SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Blažena Caterina Troiani

Blažena Caterina Troiani

Današnja slavljenica je blažena Caterina Troiani, talijanska redovnica i utemeljiteljica franjevki misionarki. Kći imućnih roditelja, rodila se 19. siječnja 1813. u gradiću Giuliano di Roma (provincija Frosinone, Lazio) kao Costanza Troiani. Rano je ostala bez majke pa je već sa šest godina smještena u dječji dom u Ferentinu, što su ga vodile redovnice klarise. Zavoljela je redovnički život, 1829. se zaredila, a 1830. položila svečane zavjete i uzela ime Marija Katarina od svete Ruže iz Viterba (Maria Caterina di Santa Rosa da Viterbo). Od 1842. do 1858. obavljala je dužnost glavne tajnice poglavarice družbe Marije Alojzije Castelli. Pošla je s poglavaricom i još tri sestre 1859. kao misionarka u Egipat, u njegov glavni grad Kairo. Tamo su otvorile dom i školu za djevojčice, bez obzira na vjeru i boju kože. Njezina nastojanja bila su prožeta socijalnim, dobrotvornim ali i ekumenskim djelovanjem. Okolnosti su tražile da se 1863. u Egiptu osnuje nova, samostalna redovnička družba s Caterinom Troiani kao poglavaricom. Družba je 1868. dobila ime Franjevačke trećoredice Kaira, potom Franjevke misionarke Egipta, a od 1950. Franjevke misionarke Bezgrešnog Srca Marijina.
Djelovanje sestara u Egiptu bilo je sve uspješnije pa su otvorile još sedam kuća i dom za napuštenu djecu. Caterina Troiani uspijevala je pribaviti sredstva za svoju siročad iz najrazličitijih mogućih izvora. Poglavarica družbe ostala je do kraja života, a djelatnost svoga reda uspjela je proširiti i izvan Egipta. Godine 1885. otvorena je njihova kuća u Jeruzalemu, godinu dana kasnije na Malti, a potom u mnogim talijanskim gradovima. Caterina je promicala svakodnevnu pričest kod redovnica, što je u ono vrijeme bila rijetkost. Strogu duhovnost kalrisa s mnogim pokorama ublažila je i nadomjestila dobrotvornom djelatnošću. Preminula je u Kairu na današnji dan, 6. svibnja 1887. Oplakivali su ju i kršćani i muslimani, posebno crnačka djeca koja su joj naročito prirasla srcu. Blaženom ju je 1985. proglasio papa Ivan Pavao II. Njezina družba i danas uspješno djeluje u Europi, Africi, Aziji, Latinskoj i Sjevernoj Americi, s oko 700 redovnica u 88 samostana.

Slika: Blažena Caterina Troiani

Svetac dana - Blažena Anna Rosa Gattorno

Blažena Anna Rosa Gattorno

Blažena Anna Rosa Gattorno, talijanska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Kćeri svete Ane, rođena je 14. listopada 1831. u Genovi kao Rosa Maria Benedetta, jedna od šestero djece Francesca Gattorna i Adelaide Campanella, u bogatoj i pobožnoj brodovlasničkoj obitelji. Jedan od njezine braće bio je Federico Gattorno, zapovjednik Glavnog stožera Garibaldijevih četa i parlamentarni zastupnik. Obitelj joj je omogućila privatno školovanje. Udala se 5. studenoga 1852. za Gerolama Custa. Najprije su živjeli u Marseillesu, ali su se zbog financijskih teškoća vratili u Genovu. Gerolamo je umro 8. ožujka 1858. i Rosa Marija ostala je sama s troje djece. Njezina najstarija kći Carlotta bila je gluhonijema, a najmlađe dijete je umrlo ubrzo nakon očeve smrti. Rosa Maria nije se nakon tih nesreća okrenula od Boga već je svoj život posvetila njemu. Znala je dobro što je bol i siromaštvo pa je smatrala da može pomoći drugim nevoljnicima. I dalje je vodila brigu o svojoj djeci, a 1858. položila je zavjete čistoće i poslušnosti. Položila je 1861. i zavjet siromaštva i uz duhovno vodstvo svojeg ispovjednika, don Giuseppea Firpa, postala franjevačka trećoretka. Već sljedeće godine dobila je skrivene stigme. Iako je voljela samoću i tišinu, uključila se u rad katoličkih udruga u Genovi pa je izabrana za predsjednicu Pobožnog saveza novih uršulinki, kćeri presvete Marije Bezgrešne (Pia Unione delle Nuove Orsoline Figlie di S. Maria Immacolata). Osjetila je Božji poziv za osnivanjem nove redovničke kongregacije, ali je oklijevala zbog svoje djece. Posjetila je 3. siječnja 1866. papu Pija IX. i on ju je nagovorio da odmah krene u akciju.

