SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Duhovi
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Marija Majka Crkve
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Presveto Trojstvo
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Tijelovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Presveto Srce Isusovo
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Bezgrešno Srce Marijino
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Tijelovo

Tijelovo

Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru. Ta se svetkovina pojavila u XIII. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširila se u XIV. stoljeću. Augustinska redovnica, sveta Julijana iz samostana kod Liégea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavio je 1264. bulu, kojom je blagdan Euharistije proširio na cijelu Crkvu.
Puni naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, jedan od nas, s konkretnim tijelom, a u njegovim žilama teče ljudska krv. “U svemu jednak, osim u grijehu,” kao što je rekao sveti Pavao.

Na današnji se blagdan sjećamo kao je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. U Isusu je Bog svima nama dohvatljiv i blizak. Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, dakle sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pritom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se isto tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.

Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog, a kao čovjek da ima tijelo kao i mi. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi, to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno. Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša).

Kapela Presvetog Tijela Kristovog u Petrovini

I u našem gradu, u župi Petrovina, postoji crkva Presvetog Tijela Kristovog. Nalazi se na petrovinskom groblju. Ta lijepa i vrijedna kapela građena je 1668, a diči se raskošno rezbarenim oltarom iz 1685. i kamenim dovratnikom iz 1767.

Slika: Tijelovo

Slika: Presveto Tijelo Isusovo-župna crkva u Sopotu

Slika: Presveto Tijelo Kristovo-kapela u Petrovini

Slika: Predragocjena Krv Isusova-svetište u Ludbregu

Svetac dana - Sveti Romuald

Sveti Romuald

Današnji zaštitnik je sveti Romuald (Romualdus, Romualdo), osnivač reda kamaldoljana ili kamaldolijanaca ili kamaldoleza. Dijete aristokratske obitelji Onesti, rodio se oko 950. u Ravenni (Emilia-Romagna) i proveo burnu mladost. Njegov otac Sergius usmrtio je jednog rođaka, a dvadesetgodišnji Romuald za pokoru je umjesto njega stupio u samostan. Isprva je bio benediktinac u opatiji Sant'Apollinare in Classe kraj Ravenne, u kojoj je bio i poglavar. Potom je izabrao pustinjački život, a od 990. djelovao je kao obnovitelj strogog samostanskog života. Utemeljio je mnogobrojne pustinjačke zajednice u sjevernoj Italiji, od kojih je najpoznatija u Camaldoliju (danas kraj Poppija u pokrajini Arezzo, Toscana), osnovana oko 1023. Postala je središnjim samostanom novog benediktinskog kontemplativnog reda kamaldoljana.
Prema predaji Romualdo se od progona svojih redovnika, koji su se protivili njegovoj strogoći, sklonio u Istru, gdje je oko godine 1000. osnovao samostan svetog Mihaela iznad Limskoga kanala i samostan svete Petronile u Dvigradu pa je i špilja na strmini Limske drage nazvana Romualdovom špiljom. Preminuo je na današnji dan, 19. lipnja 1027, u Val di Castru kraj Fabriana (provincija Ancona, Marche). Njegov životopis napisao je sveti Petar Damiani, petnaestak godina poslije Romualdove smrti. Svetim ga je 1595. proglasio papa Klement VIII. Posvećena su mu mnoga naselja, župe i crkve diljem svijeta (i u našoj Rijeci-Kozala), a dvije grane njegovih kamaldoljana (postoje i ženski samostani) djeluju i danas uspješno u Europi, Sjevernoj i Latinskoj Americi, Africi i Aziji.

Slika: Sveti Romuald

Slika: Sveti Romuald-župna crkva u Rijeci (Kozala)

Svetac dana - Sveti Gervazije i Protazije

Sveti Gervazije i Protazije

Sveti Gervazije (Gervasius) i Protazije (Protasius), braća blizanci, rimski mučenici iz II. stoljeća, bili su sinovi svetog Vitalisa i svete Valerije iz Milana. Dali su svoje živote za Krista Gospodina oko 165. u Milanu, za vladavine cara Marka Aurelija. Rimski časnik Astazije progonio je milanske kršćane i naredio njihovo pogubljenje. U tamnici je Gervazija i Protazija posjećivao sveti Nazarije. Gervazije je umoren olovnim bičevima, a Protaziju su odrubili glavu. Sveti Ambrozije, milanski biskup, nastojao je pronaći tijela ovih mučenika. Uspjelo mu je to godine 386. Tada je u Milanu boravio i sveti Augustin, koje je to zabilježio u svojim „Ispovijestima“. Napisao je: „Tada si spomenutom svomu biskupu (Ambroziju) u viđenju otkrio gdje se skrivaju tijela mučenika Gervazija i Protazija, koja si tolike godine pokopao nepokvarena kao u riznici svoje tajne, da ih ipak u pogodno vrijeme izneseš kako bi utažio srdžbu jedne žene, koja bijaše carica“. Ovdje se misli na caricu Justinu, majku malodobnog cara Valentijana. Ona je pripadala arijanskom krivovjerju i nemilosrdno je progonila biskupa Ambrozija, neustrašivog branitelja Kristovog božanstva.

