SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Presveto Srce Isusovo
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Bezgrešno Srce Marijino
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Rođenje svetog Ivana Krstitelja

Rođenje svetog Ivana Krstitelja

Rođenje Isusova preteče svetog Ivana Krstitelja i događaje u vezi s njim opisuje nam evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja. Ivan je bio Isusov preteča i posljednji starozavjetni prorok, asket i propovjednik, sin starozavjetnog svećenika Zaharije i Elizabete, rođak Isusove majke Marije. Ivanovo začeće navijestio je arkanđeo Gabrijel Zahariji, koji je posumnjao zbog poodmakle dobi svoje i ženine i zbog toga ostao nijem do Ivanova rođenja. Marija je također u trudnoći pohodila Elizabetu dok je ona nosila Ivana. Uz Marijin pohod i Ivanovo rođenje vezana su dva poznata hvalospjeva u Novom zavjetu. Ivan se povukao u pustinju kao pokornik i propovjednik, okupljao je učenike i propovijedao duhovni preporod. Bio je odjeven u haljinu od oštre devine dlake, opasan kožnatim pojasom i hranio se skakavcima i divljim medom. Narod ga je toliko cijenio kao sveca i proroka da su mislili kako je on obećani Spasitelj. Svećenici su ga pitali tko je on i zašto krsti, a on im je rekao: „Ja nisam Krist. Ja vas krstim vodom, a za mnom dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Ovo „ognjem“ znači brojna mučeništva. Isus je, govoreći o Ivanu Krstitelju, rekao: „Nije se rodio veći od žene.“ Ivan je pretkazao dolazak Mesije, kojeg je prepoznao u osobi Isusa, predstavio ga je mnoštvu i krstio u rijeci Jordanu. Nakon što ga je opominjao zbog braka s rođakinjom Herodijadom, tetrarh Herod Agripa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu. Zazivaju ga kod padavice, grčeva, tuče, oluja, a zaštitnik je seljaka, pastira, obrtnika, bolesnika, krštenja, padavičara, trgovaca pticama, krojača, potkivača, redovnika, tiskara, janjadi, Jordana i Portorika.

Uz Ivanje je vezan skup običaja u pučkoj tradiciji, u hrvatskom folkloru najvažnija ljetna svetkovina. Različiti postupci bili su u prošlosti utemeljeni na drevnom vjerovanju o osiguravanju zdravlja ljudi i domaćih životinja te pospješivanju rasta usjeva (paljenje kresova uz pjevanje prigodnih pjesama, plesanje kola i preskakivanje vatre, kićenje krovova i stijena zgrada cvijećem, ophod selom svečano odjevenih i cvijećem okićenih djevojaka ladarica uz pjevanje i darivanje, javno kupanje ljudi ili stoke). Sačuvan je i znatan broj hrvatskih ivanjskih pjesama koje obilježava karakterističan pripjev „Oj, Lado, oj“ ili „Tiho ljeto, dobar Bog!