SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Duhovi
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Marija Majka Crkve
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Presveto Trojstvo
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Tijelovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Presveto Srce Isusovo
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Bezgrešno Srce Marijino
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan i Pavao

Sveti Ivan i Pavao

Današnji su sveti zaštitnici Ivan i Pavao, rimski mučenici iz IV. stoljeća. Opis njihova mučeništva govori o njima kao o braći po krvi i vjeri. Rimljani, bili su potajno mučeni u svojoj kući na brežuljku Monte Celio u Rimu, po svemu sudeći na današnji dan, 26. lipnja 362, a tamo su i pokopani. Opis toga mučeništva sačuvao se u više od 100 rukopisa. Bili su u velikoj milosti Konstantine, kćeri cara Konstantina, ali kad je na vlast došao Julijan Odmetnik, koji je ponovo htio uspostaviti poganstvo, postali su sumnjivi. Pokušali su ih nagovoriti na otpad od kršćanske vjere, ali kada to nije uspjelo, stavili su ih na muke, a potom im odrubili glave.
Po nekim izvorima bili su ugledni rimski građani, dvorski službenici, po nekima časnici, a po nekima đakoni rimske Crkve i prijatelji siromaha. Glasoviti i štovani mučenici ušli su Rimski misni kanon, Jeronimov martirologij te u mnoge sakramentare. Njihovo bratstvo u vjeri i mučeništvo slave molitve i predslovlja, a ušli su i u Litanije svih svetih. Njima u čast podignute su bazilike na Monte Celiju u Rimu (Santi Giovanni e Paolo al Celio) i u Veneciji (San Zanipolo). Zaštitnici su povoljnih vremenskih prilika te brojnih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Pazin, Šumber kod Svete Nedelje u Istri, Žbandaj kod Poreča, Petrčane kod Zadra, Ložišća kod Milne na Braču).

Slika: Sveti Ivan i Pavao

Slika: Sveti Ivan i Pavao-župna crkva u Petrčanima

Svetac dana - Sveti Vigilije iz Trenta

Sveti Vigilije iz Trenta

Sveti Vigilije (latinski Vigilius, talijanski Vigilio di Trento), biskup i mučenik, rođen je oko 355. u Trentu (danas provincija Trentino, regija Trentino-Alto Adige/Južni Tirol), u rimskoj patricijskoj obitelji, kao sin Teodozija i Maksencije. I Vigilijeva braća, Klaudijan i Magorijan, časte se kao sveci. Školovao se u Ateni i Rimu, sprijateljio se sa svetim Ivanom Zlatoustim i već je tada bio na glasu svetosti. Vigilije se 380. vratio u Trento, a biskupom Trenta postao je 385. Za biskupa su ga posvetili Valerijan iz Akvileje i Ambrozije iz Milana. Biskup Vigilije dovršio je u svojoj biskupiji pokrštavanje stanovništva, a Crkvu je u svkom pogledu nastojao ojačati i usavršiti. Bio je prijatelj siromaha, borio se protiv lihvara i suzbijao širenje arijanskog krivovjerja. Djelovao je kao misionar, propovijedao na području Brescije i Verone, osnovao tridesetak novih župa. Sveti Ambrozije, milanski biskup, poslao mu je upute sa socijalno-etičkim pravilima, a iz Milana su Vigiliju u pomoć stigla i tri suradnika misionara, Sizinije, Martirije i Aleksandar, sva trojica rodom iz Kapadocije. O njihovom djelovanju i mučeništvu (umoreni su 29. svibnja 397. u Sanzenu, oko 35 kilometara sjeverno od Trenta) Vigilije je poslao svoj izvještaj milanskom biskupu svetom Simplicijanu, a ubrzo zatim i carigradskom patrijarhu svetom Ivanu Zlatoustom, zajedno s relikvijama mučenika.