Sveti Augustin opisuje i prijenos tijela mučenika. Pri tom prijenosu dogodilo se više čudesnih ozdravljenja opsjednutih osoba i jednog slijepca. Vjernički puk radovao se tom događaju, a slijepac je zamolio da rupčićem dotakne nosila svetih mučenika. Kad je rupčić primaknuo svojim očima dogodilo se čudo i istog je trenutka progledao. Ni to čudo nije obratilo caricu, ali je prestala s progonom pravovjernih kršćana. Ambrozije piše o čudesnom ozdravljenju slijepca u više svojih spisa i u pismu svojoj sestri Marcelini. I sveti Augustin piše o tome u svojem djelu „ O državi Božjoj“, a piše i Ambrozijev tajnik i životopisac Paulin iz Nole. Sveti Gervazije i Protazije štovani su u mnogim zemljama, a zazivaju ih kod traganja za lopovima, krvarenja i bolesti mjehura. Zaštitnici su kosaca i djece, Milana i Breisacha (Baden-Württemberg, Njemačka) te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta, a tragove njihovih crkava i spomenika nalazimo i u našim krajevima (Bale u Istri). Njihove relikvije počivaju u bazilici svetog Ambrozija u Milanu.

Slika: Sveti Gervazije i Protazije

Svetac dana - Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer

Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer

Sveti Remigije (francuski Rémy, Rémi, latinski Remigius) Isoré, francuski isusovac, misionar i mučenik, rođen je 22. siječnja 1852. u Bambecqueu (departman Nord, sjeverna Francuska), u pobožnoj obitelji. Njegov otac bio je učitelj, jedan brat postao je svećenik, a jedna sestra pridružila se sestrama milosrdnicama svetog Vinka Paulskog. Rémy je već u djetinjstvu osjetio želju za svećeničkim pozivom. Stupio je 1865. u školu Svetog Franje Asiškog u Hazebroucku (departman Nord), a 1871. u sjemenište u Cambraiu. Od 1873. predavao je u osnovnoj školi u Roubaixu, a 1875. stupio u isusovački novicijat u Saint-Acheulu. Osjetio je želju za misionarskim djelovanjem pa je 1881. poslan u Kinu. Stigao je 1882. u provinciju Hebei (istočna Kina) i zatim godinu dana učio kineski jezik. Zaređen je za svećenika 30. srpnja 1886. Od 1888. do 1897. djelovao je u misiji Tchang-Kia-Tchouang (provincija Shandong, istočna Kina). Premješten je 16. lipnja 1900. u biskupiju Sienhsien (okrug Xianxian, provincija Hebei).

Bilo je to vrijeme Bokserskog ustanka (1899-1901), usmjerenog protiv tuđinaca. Na putu prema sjedištu svoje misije svratio je u okrug Wuyi kako bi se u tamošnjoj misiji sastao sa svojim redovničkim subratom, ocem Modesteom Andlauerom (Rosheim, Alsace, 22. V. 1847-1900), francuskim isusovcem i misionarem. Tamo su isusovci postali žrtve mržnje pa su svoj život i misionarsko djelovanje završili kao mučenici. Ustanici su dvojicu svećenika napali dok su molili pred oltarem u kapeli. Okupili su sve kršćane u selu i predložili im dvije mogućnosti: „Ako odete desno, znači da ste kršćani. Ako odete lijevo, bit ćete spašeni“. Tridesetak osoba opredijelilo se za prvu mogućnost i svi su ubijeni, a među njima i dva misionara. Pogubljeni su na današnji dan, 19. lipnja 1900, u okrugu Wuyi (provincija Hebei, istočna Kina). Glave misionara zločinci su objesili na ulazu u selo, kao opomenu drugim katolicima. Papa Pio XII. proglasio ih je blaženima 17. travnja 1955, a papa Ivan Pavao II. svetima 1. listopada 2000, zajedno s još 118 kineskih mučenika.