“ Ivan Krstitelj jedan je od najomiljenijih svetaca u hrvatskom narodu, a posvećena su mu brojna naselja, biskupije, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Nova ves, Ivanja Reka kod Zagreba, Desinec kod Jastrebarskog, Grabar u Žumberku, Sveti Ivan Zelina, Lug Samoborski, Buševec kod Velike Gorice, Novo Čiče kod Velike Gorice, Zaprešić, Kloštar Ivanić, Ivankovo, Račinovci kod Drenovaca, Sarvaš kod Osijeka, Vladislavci, Đakovački Pisak, Darda, Sibinj, Slavonski Kobaš kod Oriovca, Vrpolje, Požega, Badljevina kod Pakraca, Crnac, Špišić Bukovica, Ivanska, Zlatar Bistrica, Varaždin, Ivanec, Gornje Jesenje, Koprivnički Ivanec, Sveti Ivan Žabno, Gornja Jelenska kod Popovače, Lekenik, Rečica kod Karlovca, Tounj, Aleksinica kod Gospića, Švica kod Otočca, Lipice kod Brinja, Delnice, Rijeka-Škurinje, Zlobin kod Bakra, Baška na Krku, Vrbnik na Krku, Stivan na Cresu, Loznati na Cresu, Lopar na Rabu, Sveti Ivan na Lošinju, Dajla kod Novigrada, Kaldir kod Motovuna, Krbune kod Pićana, Labinci kod Kaštelira, Šušnjevica kod Kršana, Sveti Ivan od Šterne kod Višnjana, Pula-Sveti Ivan Krstitelj, Zadar-Relja, Biograd na Moru, Gorica-Raštane kod Sukošana, Bibinje, Tinj kod Benkovca, Banjevci kod Stankovaca, Vir, Konjevrate kod Šibenika, Zablaće kod Šibenika, Bristivica kod Segeta, Dicmo Gornje, Dobranje kod Ciste Provo, Grab kod Trilja, Zasiok kod Hrvaca, Slime kod Omiša, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Mravince kod Solina, Ričice kod Prološca, Stilja-Prapatnice kod Vrgorca, Župa Biokovska kod Zagvozda, Trogir, Gornje Selo na Šolti, Okrug Donji na Čiovu, Split-Trstenik, Postira na Braču, Povlja na Braču, Poljica kod Jelse na Hvaru, Prud kod Metkovića, Vid kod Metkovića, Ponikve kod Stona, Lopud, Bosanski Aleksandrovac kod Laktaša, Bijelo Brdo kod Dervente, Zorice kod Odžaka, Ravska kod Prijedora, Podmilačje kod Jajca, Kraljeva Sutjeska kod Kaknja, Jelah kod Tešnja, Živinice, Donja Tramošnica kod Gradačca, Lug-Brankovići kod Žepča, Tarčin kod Hadžića, Travnik, Otinovci kod Kupresa, Uzdol kod Prozora-Rama, Podhum kod Livna, Roško Polje kod Tomislavgrada, Konjic, Ružići kod Gruda, Stjepan Krst kod Stoca, Rodoč kod Mostara, Budva, Kostanjica kod Kotora, Bogišići-Krtole-Radovići kod Tivta, Hajdukovo kod Subotice, Prigrevica kod Apatina, Kolut kod Sombora, Bukin/Mladenovo kod Bačke Palanke, Zemun). Sretan i radostan imendan želimo svim našim Ivanama i Ivanima!