Prema legendi i sveti Vigilije položio je svoj život kao mučenik za Krista Gospodina. Dogodilo se to kad je srušio kip Saturna i bacio ga u rijeku Sarcu, u jednog od posljednjih poganskih enklava. Pogani su prema predaji toljagama zatukli Vigilija na današnji dan, 26. lipnja 405, u blizini jezera Garda, u dolini Val Rendena. Na tom putu pratila su ga i njegova braća, Klaudijan i Magorijan te svećenik Julijan. Mjesto Vigilijevog navodnog mučeništva, u općini Garda, nazvano je Punta San Vigilio. Papa Benedikt XIV. nazvao je Vigilija prvim mučenikom, kojeg je kanonizirao neki papa, iako datum toga proglašenja nije poznat. Po svemu sudeći Vigilija je svetim proglasio papa Inocent I, koji je vladao od 401. do 417. Relikvije svetog Vigilija počivaju ispod glavnog oltara crkve u kojoj je i pokopan, katedrale svetog Vigilija u Trentu. U toj crkvi, u Trentu ili Tridentu, gradu u Južnom Tirolu, održan je u XVI. stoljeću i veliki obnoviteljski crkveni sabor. Svetog Vigilija osobito štuju u Južnom Tirolu, sjevernoj Italiji, Austriji i Bavarskoj. Zaštitnik je nadbiskupije Trento, biskupije Bolzano-Bressanone, grada Trenta, Tirola, rudnika i rudara, a posvećena su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele. Slikari ga često prikazuju s klompom (drvenom cipelom) jer su ga prigodom njegovog navodnog mučeništva pogani udarali klompama.

Slika: Sveti Vigilije iz Trenta

Slika: Sveti Vigilije i sveti mučenici Sizinije, Martirije i Aleksandar

Slika: Sveti Vigilije-katedrala u Trentu

Slika: Sveti Vigilije-Punta San Vigilio

Svetac dana - Blažene mučenice iz Arrasa

Blažene mučenice iz Arrasa

Četiri milosrdne sestre svetog Vinka Paulskog, francuske redovnice i mučenice, žrtve krvave Francuske revolucije, dale su život za Krista Gospodina na današnji dan, 26. lipnja 1794, u francuskom gradu Cambraiu (departman Nord, sjeverna Francuska). Članice redovničke zajednice u Arrasu (departman Pas-de-Calais, sjeverna Francuska), istinske milosrdne sestre i dobrotvorke, pomagale su siromasima, bolesnicima i svim nevoljnim ljudima na različite moguće načine. Bile su to Marie-Madeleine Fontaine (22. IV. 1723, Étrépagny, departman Eure, Normandija), poglavarica, Marie-Françoise Lanel (24. VIII. 1745, Eu, departman Seine-Maritime, Normandija), Thérèse-Madeleine Fantou (29. VII. 1747, Miniac-Morvan, departman Ille-et-Vilaine, Bretanja) i Jeanne Gérard (23. X. 1752, Cumières, departman Marne, Champagne). Te hrabre redovnice odbile su položiti prisegu na revolucionarni ustav jer se kosio s njihovom kršćanskom savješću, a bile su u tom pogledu solidarne s mjesnim biskupom i klerom. Vjerovale su u Crkvu kojoj na čelu stoje zakoniti pastiri, papa i biskupi. Kad je 1789. buknula revolucija, milosrdne sestre su unatoč poteškoćama i problemima nastavile svojim blagotvornim karitativnim radom. Kako je to stvarno bio potreban i koristan posao, narod ih je izuzetno cijenio. U sestrama je doživljavao duše koje bez izvikivanja parola, razbijanja i nasilja služe stvarnim potrebama čovjeka. No, 14. veljače 1794, zloglasni narodni komesar Joseph Le Bon, bivši svećenik, dao je sestre zatvoriti s ostalih 600 osoba kao sumnjive i za revoluciju opasne osobe. Časna majka Fontaine prije toga je u posljednji trenutak poslala u Belgiju najmlađe sestre, a u Arrasu su ostale samo četiri buduće mučenice i blaženice. Među zatvorenicima bilo je i svećenika te redovnica drugih redovničkih družbi. Mjesecima su ti nedužni zatvorenici bili povlačeni iz jednog zatvora u drugi.

Dobre četiri sestre milosrdnice nastojale su tim nevoljnicima ublažiti tešku situaciju, koju su i same vedrom dušom podnosile. Nakon mnogih zlostavljanja i patnji sestre su 26. lipnja napokon predvedene pred takozvani revolucionarni sud u Cambraiu. Časna majka Marie-Madeleine Fontaine u ime svoje i svojih redovnica odlučno je odbila položiti traženu prisegu, pa su sestre osuđene na smrt pod giljotinom, spravom za odrubljivanje glave. Krvnici su sestrama uz podsmjehivanje i izrugivanje objesili na glavu njihove krunice, govoreći da su to beskorisni praznovjerni predmeti. Zatim su odvedene na stratište. Tamo se okupilo golemo mnoštvo svijeta promatrajući taj prizor u šutnji, zbunjenosti i zgražanju. Nakon pogubljenja tijela sestara bačena su u zajedničku jamu. Spomen na te junakinje kršćanske ljubavi, koje su hrabro i neustrašivo posvjedočile svoju vjeru, nije se ugasio. Kad su se prilike sredile, kad je utihnula revolucija, počeo je postupak za njihovu beatifikaciju. Papa Benedikt XV. proglasio je 13. lipnja 1920. četiri mučenice iz Arrasa blaženima.

