SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Duhovi
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Marija Majka Crkve
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Presveto Trojstvo
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Tijelovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Presveto Srce Isusovo
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Bezgrešno Srce Marijino
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Vilim iz Vercellija

Sveti Vilim iz Vercellija

Današnji je zaštitnik sveti Vilim (San Guglielmo) iz Vercellija, pustinjak i osnivač benediktinske družbe od Monteverginea. Rodio se 1085. u Vercelliju (Pijemont) kao sin plemićke obitelji. Rano je ostao siroče pa je već u 15. godini obukao redovničku odjeću i hodočastio u mnoga glasovita svetišta, a prije svega u glasovito svetište svetog Jakova u Composteli, u Španjolskoj. Krenuo je i prema Svetoj zemlji, a prema predaji na tom putu učinio je svoje prvo čudo vrativši vid nekom siromašnom slijepcu. Shvatio je da ga Gospodin ne treba na Istoku već u Italiji i zadržao se na brdu Montevergine, planinskom masivu između Nole i Beneventa u Campaniji. Tamo si je sagradio ćeliju i ostao u njoj godinu dana posve sam, a od živih bića društvo su mu činili samo vukovi i medvjedi, njegovi prijatelji. Prema predaji ukazala mu se Marija i pozvala ga da na tom mjesti podigne svetište. U izgradnji crkve u početku mu je pomagao samo njegov pitomi vuk. Kasnije su se oko njega počeli skupljati učenici, s kojima je 1119. osnovao družbu pustinjaka od Monteverginea, zasnovnu na benediktinskim pravilima. Tamo je nastalo redovničko naselje s crkvom koju je 1124. posvetio Ivan, biskup iz Avellina.

Vilim je želio i dalje provoditi u djelo svoj strogi pustinjačko-samotnički ideal pa je 1128. s nekoliko učenika ostavio Montevergine i nastavio osnivati redovničke zajednice, naselja i samostane na mnogim mjestima južne Italije. Bio je strogi pustinjak na surim brdima i samotničkim ravnicama, propovjednik i apostol siromašnoga puka na prostranim poljima, a nije se ustručavao ulaziti ni u palače velikaša. Prihvatio je pravilo svetog Benedikta, uključio se u benediktinski duhovni pokret, ali je jako naglašavao strogu pokoru i molitveni život. Njegovi monasi nose bijelu odjeću, a njegove su se ustanove proširile naročito u južnoj Italiji i na Siciliji. Preminuo je na današnji dan, 25. lipnja 1142, u samostanu San Salvatore (danas San Guglielmo) u Goletu, nedaleko gradića Sant'Angelo dei Lombardi (provincija Avellino). Njegovo tijelo je 1807. preneseno na Montevergine, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Zaštitnik je Irpinije, područja u okolici Avellina te mnogih naselja, župa i crkava.

Slika: Sveti Vilim iz Vercellija

Svetac dana - Sveti Prosper Akvitanski

Sveti Prosper Akvitanski

Sveti Prosper Akvitanski (Prosper Aquitanus), ponekad zvan i Prosper Tyro, redovnik laik, teolog, kršćanski pisac, povjesničar, najvjerniji učenik svetog Augustina, rođen je oko 390. u Limogesu (danas departman Haute-Vienne, Limousin), u galskoj pokrajini Akvitaniji (danas jugozapadna Francuska). Ugledni znanstvenik, čovjek visoke klasične kulture, napisao je i „Pjesmu muža ženi“ pa se pretpostavlja da je bio oženjen. U toj pjesmi potiče svoju ženu da kratki i nestalni život što više posveti Bogu. Vjerojatno poslije ženine smrti odlučio je postati redovnik i uputio se oko 428. u Massiliju (danas Marseilles). Postao je sljedbenik nauka svetog Augustina o milosti i slobodnoj volji te je svoja najvažnija djela pisao upravo o tim temama. Postao je Augustinov učenik i s njim se dopisivao. Augustin je njemu i njegovom prijatelju Hilariju upravio svoje spise „O predodređenju svetaca“ i „O daru ustrajnosti“. Prosper je ispjevao pjesmu u 1002 heksametra „O nezahvalnima, protivnicima milosti“, u kojoj pobija njihove zablude i izjednačava ih s krivovjercima, pelagijancima. Sveti Augustin je umro 430, a teološke rasprave o njegovom djelu i dalje su se vodile. Prosper i Hilarije otputovali su 431. papi Celestinu I. u Rim. Nastojali su uvjeriti papu da stane u obranu Augustinovog nauka. U svojoj poslanici papa je tada galske biskupe pozvao da ustanu protiv Augustinovih klevetnika.

Papa Leon Veliki uzeo je Prospera 440. u svoj ured kao tajnika i on se tada u miru mogao posvetiti proučavanju Augustinovog nauka. Osobito oštro polemizirao je s redovnikom i teologom, svetim Ivanom Kasijanom, a njegovim najznačajnijim djelom smatra se rasprava „O milosti Božjoj i slobodnom mišljenju“ („De gratia Dei et libero arbitrio“, 432). Kako je život odmicao, Prosper je postajao sve mirniji i blaži u svojim polemikama s protivnicima. Napisao je i nastavak „Kronike“ svetog Jeronima, jedan od najvažnijih povijesnih izvora o prvoj polovici V. stoljeća. Preminuo je oko 463. u Rimu. Jedna freska u rimskoj bazilici svetog Klementa pokazuje nam da su Prospera u IX. stoljeću štovali kao sveca. Ponekad ga miješaju sa svetim Prosperom, biskupom Reggio Emilije, kojeg Crkva slavi istog dana, 25. lipnja.

Slika: Sveti Prosper Akvitanski

Svetac dana - Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić

Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić

Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić, hrvatski redovnik, član družbe Sinovi Bezgrešnog Začeća, rođen je 25. lipnja 1864. u Zbjegovači (Sisačko-moslavačka županija), naselju udaljenom oko 9 kilometra od grada Kutine, pokraj rijeke Ilove i podno Moslavačke gore. Rođen je kao Ivan Pavletić, drugo dijete Marijana Pavletića i Ane rođene Stanković. Istog dana kršten je u crkvi Gospe Snježne u Kutini, župi koja se u to vrijeme protezala sve do rijeke Ilove. U siječnju i veljači 1875. Ivan je postao siroče, jer su mu u razdoblju od mjesec dana umrli roditelji pa se s mlađim bratom Vinkom i starijom sestrom Ružom zatekao u ozbiljnim problemima. Njihov stric Vinko, pošten i ugledan čovjek u Zbjegovači, preuzeo je vodstvo i sudbinu njihove obitelji, a sestra Ruža bila je Ivanu poput majke. Ivan, učenik osnovne škole, brinuo se o stoci, vodio je na pašu i pomagao u vođenju obiteljskog gospodarstva. Uz pomoć strica izučio je u Kutini postolarski zanat. Nakon završenog naukovanja zaposlio se u radionici jednog majstora u Križu, a 1885. otišao je u Graz. Radio je u postolarskoj radionici u ulici Mariahilfestrasse. Tamo se učlanio u Katoličko udruženje mladih radnika i upoznao Alberta Müllera, pobožnog mladića iz Beča koji je želio otići u Rim i postati redovnikom. Kad je Albert svoju nakanu proveo u djelo, prije odlaska je obećao Ivanu da će mu se javiti kad pronađe prikladnu redovničku zajednicu. Pronašao ju je u Sinovima Bezgrešnog Začeća, bolničkoj braći redovnicima, čije je temeljno poslanje skrb za bolesnike i siromašnu djecu. Središte Sinova Bezgrešne bila je bolnica „Santo Spirito“ („Sveti Duh“) u Rimu, a njezini članovi poznati su po habitu nebesko plave boje, nalik plaštu Djevice Marije. U lipnju 1887. Ivan se vratio iz Graza u Kutinu. Pozdravio se s rodbinom, a svoj imetak ostavio je bratu Vinku. O svojoj odluci da postane redovnik izvijestio je svojeg župnika Karla Pavčeca, a zagrebački nadbiskup Josip Mihalović dao je mu pismo preporuke.

Ivan je stigao u Rim 28. lipnja 1887. i primljen je u družbu Sinova Bezgrešnog Začeća (Figli dell’Immacolata Concezione). Primio ga je sam utemeljitelj družbe, Luigi Maria Monti. U prosincu 1890. položio je prve redovničke zavjete. Njegovo je ponašanje bilo toliko besprijekorno da je utemeljitelj družbe, blaženi Luigi Maria Monti, za njega rekao: „On je drugi Bonifacije!“, misleći na brata Bonifacija Junkera, preminulog na glasu svetosti godinu dana ranije. Tako je po oblačenju habita Ivan dobio redovničko ime Bonifacije (Bonifacio). U Saronnu (provincija Varese, Lombardija) obavljao je svoj postolarski zanat i poučavao tom obrtu siromašne dječake. Po povratku u Rim, 1892, brat Bonifacije obavljao je dužnost zamjenika učitelja novaka. Položio je 25. ožujka 1896. doživotne zavjete, a u lipnju je imenovan učiteljem novaka. Osnovna dužnost u bolnici bila mu je obavljanje postolarskog zanata i danonoćna briga oko najtežih bolesnika. Odlikovao se iznimnom poniznošću u služenju, predanošću, strpljivošću i ljubavlju te je bio jak u kušnjama i ustrajan u idealima. Nije završio teološki studij, ali je u srcu nosio čistu i iskrenu ljubav prema Kristu i Crkvi. Preminuo je 4. studenoga 1897. u Rimu od tuberkuloze, sa samo 33 godine života. Odmah su se počela prikupljati svjedočanstava o njegovom životu i djelu. Vrhovno vijeće njegove družbe odobrilo je 13. lipnja 2007. pokretanje postupka za proglašenje blaženim. Bonifacijevi posmrtni ostaci preneseni su 2008. iz rimskog groblja Verano u crkvu generalne kuće Sinova Bezgrešnog Začeća. Sisačka biskupija osnovala je 2010. „Zakladu fra Ivan Bonifacije Pavletić“ za stipendiranje uspješnih studenata, a u Kutini djeluje Zaklada Ivanova kuća (ZIK), inspirirana njegovim djelom. Sisački biskup Vlado Košić predvodio je 13. svibnja 2016. misu u crkvi družbe Sinova Bezgrešne u Rimu, gdje se nalazi grob Sluge Božjeg Ivana Bonifacija Pavletića. Isti je dan pokrenuta kauza za njegovo proglašenje blaženim. Knjiga „Brat Ivan Bonifacije Pavletić, mladi svjedok Evanđelja“ Ivana Grbešića, svećenika Sisačke biskupije, na hrvatskom i talijanskom jeziku, objavljena je 2017. u Kutini. Redovnici družbe Sinova Bezgrešnog Začeća djeluju od 2010. u Kutini. Družbu je 8. rujna 1857. u Rimu osnovao blaženi Luigi Maria Monti (1825-1900). Danas Sinovi Bezgrešne, svećenici i laici, uspješno djeluju u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, Africi i Aziji.