SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Duhovi
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Marija Majka Crkve
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Presveto Trojstvo
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Tijelovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Presveto Srce Isusovo
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Bezgrešno Srce Marijino
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Bezgrešno Srce Marijino

Bezgrešno Srce Marijino

Bezgrešno Srce Marijino je simbol Marijinih kreposti, vrlina, moralne čistoće, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Blagdan Bezgrešnog Srca Marijina slavi se dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Srce Marijino spominje se u Svetom pismu na više mjesta, neposredno ili posredno, na pr. kada je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli i da će mnogo patiti. Opisujući događaje povezane s Isusovim rođenjem evanđelist Luka bilježi duboko ljudsku i vjerničku reakciju njegove majke: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19). Upravo to spominjanje Marijina srca u Lukinu evanđelju potaklo je kršćanske mistike srednjega vijeka da to unesu i u svoju pobožnost.

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom intenzivno se razvila u XVII. stoljeću, ponajviše djelovanjem svetog Ivana Eudesa, koji je utemeljio nekoliko vjerskih društava, koja su promicala tu pobožnost. Prije njega pobožnost su širili i sveti Bernard, sveta Gertruda, sveti Thomas Beckett, sveti Bernardin Sienski i sveti Franjo Saleški. Marijina ukazanja u Fatimi s Bezgrešnim Srcem, znatno su pridonijela širenju pobožnosti. Papa Pio XII. posvetio je 1942. cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Marijinom, a papa Ivan Pavao II. obnovio je 1984. tu posvetu. Blagdan Bezgrešnog Srca Marijinog službeno je ustanovljen 1855. za cijelu Crkvu, a papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. na obvezatni spomendan. Bezgrešnom Srcu Marijinom i Prečistom Srcu Marijinom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Jordanovac, Vinkovci, Slavonski Brod-Budainka, Varaždinske Toplice-samostan, Ilova kod Kutine, Pula, Split-Škrape, Vidonje kod Zažablja, Posavska Mahala kod Odžaka, Bijeljina, Foča kod Doboja, Skopaljska Gračanica kod Bugojna, Orom kod Kanjiže).

Slika: Bezgrešno Srce Marijino

Slika: Bezgrešno Srce Marijino-župna crkva na Jordanovcu

Slika: Prečisto srce Marijino-župna crkva u Foči

Slika: Prečisto Srce Marijino-župna crkva u Ilovi

Svetac dana - Sveti Irenej

Sveti Irenej

Današnji je sveti zaštitnik Irenej ili Irinej Lionski, biskup i crkveni otac, nazvan „ocem dogmatike“. Rodio se oko 135. u Smirni (danas İzmir u Turskoj). Podrijetlom Grk, u mladosti je stekao bogatu i svestranu naobrazbu. Dobro je poznavao Sveto pismo, djela ranih kršćanskih pisaca i klasičnu književnost. Učenik biskupa u Smirni, svetog Polikarpa, postao je 177. ili 178. drugim biskupom Lugdunuma (Lyona) u Galiji. Naslijedio je mučenika svetog Potina i svojim propovijedanjem u kratko vrijeme učinio kršćanskim cijeli grad Lyon. U djelu “Protiv krivovjerja”, pisanom oko 180, borio se protiv gnostika, koji su nijekali Kristovo božanstvo. Vodio je borbu i protiv drugih krivovjeraca.
Najznačajniji teolog stoljeća, misionar i mirotvorac, ostavio je najstariji popis rimskih papa i mnogo kulturno-povijesnih podataka o svojem vremenu. Jedan od utemeljitelja teologije, djelom “Dokazivanje apostolskog navješćivanja” iskazao je vjeru na pučki način i stvorio svojevrsni katekizam. Umro je oko 202. u Lyonu, po nekima mučeničkom smrću, za progona cara Septimija Severa. Sveti Grgur Turonski pisao je da prah s njegova groba odmah liječi bolesnike. Zaštitnik je mnogih biskupija, naselja, župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveti Irenej

Svetac dana - Sveta Ema Krška

Sveta Ema Krška

Sveta Ema Krška ili Hemma (Emma) von Gurk, koruška redovnica, rodila se oko 980. ili 995, prema predaji u slovenskom naselju Pilštanju (općina Kozje, Štajerska), u bogatoj i uglednoj koruškoj obitelji grofova von Zeltschach. Bila je rođakinja njemačkog cara Heinricha II, a odgojena je na carskom dvoru u Bambergu. Udala se za grofa Wilhelma von Friesacha, s kojim je imala dva sina, Wilhelma i Hartwiga, a obojica su umrli mladi. Njezin suprug, grof Wilhelm, poginuo je u borbi protiv ustanika koji su željeli svrgnuti Heinricha II. Lišena obitelji, posve se predala Kristu i njega je učinila baštinikom svoga posjeda. Sve što je nosila u srcu, očitovala je i u djelima. Napustila je svoj dvorac i dala 1043. sagraditi samostan u Gurku (slovenski Krka), u Koruškoj (danas okrug Sankt Veit an der Glan). Bio je to samostan sa 70 redovnica i 20 svećenika, a Ema ga je tako bogato obdarila da je poslužio i kao temelj za osnivanje biskupije u Gurku. Podigla je u Koruškoj čak dvadeset crkava. Zahvaljujući ostavštini svete Eme Krške osnovan je 1074. i glasoviti benediktinski samostan u Admontu (Štajerska), glasovit po bogatoj knjižnici.

