Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Artemide Zatti - 15. ožujak

Sveti Artemide Zatti

Sveti Artemide (španjolski Artémides) Gioachino Desiderio Zatti, argentinski redovnik salezijanac talijanskog podrijetla, ljekarnik i bolničar, rođen je 12. listopada 1880. u Borettu (provincija Reggio Emilia, Emilia-Romagna) u siromašnoj seljačkoj obitelji kao jedno od osmero djece Luigija Zattija i Albine Vecchi. Morao je 1889. napustiti školu zbog siromaštva i raditi kod bogatog susjeda. S obitelji je 1897. emigrirao u Argentinu (brodom su stigli u Buenos Aires 7. veljače 1897). Nastanili su se u gradu Bahía Blanca (provincija Buenos Aires). U početku je Artemide radio u hotelu, a zatim u ciglani. Obitelj Zatti uključila se u aktivnosti župe otaca salezijanaca koji su 1890. u tom gradu osnovali svoju zajednicu. Artemide je u slobodno vrijeme pomagao salezijanskom župniku Carlosu Cavalliju, a posebno u posjećivanju bolesnika. Bio je nadahnut životom svetog Ivana Bosca i osjetio poziv da ga nasljeduje. Salezijanci su ga 19. travnja 1900. primili u svoje sjemenište u Bernalu (provincija Buenos Aires), ali on je obolio od teške tuberkuloze vodeći brigu o mladom bolesnom svećeniku Ernestu Giulianiju.

Bio je 1902. prisiljen napustiti studij i potražiti utočište na čistom zraku i zdravoj klimi u gradu Viedmi (provincija Rio Negro, sjeverna Patagonija). U Viedmi su u sklopu Salezijanskog kolegija djelovale bolnica i ljekarna pod vodstvom don Evarista Garronea. Artemide se zavjetovao Mariji Pomoćnici kršćana da će, ako ozdravi, služiti bolesnicima i siromasima do kraja života. Kad je ozdravio, nastavio je školovanje, a 11. siječnja 1908. položio prve redovničke zavjete i započeo svoju humanitarnu misiju zajedno s ocem Garroneom. Svečane zavjete položio je 8. veljače 1911. i postao brat laik u salezijanskoj družbi. Nakon smrti don Garronea, 1913, Artemide je preuzeo vodstvo ljekarne i bolnice svetog Josipa. Postao je 1914. argentinski državljanin u gradu La Plati. Dobro je naučio španjolski i djelovao kao ljekarnik, bolničar, medicinski tehničar, pomoćnik u operacijskoj sali, ekonom i voditelj osoblja. Slijedio je pravilo don Garronea da „tko ima malo, malo plaća, a tko nema ništa, ne plaća ništa“. U upravljanju bolnicom Artemide se u potpunosti oslanjao na Božju providnost i velikodušnost naroda. Unatoč zahtjevima bolesnika i potrebama bolnice, Artemide je bio poznat po svojoj „salezijanskoj radosti“. Obilazio je bolesnike biciklom i igrao s njima na boće. On je „ne samo davao lijekove, nego je i sam bio lijek drugima svojom prisutnošću, pjesmom i glasom“. Jedan je liječnik izjavio: „Vjerujem u Boga otkad sam upoznao gospodina Zattija.“ U srpnju 1950, nakon pada s ljestava, u bolnici mu je dijagnosticiran rak jetre. Preminuo je 15. ožujka 1951. u Viedmi, a njegovo tijelo počiva u salezijanskoj crkvi svetog Ivana Bosca. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 14. travnja 2002, a svetim papa Franjo 9. listopada 2022. Zaštitnik je ljekarnika i imigranata. Njegov nećak Juan Edmundo Vecchi (1931-2002) bio je osmi poglavar (veliki rektor) salezijanske družbe (od 1996. do smrti).