SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Pepelnica
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Lujza de Marillac

Sveta Lujza de Marillac

Danas slavimo svetu Lujzu (Louise) de Marillac, suosnivačicu Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog. Rođena je 12. kolovoza 1591, vjerojatno u gradiću Ferrieres-en-Brie u blizini Meauxa (Île-de-France), kao nezakonito dijete plemića Louisa de Marillaca, koji ju je priznao. Majka joj je umrla ubrzo nakon poroda. Odgoj i obrazovanje primila je kod sestara dominikanki. Od djetinjstva je željela postati redovnica, ali ju zbog slabog zdravlja nije htio primiti nijedan red. Udala se 1613. za Antoinea Le Grasa, tajnika francuske kraljice Marije Medici i rodila sina Michela. Uzorna supruga i majka nalazila je vremena za pomaganje siromaha, ali je patila zbog sumnji u Božju opstojnost i besmrtnost duše. Mnogo su joj pomogli česti razgovori sa svetim Franjom Saleškim, kojeg je upoznala 1618. Presudan trenutak u njezinom životu bio je susret sa svetim Vinkom Paulskim, krajem 1624. U razgovoru s njim stekla je samopouzdanje i shvatila što Svevišnji od nje očekuje. Njezin bolesni suprug umro je 1625, a sin Michel stupio je 1628. u sjemenište. Louise se potom sasvim posvetila djelima kršćanske samaritanske ljubavi i postala najbližom suradnicom svetog Vinka. Pohađala je njegove dobrotvorne ustanove, organizirala rad “službenica siromaha”, poučavala ih, tješila i bodrila.
Zajedno s Vinkom Paulskim osnovala je 1633. družbu Kćeri kršćanske ljubavi ili Sestara milosrdnica, položila 1634. zavjete i djelovala do smrti kao njihova poglavarica. Bila im je učiteljica i odgojiteljica te je i pored krhkog zdravlja život posvetila brizi za bolesnike, siromahe, starce, nevoljnike i nahočad. Diljem Francuske osnivala je bolnice, sirotišta i škole. Preminula je na današnji dan, 15. ožujka 1660, u Parizu. Blaženom ju je proglasio 1920. papa Benedikt XV, a svetom 1934. papa Pio XI. Zaštitnica je udovica, bolesnika, socijalnih radnika, djece bez roditelja, djece koja nisu ispunila očekivanja i osoba koje ne žele prihvatiti vjerske zajednice te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveta Lujza de Marillac

Svetac dana - Sveti Longin

Sveti Longin

Sveti Longin (Longinus), rimski mučenik, po nekima rodom iz Kapadocije (Mala Azija), a po nekima iz talijanskog grada Anxanuma (danas Lanciano, provincija Chieti, Abruzzo), bio je prema predaji onaj vojnik, stotnik (centurion), koji je kopljem probo Isusov bok. Kristova krv je potekla kao iz izvora i kapi te krvi poprskale su Longinove bolesne oči. On je u tom trenutku čudesno ozdravio i postao kršćanin. Prema predaji on je onaj stotnik koji je pod križem nakon potresa rekao: „Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji!“ i „Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik!“ Malo zemlje natopljene Kristovom krvlju Longin je stavio u metalnu kutiju. S tom kutijom stigao je kasnije sve do talijanskog grada Mantove (Lombardija).

Kad su započeli žestoki progoni kršćana, Longin je relikviju Kristove krvi zakopao u zemlju kod Mantove i vratio se u Cezareju Kapadocijsku (Mala Azija). Tamo mu je kao mučeniku za vjeru Kristovu odrubljena glava 2. prosinca 37. Njegove kosti prenesene su 533. iz Kapadocije u Mantovu. Papa Inocent VI. uvrstio je 2. prosinca 1340. mučenika Longina u popis svetaca. Osobito se časti u bazilici svetog Andrije u Mantovi, gdje je glavno svetište Kristove krvi. Longinove relikvije nalaze se u bazilici svetog Augustina u Rimu, a u rimskoj bazilici svetog Petra nalazi se njegov impozantni kip, djelo Gian Lorenza Berninija. Zanimljivo je da u filmu Georgea Stevensa „Najveća priča ikad ispričana“ (1965) ulogu Longina tumači John Wayne. Sveti Longin je zaštitnik vojnika i slabovidnih osoba.

Slika: Sveti Longin

Svetac dana - Sveti Zaharija papa

Sveti Zaharija papa

Sveti Zaharija papa (latinski Zacharia), 91. papa, vladao je Crkvom od 741. do 752. Grk, sin Polihronija, rođen 679. u Santa Severini (provincija Crotone, Kalabrija), još kao đakon bio je suradnik pape Grgura III, pa je 732. bio supotpisnik sinodalnih dekreta. Bio je prema dostupnim izvorima vrlo obrazovan čovjek, ljubitelj umjetnosti, pjesništva i sklon meditaciji. Posljednji od takozvanih bizantskih papa, izabran je za papu 3. ili 5. prosinca 741. Zauzimao se za dogovor i dijalog, pa je razgovorima uspio nagovoriti langobardskog kralja Liutpranda da Crkvi vrati osvojena područja u Rimu i Ravenni.

Podario je 751. kraljevsku titulu Pipinu Malom, što je prvi slučaj papinskog postavljanja vladara. Podržao je obnovu benediktinskog samostana Monte Cassino, rado navraćao u taj samostan i tamo se odmarao. Obnovio je i nadogradio Lateransku palaču, papinsku rezidenciju od doba Konstantina Velikoga do avignonskog sužanjstva. Održao je u Rimu više crkvenih sabora, obnovio mnoge crkve i zabranio trgovinu robovima. Potpomagao je misionarski rad svetog Bonifacija i preveo na grčki „Dijaloge“ Grgura Velikog. Preminuo je na današnji dan, 15. ožujka 752, u Rimu.

Slika: Sveti Zaharija papa

Svetac dana - Sveti Artemide Zatti

Sveti Artemide Zatti

Sveti Artemide (španjolski Artémides) Gioachino Desiderio Zatti, argentinski redovnik salezijanac talijanskog podrijetla, ljekarnik i bolničar, rođen je 12. listopada 1880. u Borettu (provincija Reggio Emilia, Emilia-Romagna) u siromašnoj seljačkoj obitelji kao jedno od osmero djece Luigija Zattija i Albine Vecchi. Morao je 1889. napustiti školu zbog siromaštva i raditi kod bogatog susjeda. S obitelji je 1897. emigrirao u Argentinu (brodom su stigli u Buenos Aires 7. veljače 1897). Nastanili su se u gradu Bahía Blanca (provincija Buenos Aires). U početku je Artemide radio u hotelu, a zatim u ciglani. Obitelj Zatti uključila se u aktivnosti župe otaca salezijanaca koji su 1890. u tom gradu osnovali svoju zajednicu. Artemide je u slobodno vrijeme pomagao salezijanskom župniku Carlosu Cavalliju, a posebno u posjećivanju bolesnika. Bio je nadahnut životom svetog Ivana Bosca i osjetio poziv da ga nasljeduje. Salezijanci su ga 19. travnja 1900. primili u svoje sjemenište u Bernalu (provincija Buenos Aires), ali on je obolio od teške tuberkuloze vodeći brigu o mladom bolesnom svećeniku Ernestu Giulianiju.

Bio je 1902. prisiljen napustiti studij i potražiti utočište na čistom zraku i zdravoj klimi u gradu Viedmi (provincija Rio Negro, sjeverna Patagonija). U Viedmi su u sklopu Salezijanskog kolegija djelovale bolnica i ljekarna pod vodstvom don Evarista Garronea. Artemide se zavjetovao Mariji Pomoćnici kršćana da će, ako ozdravi, služiti bolesnicima i siromasima do kraja života. Kad je ozdravio, nastavio je školovanje, a 11. siječnja 1908. položio prve redovničke zavjete i započeo svoju humanitarnu misiju zajedno s ocem Garroneom. Svečane zavjete položio je 8. veljače 1911. i postao brat laik u salezijanskoj družbi. Nakon smrti don Garronea, 1913, Artemide je preuzeo vodstvo ljekarne i bolnice svetog Josipa. Postao je 1914. argentinski državljanin u gradu La Plati. Dobro je naučio španjolski i djelovao kao ljekarnik, bolničar, medicinski tehničar, pomoćnik u operacijskoj sali, ekonom i voditelj osoblja. Slijedio je pravilo don Garronea da „tko ima malo, malo plaća, a tko nema ništa, ne plaća ništa“. U upravljanju bolnicom Artemide se u potpunosti oslanjao na Božju providnost i velikodušnost naroda. Unatoč zahtjevima bolesnika i potrebama bolnice, Artemide je bio poznat po svojoj „salezijanskoj radosti“. Obilazio je bolesnike biciklom i igrao s njima na boće. On je „ne samo davao lijekove, nego je i sam bio lijek drugima svojom prisutnošću, pjesmom i glasom“. Jedan je liječnik izjavio: „Vjerujem u Boga otkad sam upoznao gospodina Zattija.“ U srpnju 1950, nakon pada s ljestava, u bolnici mu je dijagnosticiran rak jetre. Preminuo je 15. ožujka 1951. u Viedmi, a njegovo tijelo počiva u salezijanskoj crkvi svetog Ivana Bosca. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 14. travnja 2002, a svetim papa Franjo 9. listopada 2022. Zaštitnik je ljekarnika i imigranata. Njegov nećak Juan Edmundo Vecchi (1931-2002) bio je osmi poglavar (veliki rektor) salezijanske družbe (od 1996. do smrti).