SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Duhovi
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Marija Majka Crkve
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Presveto Trojstvo
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Tijelovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Presveto Srce Isusovo
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Bezgrešno Srce Marijino
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo postalo je simbolom uzvišene Kristove ljubavi, a pobožnost prema njemu obilježje suvremenog katoličanstva. Tu pobožnost nalazimo već kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francesca Rimska, sveti Bernard i sveti Bonaventura. U XVI. stoljeću razvili su je kartuzijanci i kasnije isusovci, a sveti Ivan Eudes dao joj je u XVII. stoljeću teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray le Moniala, gdje je od 1673. do 1675. sveta Marija Margareta Alacoque doživjela ukazanja. Na svršetku svoje poruke Isus je obećao nagradu svima onima koji će svetkovati blagdan njegova Srca: „Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji će mu iskazati tu čast i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.“ Papa Klement XIII. dopustio je 1765. slavljenje blagdana Srca Isusova onima koji su to izričito tražili. Nakon što se blagdan brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta, papa Pio IX. odredio je 1856. posebnim dekretom da se blagdan službeno slavi u cijeloj Crkvi, na prvi petak nakon tijelovske osmine.

Krist Spasitelj ima otvoreno svoje Srce za sve ljude, kako bi ih spasio, nahranio, napojio i učinio zauvijek sretnima. Presvetom Srcu Isusovom posvećena su mnoga naselja, ustanove, učilišta, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Palmotićeva, Zagreb-Bolnica Milosrdnih sestara, Zagreb-Vrapče bolnica, Zagreb-Šalata, Novaki kod Jastrebarskog, Gornja Purgarija kod Jastrebarskog, Rakov Potok kod Samobora, Vinkovci, Čeminac, Đakovo-samostanska crkva, Antunovac kod Lipika, Ivanovo Selo kod Grubišnog Polja, Velika Pisanica, Mali Raven kod Križevaca, Repaš kod Molva, Vrbno kod Bednje, Bregi Zabočki kod Zaboka, Karlovac, Rijeka-Donji Zamet, Križišće kod Kraljevice, Labin Marcilnica, Pula, Neviđane-Mrljane na Pašmanu, Zadar-Voštarnica, Šibenik-Baldekin, Dubrava kod Tisna, Krstatice kod Zagvozda, Vinišće kod Marine, Vrpolje-Čačvina kod Trilja, Košute kod Trilja, Split-Visoka, Vidonje kod Zažablja, Novo Selo kod Bosanskog Broda, Brčko, Bosanski Šamac, Šurkovac kod Prijedora, Doboj, Čajdraš kod Zenice, Zvornik-Srebrenica, Sarajevo-katedrala, Vrbosanska nadbiskupija, Pećine kod Novog Travnika, Glavice kod Bugojna, Prozor, Kongora kod Tomislavgrada, Čeljevo kod Čapljine, Potoci kod Mostara, Šipovača-Vojnići kod Ljubuškog, Studenci kod Ljubuškog, Crnač kod Širokog Brijega, Gornja Blatnica kod Čitluka, Šid, Apatin, Tavankut kod Subotice, Bački Vinogradi kod Subotice, Crvenka kod Kule, Mošorin kod Titela, Futog kod Novog Sada, Savino Selo kod Vrbasa, Senta).

Kapela Presvetog Srca Isusova u Novakima

I u našem gradu dičimo se kapelom Presvetog Srca Isusova. Nalazi se u gradskom naselju Novaki, u župi Petrovina. Podignuta je godine 1907, a u njoj se nalazi oltar s kipovima Srca Isusova, svetog Josipa i Bezgrešnog Srca Marijina. Kapela je sagrađena u neogotičkom stilu, a obnovljena je 2008. Djetinjstvo u Novakima proveo je Sluga Božji Josip Lang (1857-1924), zagrebački biskup, prijatelj sirotinje i dobrotvor. Današnji blagdan prigoda je za odlazak u Novake i molitvu Presvetom Srcu Isusovom pred njegovom ljupkom crkvicom.