Slika: Blažene mučenice iz Arrasa

Svetac dana - Sveti Josemaría Escrivá

Sveti Josemaría Escrivá

Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer y Albas, španjolski svećenik, osnivač ustanove Opus Dei, rođen je 9. siječnja 1902. u Barbastru (kotar Somontano, provincija Huesca, Aragonija) kao drugo od petero djece pobožnih roditelja, Joséa, trgovca tkaninom i Maríje de los Dolores Albas, koji su ga odgojili u primjernom katoličkom duhu. Obitelj se 1915. preselila u Logrono (provincija La Rioja), gdje je Josemaría u 16. godini osjetio prve glasove Božjeg poziva. Odlučio je postati svećenik pa je 1918. u Logronu započeo teološke nauke, a nakon dvije godine nastavio studirati na Papinskom nadbiskupskom sveučilištu u Zaragozi (Aragonija). U isto vrijeme u Zaragozi je uz pristanak poglavara studirao i pravo. U sjemeništu se odlikovao pobožnošću i duhovnom zrelošću pa je izabran sjemenišnim poglavarom kad je imao tek 20 godina. Već tada je među profesorima i studentima razvio izvanrednu apostolsku aktivnost. Za svećenika je zaređen 28. ožujka 1925. Najprije je službovao na jednoj malenoj seoskoj župi, a potom nastavio svoj apostolat u Zaragozi. S dopuštenjem svojeg biskupa stigao je 1927. u Madrid kako bi završio studij prava. Tamo je razvio veliku djelatnost kao suradnik raznih ustanova i redovničkih zajednica. U isto vrijeme je djelovao u madridskim predgrađima i bolnicama kao apostol siromaha i bolesnika. Svoje životno djelo, Opus Dei (Djelo Božje), katoličku svjetovnu ustanovu posvećenog života, osnovao je 2. listopada 1928, radi promicanja apostolata i kršćanske savršenosti. Tim činom otkrio je Crkvi jedan novi, originalni put, upravljen promicanju svetosti u svim društvenim slojevima, u svakom staležu, na svakom poslu, posebno u imućnim i upravljačkim krugovima. Josemaría se potpuno posvetio tom svojem djelu, iz kojeg je izrastao snažan pokret i moćna ustanova Katoličke crkve. Osnovao je 14. veljače 1930. i žensku granu svoje ustanove. Za vrijeme krvavog građanskog rata u Španjolskoj (1936-1939) i dalje je uz velike opasnosti i teškoće neustrašivo obavljao svoje svećeničke dužnosti i širio svoj Opus Dei. Vodio je mnoge tečajeve duhovnih vježbi za svećenike, redovnike i laike. Pred ratnim opasnostima morao je napustiti Madrid, a nakon pustolovnog bijega preko Pireneja, Andore i Francuske pronašao je utočište u Burgosu (Castilla, sjeverna Španjolska). Vratio se 1939. u Madrid i doktorirao pravo. Osnovao je 14. veljače 1943. Svećeničku družbu Svetog križa, čiji su članovi glavni duhovni voditelji i odgojitelji pripadnika ustanove Opus Dei.

Don Josemaría Escrivá de Balaguer preselio se 1946. u Rim, a 16. lipnja 1950. dobio je i konačnu službenu papinsku dozvolu za slobodno djelovanje svoje ustanove. Doktorirao je teologiju 1955. na Lateranskom sveučilištu. Svojim organizatorskim sposobnostima, uz pomoć molitve i pokore, razvijao je i dalje svoj Opus Dei i proširio ga po cijelom svijetu. Neumorno je putovao Europom, Sjevernom i Latinskom Amerikom, držao duhovne kateheze, a napisao je i brojne vrijedne knjige. Jedan od najvećih apostola 20. stoljeća preminuo je iznenada, nakon srčanog udara, u Rimu, na današnji dan, 26. lipnja 1975, u središtu svoje ustanove. Pokopan je u kripti crkve prelature Opus Dei u Rimu, a njegov grob privlači hodočasnike iz cijelog svijeta. U trenutku njegove smrti Opus Dei je imao 60 tisuća članova u približno 90 zemalja na svim kontinentima (danas se smatra da je taj broj narastao na oko 80 tisuća laika i oko 2 tisuće svećenika). Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 17. svibnja 1992, a svetim 6. listopada 2002.