SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
23	Blažena Mária Magdolna Bódi
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Cvjetnica
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ćiril Jeruzalemski

Sveti Ćiril Jeruzalemski

Današnji sveti zaštitnik je Ćiril Jeruzalemski, biskup Jeruzalema i crkveni naučitelj. Rodio se oko 313. u Jeruzalemu ili u blizini Cezareje. Roditelji su mu bili kršćani pa su i sina odgojili u kršćanskom duhu. Izvrsno je poznavao Sveto pismo i djela crkvenih pisaca. Zaređen je oko 335. za đakona i 343. za svećenika, u razdoblju oštrih teoloških rasprava, političkih i crkvenih sukoba. Još kao svećenik držao je 347. i 348. glasovite kateheze. Postao je oko 351. jeruzalemskim biskupom. Protivnik arijevaca (naučavali su da Krist nije iste biti s Bogom ocem), došao je u sukob s arijanskim biskupom Akacijem iz Cezareje. On je oklevetao Ćirila i pored vjerskih zabluda optužio ga je da je prodao dragocjeni crkveni palij.
Ćiril je 358. prognan u Tarz (danas Turska), a tamo je svojim djelovanjem i propovijedanjem pridobio naklonost vjerničkog puka i biskupa. Prognan je još dva puta i u progonstvu ukupno proveo 16 godina. Vratio se 378. u Jeruzalem i sudjelovao 381. na Drugom općem saboru u Carigradu, koji mu je priznao pravovjernost i zakonitost. Vrstan vjeroučitelj, proslavio se svojim katehezama (23 kateheze i jedna pretkateheza), u kojima je razvio i protumačio vjerske istine i nauk o tri važna kršćanska sakramenta (krštenje, potvrda i euharistija). Preminuo je 386. u Jeruzalemu. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1883. crkvenim naučiteljem. Posvećene su mu mnoge župe i crkve u svijetu.

Slika: Sveti Ćiril Jeruzalemski

Svetac dana - Sveti Salvador iz Horte

Sveti Salvador iz Horte

Sveti Salvador iz Horte (Salvador d'Horta), katalonski i španjolski franjevac, brat laik i čudotvorac, rođen je u prosincu 1520, u katalonskom naselju Santa Coloma de Farners (okrug Selva, provincija i biskupija Girona), kao Salvador Pladevall i Bien, sin siromašnih roditelja (prezivali su se Grionesos), koji su u bolnici dvorili bolesnike i siromahe. Salvador je sa 14 godina ostao siroče i uputio se sa svojom mlađom sestrom Blàsijom u Barcelonu. Tamo je izučio postolarski zanat i svojim radom uzdržavao sebe i sestru. Kad se sestra udala, Salvador je slijedio svoje srce i uputio se u glasovitu benediktinsku opatiju Montserrat, nedaleko Barcelone. Skromni mladić osjetio je ubrzo da je njegovo mjesto ipak među siromašnim i poniznim franjevcima pa je 3. svibnja 1541. stupio u franjevački samostan u Barceloni. Položio je u svibnju 1542. redovničke zavjete, a zatim je premješten u samostan u Tortosu (okrug Baix Ebre, provincija Tarragona). U samostanima je bio kuhar, vratar i službeni prosjak (skupljač milostinje). Uvijek je hodao bosonog, strogo postio i svakodnevno se bičevao. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Ozdravljivao je znakom križa nevoljnike, slijepe, gluhe i hrome. Oko njegove ćelije okupljalo se mnoštvo bolesnih hodočasnika. S velikom požrtvovnošću obavljao je najteže poslove, ali je morao trpjeti ljubomoru i poniženja od svoje subraće i poglavara (čak su ga prijavili inkviziciji u Barceloni). Oni ponekad nisu shvaćali njegovu poniznost, strpljivost, ljubav prema siromasima, njegovu svetost i neobične čudesne darove.