Župna crkva svetog Ivana Krstitelja u Gornjem Desincu

Naš grad diči se župnom crkvom svetog Ivana Krstitelja u Gornjem Desincu. Kapela svetog Ivana nalazila se 1344. na popisu arhiđakona Ivana pod nazivom Sanctus Joannes de Gouriena. Stara drvena kapela 1683. spominje se kao zidana, a današnja crkva izgrađena je 1891. na mjestu prijašnje barokne kapele. Glavni oltar potječe iz 1721, obnovljen je u 19. stoljeću, s baroknim kipovima iz sredine 18. stoljeća. U crkvi su i neobarokne Hefererove orgulje iz 1913. Župnom crkvom postala je godine 1945, a ubraja se u vrijedne građevine s kraja 19. stoljeća, sa skladno i cjelovito izvedenim vanjskim i unutrašnjim prostorom. Svaki posjet župi Desinec, Gornjem Desincu, Donjem Desincu i Prhoću, predstavlja uvijek zadovoljstvo i radost, a posebno na današnji dan kada ta naselja od davnine slave svoga sveca zaštitnika.

Slika: Rođenje svetog Ivana Krstitelja

Slika: Sveti Ivan Krstitelj-župna crkva u Gornjem Desincu

Slika: Sveti Ivan Krstitelj-župna crkva u Ponikvama

Slika: Sveti Ivan Krstitelj-župna crkva u Svetom Ivanu Zelini

Slika: Sveti Ivan Krstitelj-župna crkva u zagrebačkoj Novoj Vesi

Svetac dana - Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski (Ivan korvatský, charvátský) ili sveti Ivan Češki (Jan Český), češki pustinjak, živio je u IX. i X. stoljeću na mjestu današnjeg naselja Svatý Jan pod Skalou (okrug Beroun, Středočeský kraj). Bio je sin hrvatskog kralja Gostumila (Gostomysla), vladara Bijelih Hrvata iz sjeveroistočne Češke i kraljice Elizabete. Živio je u špiljama pokraj rijeke Ledenice, posve sam, u gustim i divljim šumama. Moravski knez Bořivoj I, oženjen svetom Ludmilom, odjahao je jednog dana u lov, ugledao košutu i pogodio je strijelom iz svoga luka. Nastrijeljena životinja bježala je pred lovcima i pobjegla pod kamenu hrid do velike šume. Iz stijene je tekla čista voda i ranjena košuta je tu legla. Iz njenog vimena teklo je obilje mlijeka pa su se Bořivojevi ljudi napili do mile volje. Iz šume je tada izašao strašan čovjek, sav obrastao i obratio se knezu imenom, iako ga nikada nije vidio. „Zašto si ubio moju košutu?“ Knez i njegovi ljudi su se prestrašili, a knez ga je upitao: „Tko si ti?“ Odgovorio je: „Ja sam kraljević Ivan Hrvatski, živim u toj pustoši 42 ljeta. Nitko me nije nikada vidio do ovoga dana, nego ti. Ubio si mi dobru životinju, koja me hranila cijeli moj vijek, na nesreću tvoju i moju!“ Knez Bořivoj pozvao je Ivana u svoj obližnji dvor u Tetínu. Ivan je to otklonio: „Neću ići s tobom, nego mi pošalji svećenika!“ Knez mu je poslao konja i svećenika, ali Ivan nije sjeo na konja, nego je pješice išao do crkve. Tamo se pričestio, ali nije htio ništa jesti ni piti.

Zatim se vratio u svoju šumu i živio tamo do smrti. Uzeo je u ruke papir i crnilo i napisao svoju povijest. Preminuo je na današnji dan, 24. lipnja 904, a pokopala ga je sveta Ludmila. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Nad njegovim grobom podignuta je crkva u čast Ivana Krstitelja, a u XI. stoljeću benediktinska opatija Svatý Jan pod Skalou. Na Ivanov grob stoljećima su dolazili brojni hodočasnici sa svih strana svijeta. Jedan je od zaštitnika crkve svetog Vida u Pragu, a njegov lik se nalazi i na koricama zagrebačkog rukopisnog misala iz 1690. Tamo piše: Ivanus Gostumili, Croata Eremita (Ivan Gostumilov, Hrvat pustinjak). U kapeli svetog Ivana Krstitelja na Gorici Lepoglavskoj glasoviti slikar Ivan Ranger naslikao je i svetog Ivana Hrvatskog, čovjeka u šumi, koji kleči pred raspelom, a za njim su na tlu žezlo i kruna. Ispod njegovog lika piše: „Sveti Ivan, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak“.

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Svetac dana - Sluga Božji Gerard Tomo Stantić

Sluga Božji Gerard Tomo Stantić

Sluga Božji Gerard Tomo Stantić, hrvatski svećenik, karmelićanin, rođen je 16. rujna 1876. na salašu u Đurđinu (općina Subotica, sjeverna Bačka) kao Tomo Stantić, najmlađe od sedmero djece bunjevačkih Hrvata Josipa Stantića i Đule (Julije) Jagić. Braća su ga od milja zvali Tomica. Nakon osnovne škole u Đurđinu Tomo je šest godina pohađao subotičku gimnaziju, a nakon toga se opredijelio za duhovno zvanje. Pobožni, boležljivi, krhki mladić, u karmelićanski red stupio je 9. rujna 1896. u Grazu, a svečane redovničke zavjete položio je 11. rujna 1897. Dobio je redovničko ime Gerard od svetog Stjepana kralja. Gerard je od prvog dana svojeg redovničkog života ozbiljno shvatio duhovni život. Uspinjao se napornom stazom odricanja uz duhovno vodstvo velikog karmelićanskog sveca svetog Ivana od Križa. Njegova djela postala su mu uz evanđelje izvor životnog nadahnuća. Svoj je život shvatio kao uspon prema Isusu, prema sjedinjenju s njim. Nakon zavjeta poglavari su ga uputili na studij teologije u Györ (sjeverozapadna Mađarska). U tamošnjoj katedrali zaređen je 1902. za svećenika. Godine 1903. djelovao je kao propovjedik i ispovjednik u Budimpešti.