Posljednje godine života Ema je provela u samostanu u Gurku, a preminula je 29. lipnja 1045. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a pobožni puk počeo ju je štovati odmah po njezinoj smrti. Blaženom ju je 21. studenoga 1287. proglasio papa Honorije IV, a papa Pio XI. proglasio ju je svetom 5. siječnja 1938. Njezin grob nalazi se od 1174. u kripti katedrale u Gurku (slovenski-Krška katedrala), a na grobu stoji natpis: „O, blažena Emo, biseru svih kreposti, utemeljiteljice Gurka, ti koja si sve svoje bogatstvo posvetila Kristu, ovdje počivaš u vječnom miru.“ Papa Ivan Pavao II. posjetio je 25. lipnja 1998. katedralu u Gurku i pomolio se na grobu svete Eme. Naročito ju časte u austrijskim pokrajinama Koruškoj i Štajerskoj te u Sloveniji. Zaštitnica je biskupije Gurk, pokrajine Koruške, rodilja i zdravih očiju te mnogih naselja, župa i kapela u Austriji i Sloveniji (Kozjansko-Rogatec, Pilštanj; Dolenjsko-Šentrupert, Mokronog; Gorenjsko-Žiri; Maribor).

Slika: Sveta Ema Krška

Slika: Sveta Ema Krška-katedrala u Gurku

Svetac dana - Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa

Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa

Sveta Bartolomea Capitanio i sveta Vincenza Gerosa, talijanske redovnice, utemeljiteljice su družbe Sestara milosrdnica iz Loverea (Suore della Carità), poznate i pod imenom Sestre Djevojčice Marije (Suore di Maria Bambina).

Sveta Maria Bartolomea Capitanio rođena je 13. siječnja 1807. u Lovereu (provincija Bergamo, biskupija Brescia, Lombardija) kao najstarije od sedmero djece trgovca žitom Modesta Capitanija i njegove druge supruge Caterine Canossi. Bartolomein kratki život bio je posvećen obrazovanju djece i brizi za siromahe, a veći dio života službovala je kao učiteljica. Njezin otac bio je alkoholičar, često agresivan prema svojim ukućanima, a majka je svoju djecu odgajala s velikom pažnjom i dubokom vjerom. Od 1818. do 1825. Bartolomea se školovala u samostanu klarisa u Lovereu. Željela je postati redovnica, ali roditelji nisu pristali na tu njezinu želju. Njezin duhovni voditelj bio je svećenik don Angelo Bosio, koji ju je upoznao sa životom svetog Alojzija Gonzage, nakon toga Bartolomeinog omiljenog sveca i uzora. Položila je učiteljski ispit 1822. i već s 15 godina počela podučavati učenice prvog razreda u svojoj školi. Vratila se 18. srpnja 1824. kući i otvorila u svojoj kući školu za djevojčice. Upoznala se 1824. s Caterinom Gerosom, također iz Loverea. Postale su bliske prijateljice i zajedno osnovale redovničku kongregaciju za podučavanje djevojčica i njegu bolesnika, Sestre milosrdnice Djevojčice Marije (Suore della Carità di Maria Bambina). Bartolomea je 1829. sastavila i pravila njihove družbe. Mjesni biskup dozvolio je svećenicima Angelu Bosiju i župniku Rusticianu Barbogliu kupnju male kuće za djelovanje njihovog reda („Casa de Gaia“ u župi San Giorgio). Sestre Bartolomea i Caterina položile su zavjete 21. veljače 1832, a kao početak djelovanja njihovog reda smatra se 21. studenoga 1832. Poglavarica družbe, sestra Bartolomea, preminula je od tuberkuloze samo osam mjeseci nakon toga, 26. srpnja 1833, u rodnom Lovereu.

Sveta Vincenza Gerosa rođena je 29. listopada 1784. u Lovereu kao Caterina Gerosa, najstarija od četiri kćeri Gianantonija Gerose i Giacomine Macario. Bila je povučena djevojčica, a loše zdravlje prekinulo je njezino školovanje kod benediktinki u Gandinu (provincija Bergamo). Radila je u trgovini svojih roditelja u Lovereu i aktivirala se u svojoj župi. Organizirala je duhovne vježbe za skupinu žena, osnovala školu za praktičnu obuku siromašnih djevojaka i uzgajala vinovu lozu za misno vino. U cijelom kraju bila je poznata kao „mama mirotvorka“. Kad je upoznala učiteljicu Bartolomeu Capitanio, otvorila je s njom 1. studenoga 1826. bolnicu, u kući naslijeđenoj od strica. Nakon osnivanja Sestara milosrdnica (1832), Caterina je uzela redovničko ime Vincenza. Kad je 1833. umrla njezina najbliža suradnica Bartolomea, Vincenza se željela vratiti svojem prijašnjem životu, ali je na poticaj duhovnika don Angela Bosija nastavila s djelovanjem u svojoj kongregaciji i postala njezina druga poglavarica. Preminula je 28. lipnja 1847. u Lovereu nakon duže bolesti. U to vrijeme u njezinoj družbi već je djelovalo 156 sestara u 25 samostana (Lombardija, Veneto, Trentino).

