Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Rebeka Libanonska - 23. ožujak

Sveta Rebeka Libanonska

Sveta Rebeka Libanonska (Rafqa Pietra Choboq Ar-Rayes), poznata i kao sveta Rafka, “Libanonski cvjetić” i “Purpurna ruža”, libanonska maronitska redovnica i mističarka, rođena je 29. lipnja 1832. u libanonskom selu Himláya (okrug Matn, sjeverni Libanon) kao jedinica Mourada Sabera Al-Choboq Ar-Rayesa i Rafqe Gemayel. Na krštenju je dobila ime Boutrossieh (hrvatski Petra). Ostala je bez majke sa sedam godina. Stupila je 1853. u Kongregaciju Marijinih kćeri od Bezgrešnog Začeća, u samostanu Naše Gospe Osloboditeljice u Bikfayi i uzela ime Anissa (Janja). Nakon novicijata i redovničkih zavjeta (1856) školovala se za učiteljicu, a potom je predavala vjeronauk u planinskim selima. Pristupila je 12. srpnja 1871. redu svetog Antuna Pustinjaka (red Baladiya) i ušla u maronitski samostan svetog Šimuna u naselju Aitou (okrug Zgharta, sjeverni Libanon). Svečane zavjete položila je 1872. i uzela ime Rebeka (Rafqa). Nakon 1885. zdravlje joj se jako pogoršalo. Bila je istinska patnica, sa strašnim bolovima u glavi i očima. Nakon pogrešne operacije bila je tridesetak godina gotovo potpuno slijepa i ostatak života provodila u molitvi. Sve duševne i tjelesne patnje strpljivo je podnosila s Gospodinom.

Posljednjih osamnaest godina života provela je u samostanu svetog Josipa u Jrabti (okrug Batroun) na visoravni ad-Dahr, od 1907. paralizirana i prikovana za kolica. Bilo je to mjesto njenih najvećih trpljenja, ali i najvećih radosti. Osobito su novakinje bile pod dojmom njezine snažne duhovnosti, obilježene molitvom, poniznošću i ljubavlju. Iako je trajno, i danju i noću, trpjela teške boli, sestre nikada nisu čule da se žali. Često je ona njih tješila riječima kako zahvaljuje Bogu na svojim trpljenjima “jer znam kako je bolest na dobrobit moje duše i na Njegovu slavu", te kako “bolest prihvaćena strpljivo i zahvalno pročišćuje dušu kao što oganj pročišćuje zlato”. Bila je uvijek spokojna i nasmijana. Dragi Bog joj je uslišao molitvu te joj je potkraj života na trenutak vratio vid, kako bi mogla ugledati lice majke Ursule Doumit, svoje poglavarice, prijateljice i pouzdanice, koja je i autorica njezinog životopisa. Rebeka je preminula na današnji dan, 23. ožujka 1914, u Jrabti. Na njezinom grobu događala su se čudesna ozdravljenja, a među ozdravljenima bila je i majka Ursula, samostanska poglavarica, pogođena teškim oboljenjem dišnih putova. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 17. studenog 1985, a svetom 10. lipnja 2001. Zazivaju je kod tjelesnih bolova, a zaštitnica je bolesnika i djece bez roditelja.