počivale 1500 godina. Godine 1804. otvoreni su neki grobovi u katakombama svete Priscile i tada su u dobrom stanju pronađene i relikvije svete Maksime. Nakon toga su čuvane u mnogim crkvama i samostanima, a svoje konačno počivalište našle su u samostanu klarisa u North Royaltonu (Ohio, SAD). Svete Montana i Maksimu štuju i zapadne i istočne Crkve.
Slika: Sveti Montan i Maksima
Slika: Sveti Montan i Maksima
Slika: Sveti Montan i Maksima
Slika: Sveti Montan i Maksima
Slika: Sveti Montan i Maksima
Slika: Sveti Montan i Maksima
Slika: Sveti Montan i Maksima
