SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Duhovi
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Marija Majka Crkve
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Presveto Trojstvo
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Tijelovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Presveto Srce Isusovo
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Bezgrešno Srce Marijino
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti rimski prvomučenici

Sveti rimski prvomučenici

Rimski car Neron bio je oličenje umišljene veličine te neodgovorne i samovoljne vladavine. Smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio i Homera, samo kad bi mu se pružio prizor sličan padu Troje. Zato je 16. srpnja 64. dao podmetnuti požar koje je djelomično ili sasvim uništio više gradskih četvrti u Rimu. Mnoštvo ljudi ostalo je zbog njegove ludosti bez krova. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv tiranina. Neron je u strahu za vlastitu kožu bacio krivnju na nedužne kršćane. Tako je buknuo prvi progon kršćana u Rimu. Rimski povjesničar Tacit govori u svojim „Analima“, napisanima nakon 117, o „velikom broju“ kršćana koji su tada stavljeni na muke. Neke su bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima.
O rimskim mučenicima u Neronovo doba pisao je krajem I. stoljeća i sveti papa Klement I. u svojoj poslanici Korinćanima. Veliki poljski književnik, nobelovac Henryk Sienkiewicz opisao je te događaje u svojem proslavljenom romanu „Quo vadis“ (1896). Štovanje rimskih prvomučenika razvilo se zajedno sa štovanjem apostolskih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progona. To je štovanje i danas živo jer su rimski prvomučenici izdržali najteže muke i najveće kušnje kao savršeni uzori vjere i vjernosti.

Slika: Sveti rimski prvomučenici

Svetac dana - Blaženi Rajmund Lullus

Blaženi Rajmund Lullus

Blaženi Rajmund Lullus (katalonski Ramon Llull, latinski Raimundus ili Raymundus Lullus ili Lullius), katalonski franjevac trećoredac, teolog, mistik, misionar, mučenik, književnik, filozof, logičar i mislilac, rođen je 1232. ili 1233. u Palmi na Mallorki. Velikaškog roda, kao dječak bio je paž na aragonskom dvoru, a kasnije kućni učitelj prijestolonasljednika. Oženio se 1257. Blancom Picany i imao dvoje djece, Domèneca i Magdalenu. Predavao je u Parizu i Montpellieru, putovao u Napulj, Siciliju i sjevernu Afriku. Vatreni trubadur, pročuo se iznimnim književnim darom. Smatra se da je u mladosti napisao mnoštvo pjesama po uzoru na provansalsku liriku, ali da ih je sam uništio kada se u tridesetoj godini života, 1263, nakon nekoliko ukazanja Krista, odlučio posvetiti obraćenju nevjernika na kršćanstvo i duhovnom osvajanju islamskoga svijeta. U tu je svrhu devet godina proučavao arapski i latinski te islamsku i kršćansku teologiju, jer je u mladosti bio školovan samo za svjetovni i dvorski život. Doživio je duhovnu preobrazbu, napustio sva dobra, raskinuo obiteljske veze, postao isposnik, a od 1266. i franjevac trećoredac. U mističnoj teologiji slijedio je svetog Augustina i svetog Bonaventuru, a u duhovnoj teologiji isticao prosvjetljenje (nazvan je doctor illuminatus) i utjecao na Nikolu Kuzanskoga. Zastupao je jedinstvo vjere i razuma, teologije i filozofije. Jedna od najmarkantinijih figura srednjovjekovne kršćanske kulture, dao je priloge mnogim znanostima, razvio računalne tehnike.