U suradnji s lazaristom, ocem Giovannijem Battistom Tornatoreom, utemeljila je 8. prosinca 1866. u Piacenzi (Emilia-Romagna) kongregaciju Kćeri svete Ane (Figlie di Sant'Anna). Obukla je redovničku odjeću 26. srpnja 1867, a 8. travnja 1870. s još dvanaest sestara položila svečane zavjete. Tada je uzela redovničko ime Anna Rosa. Njezine redovnice služile su siromasima i bolesnicima, a u mnogim talijanskim gradovima otvorile su škole za siromašnu djecu i medicinske sestre, vrtiće i utočišta za bivše prostitutke. Naročitu brigu vodile su o gluhim i nijemim osobama. Veliku potporu u njihovom radu pružao je biskup Piacenze, također blaženik, Giovanni Battista Scalabrini (1839-1905). U trenutku smrti majke Anne Rose djelovalo je više od 3500 sestara, Kćeri svete Ane, i bilo je otvoreno 368 redovničkih kuća diljem svijeta. Anna Rosa Gattorno preminula je na današnji dan, 6. svibnja 1900, u Rimu, u matičnoj kući Kćeri svete Ane. Tamo i danas počivaju njezine relikvije. Blaženom ju je proglasio 9. travnja 2000. papa Ivan Pavao II. Prema podacima iz godine 2008, diljem svijeta djeluju 1404 redovnice družbe Kćeri svete Ane, u 219 kuća (Europa, Sjeverna i Južna Amerika, Afrika, Azija, Australija).

Slika: Blažena Anna Rosa Gattorno

Svetac dana - Sveti François de Laval

Sveti François de Laval

Sveti François-Xavier de Montmorency-Laval, kanadski biskup francuskog podrijetla, prvi biskup Québeca, rođen je 30. travnja 1623. u naselju Montigny-sur-Avre kod Chartresa (departman Eure-et-Loir, Perche), u staroj, uglednoj francuskoj plemićkoj obitelji, kao treće od sedmero djece Huguesa de Montmorency-Lavala i Michelle de Péricard. Od 1631. do 1641. školovao se kod isusovaca u La Flecheu (departman Sarthe). Rano je u sebi osjetio želju za duhovnim zvanjem. Ostao je bez oca u trinaestoj godini. Studirao je od 1641. teologiju na isusovačkom kolegiju College de Clermont u Parizu. Morao je 1645. na neko vrijeme napustiti studij jer su dva njegova starija brata poginula u Tridesetogodišnjem ratu pa se kao glava obitelji posvetio vođenju obiteljskog imanja. Za svećenika je zaređen 1. svibnja 1647. u katedrali u Évreuxu (Normandija). Od 1648. djelovao je kao arhiđakon u Évreuxu, sa 155 župa pod njegovom upravom. Podnio je 1654. ostavku na taj položaj i četiri godine živio povučeno u jednom samostanu u Caenu (departman Calvados, Normandija), potpuno predan molitvi i kontemplaciji. Papa Aleksandar VII. imenovao ga je 3. lipnja 1658. apostolskim vikarom kolonije Nove Francuske, a 8. prosinca 1658. posvećen je za biskupa u pariškoj opatiji Saint-Germain-des-Prés.

Stigao je 16. lipnja 1659. u grad Québec. Njegovo područje djelovanja pokrivalo je velik dio Kanade i središnji dio današnjih Sjedinjenih Država, od Hudsonovog zaljeva na sjeveru do Louisiane na jugu te od Akadije na istoku do ravnica kanadskog Zapada. Bilo je to ogromno graničarsko područje koje je trebalo administrativno urediti i evangelizirati. Biskup François poticao je misionarski rad i podržavao djelovanje isusovaca i franjevaca. Obnovio je svetište Sainte-Anne-de-Beaupré u Québecu i sagradio katedralu Notre-Dame de Québec. Utemeljio je 26. ožujka 1663. sjemenište u Québecu i uspostavio katolički školski sustav diljem Kanade. Otvarao je župe, crkve, škole i bolnice.

Biskupija Québec uspostavljena je 1674, a Laval je postao njezinim prvim biskupom. François de Laval je bio neumoran duhovnik. Zbog rješavanja gorućih problema u svojoj biskupiji tri puta je putovao u Francusku kako bi dobio potporu francuskog kralja Louisa XIV. Cijelu svoju biskupiju proputovao je pješice, u kanuu i na snježnim krpljama. Dobrotvor i prijatelj siromaha, vodio je brigu o svim svojim vjernicima, a posebno su mu srcu prirasli Indijanci. Bio je protivnik trgovaca koji su indijanskim plemenima prodavali alkohol i besramno ih iskorištavali. Biskup Laval kažnjavao ih je izopćenjem iz Crkve. Bio je dvaput privremeni guverner Nove Francuske (1663. i 1682). Povukao se 1688. u mirovinu i živio povučeno u svojem sjemeništu. Začetnik je štovanja Svete obitelji. Preminuo je 6. svibnja 1708. u Québecu, a njegove relikvije počivaju u katedrali Naše Gospe u gradu Québecu, sjedištu biskupije koju je osnovao. Po njemu je nazvan grad Laval (jugozapadni Québec) i Sveučilište Laval u Québecu. Blaženim ga je 22. lipnja 1980. proglasio papa Ivan Pavao II, a svetim 3. travnja 2014. papa Franjo. Zaštitnik je kanadskih biskupa.