Milosrdne sestre Bartolomeu i Vincenzu blaženima je proglasio 30. svibnja 1926. papa Pio XI, a svetima 18. svibnja 1950. papa Pio XII. Zaštitnice su učitelja i svoje družbe Sestara milosrdnica svete Bartolomee Capitanio i Vincenze Gerose, koja nakon njihove kanonizacije nosi njihovo ime (Suore di Carità delle Sante Bartolomea Capitanio e Vincenza Gerosa). Njihova družba i danas djeluje uspješno u mnogim dijelovima svijeta (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Afrika, Azija), s više od pet tisuća redovnica u više od 440 samostana. Svetište sestara utemeljiteljica nalazi se u njihovom rodnom Lovereu, a matična kuća družbe u Milanu.

Slika: Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa

Slika: Sveta Bartolomea Capitanio

Slika: Sveta Vincenza Gerosa

Svetac dana - Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)

Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)

Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis), hrvatska i talijanska redovnica benediktinka, rođena je 28. prosinca 1735. u Cresu u plemićkoj obitelji Colombis. Njezini hrvatski preci prezimenom Golubić doselili su se u 14. stoljeću na otok Cres sa sjevera Hrvatske. Kako je Cres bio pod mletačkom upravom, morali su promijeniti prezime u Colombis. Elizabeta je već u ranoj mladosti osjetila redovnički poziv i s 18 godina, unatoč protivljenju rodbine, ušla u benediktinski samostan svetog Petra u Cresu, koji u tom gradu postoji već više od 700 godina. Pri ulasku u samostan dobila je redovničko ime Giacoma Giorgia, prema imenima svog oca Jakova (Giacomo) i djeda Jurja (Giorgio). U samostanu je sestra Giacoma Giorgia brzo napredovala u pobožnosti i kršćanskoj savršenosti što je zamijetio i njezin ispovjednik. Uočio ju je kao posebnu dušu, obdarenu izvanrednim milostima, pa joj je naredio da piše svoj dnevnik i zapisuje sve što prolazi njenom nutrinom te da napisano povjeri njemu na čuvanje. Tako su sačuvani pisani dokumenti o njezinoj svetačkoj duhovnosti i njezinom intenzivnom mističnom i pokorničkom životu. Već za života sestra Giacoma Giorgia uživala je glas svetosti ne samo u samostanu, nego i na cijelom Cresu. To je posebno došlo do izražaja odmah nakon njezine smrti. Umrla je 28. lipnja 1801. u 66. godini života.
Već dvadeset dana nakon njezine smrti, što je jedinstven slučaj u povijesti kauza svetaca, pokrenut je biskupijski proces za njezinu beatifikaciju koji je završen za svega tri mjeseca. Ispitani su svjedoci, duhovni vođe, kanonici, rodbina, susestre u samostanu, a prikupljena je dokumentacija odnesena u jednom kovčežiću Biskupskom ordinarijatu u Osor. Pokretanjem tog procesa Giorgia Giacoma Colombis dobila je i crkveni naziv službenica Božja. Zbog ukidanja Osorske biskupije kojoj je pripadao Cres, a koja se tada pripojila Krčkoj biskupiji, proces beatifikacije nije nastavljen, a spisi procesa predani su na čuvanje Samostanu sestara benediktinki svetog Petra u Cresu gdje se i danas nalaze. Pred Uskrs 2023. iz Dikasterija za kauze svetaca u Vatikanu stigao je „Nihil obstat”, dopuštenje za obnovu i nastavak kauze beatifikacije službenice Božje Giacome Giorgie Colombis (Elizabete Golubić), sestre benediktinke sa Cresa. Time se nastavlja postupak koji je započeo još 1801. Budući da se glas o njezinoj svetosti trajno sačuvao u samom samostanu, ali i na Cresu, sestre benediktnke su odlučile obnoviti njezinu kauzu te je dobivanjem Nihil obstata iz Rima učinjen prvi korak u tom smjeru. U novije vrijeme gorički biskup, rodom sa Cresa, Antun Vitale Bommarco-Bolmarčić (1923-2004), svesrdno se zauzimao da se kauza sestre Giacome Giorgie obnovi. Poduzeo je mnoge administrativne korake (npr. računalni prijepis njezinog Dnevnika na talijanskom jeziku od oko tisuću stranica), koji su omogućili da se sada i formalno obnovi njezina kauza. U samostanu sestara benediktinki na Cresu predstavljena je 28. lipnja 2023. knjiga pod naslovom „Iz dnevnika Službenice Božje Giacome Giorgie Colombis“.

Riječ je zapravo o najvažnijim i najzanimljivijim dijelovima opširnog dnevnika te službenice Božje.