Slika: Presveto Srce Isusovo

Slika: Presveto Srce Isusovo-župna crkva u Karlovcu

Slika: Presveto Srce Isusovo-župna crkva u Prozoru

Slika: Presveto Srce Isusovo-župna crkva u Velikoj Pisanici

Slika: Presveto Srce Isusovo-katedrala u Sarajevu

Svetac dana - Sveti Ćiril Aleksandrijski

Sveti Ćiril Aleksandrijski

Današnji je sveti zaštitnik Ćiril Aleksandrijski, patrijarh i crkveni naučitelj („doktor utjelovljenja“). Rodio se u egipatskom gradu Aleksandriji oko godine 376. U mladosti monah, oko 403. već svećenik, postao je 412. aleksandrijskim patrijarhom kao nasljednik svoga ujaka Teofila. Od njega je naslijedio i burnu, svadljivu narav. Moralno besprijekoran i pravovjeran duhovnik, kad se zapalio i krenuo u borbu, nije birao sredstva. Sljedbenik aleksandrijske teološke škole, ustao je 429. žestoko protiv učenja carigradskog partijarha Nestorija o dvjema osobama u Kristu. Po tom učenju jedna je osoba čovjek, druga je Bog, pa je prema tome Marija rodila samo čovjeka. Kao legat pape Celestina, godine 431. predsjedao je III. ekumenskom saboru u Efezu (na zapadnoj obali Male Azije), na kojem je osuđeno Nestorijevo učenje, on je svrgnut s patrijarške stolice, a Marija proglašena Bogorodicom.
Te rasprave pratio je sa zanimanjem i obični vjernički puk i o njima nastavljao raspravljati po trgovima i ulicama. Zbog toga je narod, oduševljen završetkom i odlukama Efeškog sabora, priredio veliku bakljadu. Na saboru Nestorijevih sljedbenika izopćen je Ćiril pa su obojica zatočeni u Efezu po nalogu cara Teodozija II. Godine 433. postignut je sporazum između dviju strana, a Ćiril je svoje nagle postupke okajao u molitvama i pokori. Napisao je više egzegetskih, dogmatskih i polemičkih djela te poslanica i govora, od kojih je glasovit „Govor u čast Bogorodice“. Prozvan „stupom vjere“, preminuo je 444. u Aleksandriji. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1882. papa Leon XIII. Zaštitnik je Aleksandrije te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveti Ćiril Aleksandrijski

Svetac dana - Sveti Ladislav Ugarski

Sveti Ladislav Ugarski

Sveti Ladislav I. Arpadović (mađarski László), ugarski kralj, sin ugarskog kralja Bele I. i kraljice Rikse te brat ugarskog kralja Geze I, Sofije, supruge istarskog markgorfa Ulrika I. i Jelene Lijepe, supruge hrvatskog kralja Zvonimira, rođen je 27. lipnja 1046. u Krakówu (Poljska), tijekom progonstva njegove obitelji. U Ugarsku se vratio 1048. i od mladosti sudjelovao u borbama za prijestolje. Protjeran je 1060. u Poljsku, ali se iste godine vratio i uz potporu poljske vojske pomogao ponovni dolazak svojeg oca na prijestolje. Nakon očeve smrti 1063. u Poljsku ga je ponovno protjerao tadašnji ugarski kralj Salamon, sli se već 1064, nakon pomorbe s kraljem, vratio u Ugarsku. Zajedno s kraljem Salomonom i bratom Gezom I. suzbio je 1068. provalu Pečenega u Erdelj (danas Transilvanija), a 1071. zajedno su opsjeli bizantski Beograd. U obnovljenom dinastičkom ratu protiv kralja Salomona (1074) borio se na strani brata Geze I, a za Gezine vladavine (1074–77) obnašao je dužnost hercega pa je upravljao sjevernim i sjeveroistočnim dijelom kraljevstva sa sjedištima u Nitri i Bihoru. Naslijedio je 1077. brata Gezu kao ugarski kralj. Zahvaljujući mnogobrojnim novim zakonima, za njegove je vladavine napokon bilo učvršćeno kršćanstvo u Ugarskoj. Suzbijao je napade nomadskih naroda Pečenega i Kumana na Ugarsku.

Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira u borbama za prijestolje dao je podršku svojoj sestri Jeleni Lijepoj (1091). Prema nekim mišljenjima, tom je prilikom zauzeo gotovo cijelu Hrvatsku, a po drugima, samo područje između Drave i Gvozda (srednjovjekovna Slavonija). Zauzeto područje nije pripojio Ugarskoj, već je za hrvatskog kralja postavio nećaka Almoša. Došao je u sukob s papom Urbanom II. pa je, u sporu oko investiture, prešao na stranu rimsko-njemačkog cara Henrika IV. Između 1088. i 1094. osnovao je Zagrebačku biskupiju kao sufragansku biskupiju nadbiskupije u Kalocsi, za čijeg je prvog biskupa posvećen Čeh imenom Duh. Zagrebačkoj biskupiji podredio je čitavo područje tadašnje Slavonije, a istodobno je u blizini Zagreba osnovao veliko Susedgradsko-stubičko vlastelinstvo i dodijelio ga uglednom ugarskom rodu Ača. Mudar, pobožan i omiljen vladar, potpomagao je misionare i podigao mnoge crkve. Preminuo je 29. VII. 1095. u Nitri (zapadna Slovačka). Za sveca ga je 1192. proglasio papa Celestin III. Pripisuju mu se mnoga čudesa pa je nakon smrti postao izuzetno popularan svetac. Prikazuje se kao ideal viteštva i pobožnosti, a od kraja XIII. stoljeća njegov kult postaje jednim od temeljnih oslonaca i uzora ugarske politike i ugarskog plemstva. Uz Uznesenje Blažene Djevice Marije i svetog Stjepana kralja zaštitnik je zagrebačke katedrale, u kojoj mu je posvećen i jedan oltar s njegovim kipom. Zazivaju ga kod raznoraznih epidemija, zaštitnik je Mađarske, mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Mađarske, okolnih zemalja i hrvatskih krajeva (Šiljakovina kod Velike Gorice, Punitovci, Ladislav kod Hercegovca, Mali Raven kod Križevaca, Križevci, Podgorje Bistričko kod Marije Bistrice, Mursko Središće, Bogojevo/Gombos kod Odžaka).

Slika: Sveti Ladislav Ugarski

Slika: Sveti Ladislav-oltar u zagrebačkoj katedrali

Slika: Sveti Ladislav-župna crkva u Murskom Središću

Slika: Sveti Ladislav-župna crkva u Punitovcima

Svetac dana - Sveta Ivana Antiohijska

Sveta Ivana Antiohijska

Sveta Ivana, žena Huze, upravitelja dobara kralja Heroda Antipe, bila je Isusova sljedbenica i dobrotvorka. Prema predaji Isus je Ivanu ozdravio od neke bolesti. Bila je jedna od žena koje su pratile i služile Isusa i njegove apostole. Spominje ih evanđelist sveti Luka kod Isusove smrti na Kalvariji: „Podalje su stajali svi njegovi znanci. A tako i žene koje su ga pratile od Galileje i sada to gledale“ (Lk 23,49). Kod Isusovog ukopa sveti Luka je zapisao: „Žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to te vidjele grob i kako bi položeno Isusovo tijelo. Potom se vratiše te pripremiše miomiris i pomast“ (Lk 23,55-56). U tradiciji istočnih Crkava te se žene nazivaju mironosice. Luka izvještava kako su u rano jutro žene došle na grob: „U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile. Nađoše kamen odmaknut s groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa." (Lk 24,1-3). Evanđelist poimence nabraja tri žene: „To bijahu: Marija iz Magdale, Ivana i Marija, Jakovljeva majka.“ (Lk 24, 10).

Prema predaji Ivana je znala gdje je Herodijada sakrila glavu svetog Ivana Krstitelja. Uzela je glavu i časno je pokopala na Maslinskoj gori kod Jeruzalema. Sveta Ivana vjerojatno je za vrijeme progona u Jeruzalemu izbjegla u Antiohiju, zajedno sa svetim Manaenom, prorokom i učiteljem, koji je odgojen zajedno s tetrarhom Herodom Antipom. Smatra se da su Manaen i Ivana bili među utemeljiteljima Crkve uAntiohiji, antičkom gradu na Orontu (danas Antakya u Turskoj). Svetu Ivanu naročito štuje isusovački red.