Odlučivši se u potpunosti za propovjednički i misionarski život, od 1275. boravio je u Montpellieru, Rimu, Parizu, Barceloni i Genovi. Tvorac je katalonskog pjesničkog izraza i književne proze na katalonskom. Djelima „Knjiga o poganinu i o tri mudraca“, „Knjiga o kontemplaciji“ i „Knjiga o viteštvu“, te prvim katalonskim romanima, „Knjiga o Evastu i Blanquerni“ i „Félix ili Knjiga o čudima svijeta“, postavio je normu katalonskog književno-jezičnog izraza. U djelu „Plač naše Gospe svete Marije“ trubadurske tehnike i udvornu ljubavnu liriku primijenio je na vjersku i božansku tematiku. Najviše je ipak napisao na latinskom, kako svjetovnih tako i duhovnih djela, a glavno mu je djelo „Veliko umijeće“ (vjerojatno nakon 1274), pokušaj stvaranja univerzalne kršćanske znanosti, u polemici s averoistima i muslimanima. Razočaran nedjelotvornošću svojih pothvata, napisao je „Neutješnost“ (1295), svojevrsnu pjesničku „autobiografiju“, nastalu pošto je papa odbio Lullove planove za pokrštavanje muslimana. Nezaobilazna za razumijevanje njegove teologije je i metafizička koncepcija njegovog djela „Stabla znanosti“ (1296), a prikaz Llullovog života nalazimo i u „Ramonovom spjevu“ (1299). Napisao je najmanje 265 djela. Llullov položaj u katalonskoj kulturi možemo usporediti s Danteovim mjestom u talijanskoj. Kao što se engleski jezik često naziva Shakespeareovim, francuski Molièreovim, španjolski Cervantesovim, njemački Goetheovim, tako se i katalonski jezik naziva Llullovim. Posljednja pouzdana vijest o njemu govori da je 1314. boravio u gradu Tunisu, a prema drugom spornom izvoru tamo je boravio i 1315. U gradu Bougieu (danas Béjaïa u Alžiru) bio je kao kršćanski misionar kamenovan, ali je preživio zahvaljujući genovskim trgovcima koji su ga odvezli sa sobom na Mallorku. Prema predaji stradao je 1315. ili 1316. u brodolomu pred obalom Mallorke. Pokopan je u bazilici svetog Franje u Palmi u ožujku 1316, a njegovi otočani podigli su mu 1448. prekrasan spomenik od bijelog mramora. Blaženim ga je 1847. proglasio papa Pio IX. Zaštitnik je informatičara.

Slika: Blaženi Rajmund Lullus

Svetac dana - Sveti Teobald iz Provinsa

Sveti Teobald iz Provinsa

Sveti Teobald (Thibaut, Teobaldo, Theobald), francuski svećenik, redovnik kamaldoljanin, pustinjak, rođen je 1017. u Provinsu (departman Seine-et-Marne, Île-de-France, sjeverna Francuska), u obitelji Arnolfa, grofa od Champagnea i njegove supruge Giselle (Guille, Wille). Već je u djetinjstvu rado čitao životopise svetaca, posebno pustinjaka i redovnika u tebaidskoj pustinji. Posjećivao je pustinjaka Burcarda koji je boravio na jednom otoku u Seini (Bray-sur-Seine). Odgajan kao vojnik, nakon boravka u opatiji svetog Remija u Reimsu (od Uskrsa 1054), živio je zajedno s prijateljem Gautierom kao pustinjak, najprije u Ardenima, a potom u šumama kod Pettingena (središnji Luksemburg). Kako bi preživjeli, radili su kao težaci, konjušari, kosci, zidari i ugljenari. Dvojica prijatelja hodočastila su u Santiago de Compostelu i Rim, a na povratku, godine 1057, Gautier se razbolio u samostanu Sajanega, u šumama blizu Sossana kod Vicenze, i umro. Teobaldo se tamo pridružio skupini pustinjaka koji su djelovali pod utjecajem svetog Romualda, osnivača kamaldoljana. Oko Teobalda su se okupljali mnogi monasi pustinjaci.

Postao je redovnik kamaldoljanin i živio u siromaštvu i pokori. Biskup Vicenze Sindecherio zaredio ga je za svećenika. Teobaldo je bio čudotvorac i već su ga za života smatrali svecem. U njegovom pustinjačkom boravištu posjetili su ga roditelji, a njegova majka Gisella (Willa) također je postala redovnica i povukla se u osamu, nedaleko od svojeg sina. Teobaldo je preminuo 30. lipnja 1066. u Sossanu (provincija Vicenza, Veneto). Pokopan je u katedrali u Vicenzi, a zatim su njegove relikvije prenesene u opatiju Vangadizza (Badia Polesine, provincija Rovigo, Veneto). Teobaldov brat Arnulf, poglavar benediktinske opatije Sainte-Colombe u Saint-Denis-lès-Sensu (departman Yonne, Burgundija), dao je njegove relikvije 1075. prenijeti u svoj samostan, a potom u Saint-Thibault (departman Côte-d'Or, Burgundija), opatiju osnovanu 1071. Dio tih relikvija stigao je kasnije i u druge francuske opatije, a 1705. i u Teobaldov rodni Provins. Svetim je Teobalda 1073. proglasio papa Aleksandar II. Mnoge crkve i župe u Francuskoj, Italiji, Belgiji i Luksemburgu nose danas ime svetog Teobalda (Thibaulta). Zaštitnik je Provinsa, Sossana, mnogih crkava, kapela i župa, seljaka, vinogradara, kožara, remenara, postolara, ugljenara, neženja, a zazivaju ga kod groznice, podagre (gihta), bolesti očiju, suhog kašlja, neplodnosti i osjećaja straha.