Premještali su ga iz jednog katalonskog samostana u drugi, najprije u Bellpuig, zatim u Lleidu i napokon u naselje Horta de Sant Joan (okrug Terra Alta, provincija Tarragona), po kojem je i najpoznatiji i po kojem je na kraju dobio i ime. U tamošnjem samostanu Naše Gospe od anđela boravio je od 1547. do 1559. Po svjedočenjima očevidaca, u Hortu je zbog brata Salvadora tjedno dolazilo po dvije tisuće ljudi. On ih je pozivao da ispitaju svoju savjest i da se potom čestito ispovijede i pričeste. Nakon Horte boravio je u samostanima u Reusu, Madridu i Barceloni. Dvije godine prije svoje smrti, 1565, brat Salvador se smirio i našao razumijevanje u samostanu svete Marije u Cagliariju, na otoku Sardiniji, tada pod španjolskom vladavinom. Tamo je i preminuo na današnji dan, 18. ožujka 1567. Njegov grob u crkvi svete Rozalije postao je odredište mnogih hodočasnika i mjesto brojnih čudesa, a vjernički puk počeo ga je štovati kao sveca. Blaženim ga je proglasio 1606. papa Pavao V, a svetim 17. travnja 1938. papa Pio XI. Najviše ga štuju u njegovoj rodnoj Kataloniji, na Sardiniji i u Calabriji, a zaštitnik je postolara, postolarskih naučnika i katalonskih franjevaca.

Slika: Sveti Salvador iz Horte

Svetac dana - Sluga Božji Vendelin Vošnjak

Sluga Božji Vendelin Vošnjak

Sluga Božji Vendelin Vošnjak, slovenski i hrvatski svećenik, franjevac, utemeljitelj Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, rođen je 13. rujna 1861. u Konovu kod Velenja (danas Šenbric, općina Velenje, Savinjska regija, Štajerska) kao Mihael Vošnjak, sin krojača Pavela i Ide. Imao je i brata blizanca Mateja. Njegovi su preci bili bosanski Hrvati, koji su se doselili u Sloveniju (prezime Vošnjak je slovenska inačica prezimena Bošnjak). Rano je ostao bez majke, a odrastao je uz osmero braće i sestara. Za njegovo školovanje i duhovni život brinuo se prastric dr. Ivan Vošnjak, koji je bio nadžupnik u Ptuju. Mihael, od milja zvan Mihec, završio je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju u Ptuju. Primljen je 14. rujna 1878. u novincijat Franjevačkog samostana u Zagrebu i dobio redovničko ime Vendelin. Filozofiju i teologiju studirao je u Pečuhu i Varaždinu. Svečane redovničke zavjete položio je 1882. u Varaždinu, a za svećenika je zaređen 1884. u Grazu. U Insbrucku je 1886. stekao licencijat iz filozofije. U Zagrebu je od 1886. do 1889. djelovao kao magister klerika i lektor filozofije. U franjevačkoj provinciji svetog Ladislava bio je definitor, zagrebački gvardijan i vizitator Franjevačkog svjetovnog reda.

Utemeljio je 3. lipnja 1900. Hrvatsku franjevačku provinciju svetih Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu i stekao časni naslov „Otac provincije“. Bio je njezin generalni povjerenik i provincijal (1900-1908, 1924-1927), profesor u Varaždinu (1889-1895) i u Zagrebu (1928-1930). Petnaest puta bio je generalni vizitator svih franjevačkih provincija u Kraljevini Jugoslaviji te nekih provincija u Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Šest godina bio je član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Poticao je obnovu duhovnog života, obnovu crkava i samostana te izdavanje vjerskih časopisa. Otac Vendelin posebno se zalagao da trsatsko svetište postane malom bazilikom što se i dogodilo 7. srpnja 1930. Bio je to odgađaj koji je ocu Vendelinu uvećao radost služenja u trsatskom svetištu, u kojem je proveo posljednje dane svojeg zemaljskog života kao gvardijan i čuvar svetišta. Isticao se svojom razboritošću i mudrošću te kreposnim životom. Obnovu franjevačkog načina života fra Vendelin je započeo vlastitim primjerom. U jednoj je svojoj okružnici istaknuo: „Oči braće uprte su u mene jer žele naći u meni, kao starijem bratu, izgled i pravilo po kojem će se ravnati. Žele vidjeti primjer koji mogu slijediti. Živi primjer je živi znak, živa opomena, a nadasve snažno sredstvo koje povoljno djeluje na čovječje srce. Ovoj vašoj želji ja sam dužan udovoljiti jer je ona pred Bogom opravdana“. Sluga Božji, franjevac Aleksa Benigar, posvjedočio je: „Njegov asketski lik, njegov duh molitve i kreposti koje su ga resile, navodile su redovnike na duboko poštovanje prema njemu. Držali su ga svetim redovnikom i svećenikom.“ Otac Vendelin Bošnjak preminuo je 18. ožujka 1933. u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Tijelo mu je najprije pokopano u franjevačkoj grobnici na Mirogoju, a 18. ožujka 1970. preneseno je u samostansku kapelu na Kaptolu. Godine 1963. pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. Proglašen je slugom Božjim 2000. i u tijeku je proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim.