SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Cvjetnica
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Matilda

Sveta Matilda

Današnja slavljenica je sveta Matilda (Mathilde) Saska, njemačka kraljica. Rodila se oko 895. u njemačkom gradu Engeru (tada Saska, danas pokrajina Nordrhein-Westfalen) kao kći grofa Dietricha Westfalskog i njegove supruge Reinhilde Danske. Roditelji su njezin odgoj povjerili redovničkoj zajednici u Herfordu, u kojoj je poglavarica bila njezina baka, također Matilda. Bila je lijepa, mudra, skromna i naobražena djevojka pa je njenu ruku zaprosio sin saskog vojvode Henrik Ptičar (Heinrich der Finkler). Vjenčali su se 909. u Wallhausenu, a u braku je rodila tri sina i dvije kćeri. Postala jd najprije saska vojvotkinja (od 912), a potom i njemačka kraljica (od 919. do 936). Dok je kralj ratovao, ona je upravljala zemljom, a bila je izuzetno darežljiva i blaga vladarica pa ju je narod smatrao svojom majkom. Zajedno s mužem sagradila je brojne crkve i osnovala benediktinske samostane.
Kad joj je 936. umro muž, kojeg je jako voljela, utjehu je pronašla u vjeri. Prijestolje je naslijedio Matildin najstariji sin, Otto I. Veliki, koji je kasnije postao i rimski, njemački car. Matilda je bila njegova pouzdana savjetnica, na glasu kao plemenita majka siromaha, zatvorenika i hodočasnika. Nakon smrti drugog sina, bavarskog vojvode Heinricha, 955, odrekla se kraljevskog sjaja i živjela povučenim udovičkim životom. Preminula je na današnji dan, 14. ožujka 968, u njemačkom gradu Quedlinburgu (pokrajina Sachsen-Anhalt), u opatiji koju je osnovala. Nijemci je od davnina štuju kao svoju prvu svetu kraljicu. Zaštitnica je kraljica, udovica, djece u smrtnoj opasnosti, djece koja su razočarala roditelje, lažno optuženih osoba, mnogočlanih obitelji i ponovno oženjenih bračnih drugova te brojnih naselja i župa, posebno u Saskoj i Bavarskoj.

Slika: Sveta Matilda

Svetac dana - Blaženi Jakov iz Viterba

Blaženi Jakov iz Viterba

Blaženi Jakov iz Viterba (Giacomo da Viterbo, Jacobus de Viterbo), talijanski redovnik augustinac, teolog i nadbiskup, rođen je oko 1255. kao Giacomo Capocci u Viterbu (Lazio). Postao je 1272. u rodnom gradu redovnik augustinac, u samostanu Presvetog Trojstva, pripadnik pustinjačke grane svetog Augustina. Od 1275. studirao je teologiju u Parizu, gdje mu je profesor bio glasoviti Egidije Rimski (Egidio Romano). Vratio se 1281. u domovinu i obavljao razne službe u upravi rimskih augustinaca, a neko vrijeme djelovao je i kao profesor. Kasnije se vratio u Pariz na doškolovanje, 1288. diplomirao, 1293. doktorirao, a do 1300. predavao teologiju na pariškom sveučilištu. Na prijedlog svojeg slavnog profesora Egidija Rimskog, koji ga je izuzetno cijenio, izabran je za generalnog poglavara augustinskog reda. Vratio se opet u Italiju godine 1300. i predavao na visokom učilištu u Napulju. Papa Bonifacije VIII. postavio ga je 1302. za nadbiskupa u Beneventu (Campania), a 1303. za nadbiskupa u Napulju.

Svojim žarom i revnošću osvojio je srca vjerničkog puka, a kralj Karlo II. Anžuvinac velikodušno mu je pomagao pri izgradnji nove napuljske katedrale. Prvi avignonski papa Klement V. povjerio mu je 1306. postupak za proglašenje svetim pape Celestina V, koji je iz pustinje došao na papinsko prijestolje, a zatim se odrekao te visoke časti. Nadbiskup Giacomo ozbiljno je shvatio taj zadatak pa je marljivo prikupljao svjedočanstva i obilazio mjesta na kojima je boravio sveti pustinjak. Na tom poslu u Napulju ga je 1308. zatekla smrt. Ubrzo su ga počeli štovati kao sveca, a blaženim ga je 14. lipnja 1911. proglasio papa Pio X. Jakova iz Viterba smatraju jednim od najznačajnijih teologa iz razdoblja skolastike, a dobio je i naziv, „doctor speculativus“ („misaoni doktor“). On je za razliku od sljedbenika svetog Tome Akvinskog teologiju smatrao afektivnom znanošću koja se više temelji na volji i srcu nego na razumu. Jakov iz Viterba napisao je brojna teološka djela te se ubraja među najsvjetlije zvijezde takozvane visoke skolastike. Njegovo najznačajnije djelo je „O kršćanskom upravljanju“ („De regimine christiano“), dovršeno 1303. i posvećeno papa Bonifaciju VIII.

Slika: Blaženi Jakov iz Viterba

Svetac dana - Blaženi Giacomo Cusmano

Blaženi Giacomo Cusmano

Blaženi Giacomo (Jakov) Cusmano, talijanski svećenik i utemeljitelj kongregacije Misionara slugu siromaha (Missionari Servi dei Poveri) rođen je 15. ožujka 1834. u Palermu (Sicilija) kao četvrto od petero djece mjernika Giacoma Cusmana i Maddalene Patti. Zbog rane majčine smrti (umrla je kao žrtva epidemije kolere, a Giacomo je tada imao samo tri godine) o njegovom se odgoju brinula najstarija sestra, Službenica Božja Vincenzina Cusmano (6. I. 1826-2. II. 1894). Od ranog djetinjstva pobožni dječak pokazivao je naročitu sklonost i brigu prema patnicima i nevoljnicima. Ukućani su morali pred njim zaključavati ormare jer je obiteljsku odjeću poklanjao siromasima. Nakon završetka osnovne i srednje škole (školovao se kod isusovaca) Giacomo je upisao studij medicine kako bi mogao još više pomagati nevoljnim ljudima. Diplomirao je s najvišim ocjenama medicinu i kirurgiju na Kraljevskom sveučilištu u Palermu 11. lipnja 1855. Kao liječnik najviše je vremena poklanjao siromasima i nevoljnicima pa je ubrzo postao poznat kao „doktor siromaha“. Naročiti trag ostavio je u brdovitom kraju nedaleko od Palerma, u naselju San Giuseppe Jato. S vremenom se mladi liječnik odlučio za duhovno zvanje. Za svećenika je zaređen 22. prosinca 1860. u Palermu. Bio je pokornik, često je postio i spavao na križu. Nakon nekog vremena uvidio je potrebu osnivanja novog duhovničkog i laičkog reda. Zajedno sa 40 svojih župljana uz podršku kardinala Giovannija Battiste Nasellija utemeljio je 12. svibnja 1867. dvije misionarske kongregacije, Sluge siromaha i Služavke siromaha (Congregatio Missionariorum Servorum Pauperum). Poznati su i pod nazivom „Boccanisti“ ili „Cusmaniani“ („Opera del Boccone del Povero“, „Zalogaj siromaha“). I njegova sestra Vicenzina pridružila se Služavkama siromaha.

Djelovanje tih kongregacija bilo je usmjeren na pomoć siromasima. Članovi kongregacije gradili su bolnice, sirotišta i staračke domove, brinuli su o siromasima, bolesnicima, napuštenima i ostavljenima. Otac Giacomo Cusmano, prozvan i „Don Boscom Juga“ postao je od „doktora siromaha“ „ocem siromaha“. Naporni životni ritam naškodio je zdravlju oca Giacoma. Često je morao ležati u krevetu zbog vrućice, slabosti i grčeva, ali se nije predavao te je svaki dan nastojao pomagati siromašnima i nemoćnima. Preminuo je na glasu svetosti na današnji dan, 14. ožujka 1888, u rodnom Palermu, glavnom gradu Sicilije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 30. listopada 1983. Cusmanovi Sluge i Službenice siromaha, misionari, svećenici, liječnici, redovnice i redovnici, uspješno djeluju i danas, ne samo u Italiji nego i diljem svijeta (Sjeverna i Južna Amerika, Afrika, Azija).