Nakon toga upućen je kao prvi hrvatski svećenik u karmelićanski samostan u Somboru, osnovan 1904, tada dio mađarske karmelićanske provincije. U svojoj voljenoj Bačkoj proveo je ostatak života, 52 godine. Više puta je izabran za samostanskog poglavara. Otac Gerard bio je uzoran svećenik i redovnik, a isticao se svojim djelovanjem ne samo među svojim Hrvatima, nego i među Mađarima i Nijemcima. Propovijedao na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Bio je glasoviti propovjednik i omiljeni, blagi ispovjednik, a posebno se isticao svojom brigom prema bolesnicima. Otac Gerard je najčešće boravio u blizini crkve. Gajio je osobitu pobožnost prema malom Isusu, čiji je kip dao postaviti u samostanskoj crkvi. Često se klanjao pred svetohraništem, boravio u samostanskom hodniku ili sjedio u crkvenoj klupi. Na pitanje znatiželjnika što tamo radi toliko vremena, odgovorio bi da čeka duše. Kad bi vidio vjernika da je ušao u crkvu, otac Gerard bi mu prišao i pitao: „Želite li se ispovjediti?” Obilazio je bolesne, stare, umiruće. Odlazio je i u najudaljenije somborske salaše i ljeti i zimi, i za žege i po snijegu. Vjernici su ocu Gerardu dolazili s različitim nevoljama i kod njega nalazili božansku utjehu. Jednog dana došao je zabrinuti muškarac te zatražio molitvu i savjet. Liječnik je savjetovao njegovoj ženi da ne smije roditi više od dvoje djece jer time dovodi u pitanje svoj život. To je ženu pokolebalo i zastrašilo, a isto tako i njezinog supruga koji je planirao brojnu obitelj. Otac Gerard ga je smirio, obećao molitvenu potporu i poučio ga da se on i njegova žena ne boje onoga što je liječnik rekao, već da se boje grijeha i zato neka savjesno čine ono što su si na vjenčanju obećali. Ohrabreni blagoslovom sluge Božjega, ti su ljudi odgojili petnaestero djece. U Somboru je otac Gerard osnovao 1913. i svjetovni karmelićanski red. Priredio je molitvenik „Radost duše“ i brošuru „Cvijeće karmela“.

U pokori i samozatajenju, često do krajnjih granica, otac Gerard je prikazivao svoj život Bogu. Boravio je u sobici bez ikakvih ukrasa osim križa. Spavao je na krevetu od dasaka, skromno se hranio i nastojao biti nezamjetljiv. U dogovoru s nadbiskupom Alojzijem Stepincem želio je 1939. dovesti karmelićane u Hrvatsku, ali te planove omeo je II. svjetski rat. Njegove želje ostvarene su tek poslije njegove smrti, 1959, kada su karmelićani došli u Hrvatsku i 1960. osnovali svoj samostan u Zagrebu (Remete). Po završetku II. svjetskog rata čudom se spasio od komunističkih progona. Tri godine boravio je u franjevačkom samostanu u Subotici živeći strogim pokorničkim životom, a komunističke vlasti nisu ga otkrile. Otac Gerard Tomo Stantić preminuo je 24. lipnja 1956. u Somboru. Na sprovodu je bilo više od 10 tisuća ljudi. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u somborskoj karmelićankoj crkvi svetog Stjepana kralja. Postupak za proglašenje blaženim i svetim započeo je 12. rujna 1985, a prvi stupanj prema njegovoj beatifikaciji završen je 21. rujna 2003. u subotičkoj prvostolnici.

Ovo je prilika da se u svojim mislima i molitvama prisjetimo plemenite, profinjene i otmjene grane hrvatskog naroda, vojvođanskih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca. Od davnina nazočni na plodnim i pitomim ravnicama Bačke, Srijema i Banata, čuvari drevnih tradicija, raskošnih nošnji i zanimljivih običaja, dali su svoj neizmjerni doprinos hrvatskoj povijesti, kulturi, znanosti, umjetnosti i sportu, a posebno Crkvi u Hrvata. Minulih stoljeća, a naročito posljednjih desetljeća, bili su zbog svoje pripadnosti hrvatskom narodnom biću i katoličkoj vjeri izloženi progonima, asimilaciji i sustavnom odnarođivanju, ali su izdržali i ostali su na svojim vjekovnim ognjištima. Neka ih u njihovom daljnjem boljitku, napretku i opstanku prati i zagovor njihovog velikog zemljaka, sluge Božjeg Gerarda Tome Stantića!