SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Gospa Fatimska

Gospa Fatimska

Blažena Djevica Marija, kraljica svibnja i majka kršćana, ukrašena je krunom sastavljenom od bezbroj dragulja, njezinih blagdana i svetišta diljem kugle zemaljske. Danas slavimo Gospu Fatimsku (portugalski Nossa Senhora de Fátima), toliko dragu velikom papi Ivanu Pavlu II. i prisjećamo se Marijinog ukazanja u portugalskom gradu Fatimi godine 1917.
Fatima je postala glasovita u svijetu po neobičnim viđenjima troje djece u razdoblju od 13. svibnja do 13. listopada 1917. Svakog trinaestog dana u mjesecu, Lucija (Lúcia de Jesus dos Santos), Franjo (Francisco Marto) i Hijacinta (Jacinta Marto) doživljavali su ukazanja Gospođe obučene u bijelo i sjajnije od sunca. Užas i strahote Prvoga svjetskoga rata pojačali su dramatičnost fatimskih poruka, vezanih naročito uz tri tajne. Za kršćane su važne one poruke što su ih prenosila djeca, a možemo ih sažeti u tri riječi: molitva, pokora, obraćenje. Ukazanje Majke Božje samo je naglasilo i aktualiziralo te važne evanđeoske poruke. Poziv da se žrtvom, molitvom i postom možemo suprotstaviti djelovanju zla u svijetu, potakao je vjernike na ozbiljnije proživljavanje svoje vjere. Pio XII. je u najžešćem vihoru Drugoga svjetskoga rata, 1942, posvetio svijet Srcu Marijinom na 25. obljetnicu fatimskih ukazanja. Pavao VI. o 50. obljetnici osobno je hodočastio u Fatimu i tom prigodom izjavio: „Velika nam je želja počastiti Presvetu Djevicu, Majku Kristovu, Majku Božju i Majku našu. Naše je pouzdanje u njezinu dobrotu u Crkvi i Našem apostolskom poslanju vrlo veliko, a isto je tolika i naša potreba za njezinim zagovorom kod Krista, njezina Sina“. Veliki Ivan Pavao II. hodočastio je u Fatimu 13. svibnja 1982, na prvu obljetnicu preživljena atentata, ponovio posvetu svijeta Majci Božjoj i završio potresnim vapajima: „Izbavi nas od glada i rata, od nuklearnog rata, od samouništenja, od svih ratova, od grijeha protiv ljudskog života od njegova početka, od mržnje i umanjivanja dostojanstva djece Božje, od nepravda u društvenom, nacionalnom i međunarodnom životu, od olakog gaženja Božjih zapovijedi, od pokušaja da se iz ljudskih srdaca iskorijeni istina o Bogu, od grijeha protiv Duha Svetoga“. Iz Fatime je uputio i poruku: „Slušajmo Marijin glas, neka ga sluša cijela Crkva, neka ga sluša cijelo čovječanstvo jer Marija hoće samo vječni spas ljudi i naroda po naumu Providnosti Božje“.

Gospi Fatimskoj posvećne su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Lukavec kod Velike Gorice, Vukovar-Borovo naselje, Našice-Velimirovac, Lužani kod Oriovca, Orehovica Međimurska, Labin Donji, Jadreški kod Ližnjana, Dubravice kod Skradina, Split-Škrape, Šestanovac, Stablina-Plina kod Ploča, Momići kod Kule Norinske).

Sveti Jacinta de Jesus Marto i Francisco de Jesus Marto

Papa Franjo je na stotu obljetnicu fatimskog ukazanja, 13. svibnja 2017, pred oko pola milijuna hodočasnika u Fátimi proglasio svetima dvoje malih pastira, sestru i brata, Jacintu i Francisca. Oni su umrli kao djeca kada su imali 10 i 11 godina, dok je njihova sestrična Lúcia de Jesus dos Santos umrla 2005, u 99. godini. I za nju se vodi postupak beatifikacije. Jacinta de Jesus Marto (11. III. 1910-20. II. 1920) i Francisco de Jesus Marto (11. VI. 1908-4. IV. 1919), iz Aljustrela, seoca nedaleko Fátime (općina Ourém, kotar Santarém, središnji Portugal), zajedno sa sestričnom Lúcijom posvjedočili su da su vidjeli Majku Božju. Za njih je onaj dan, 13. svibnja 1917, bio kao i svaki drugi. Odveli su ovce na pašu na polje zvano Cova da Iria, kao što su činili svakoga dana. Nitko im tada nije vjerovao da im se ukazala Gospa. Jacinta i Francisco su prva djeca proglašena svecima, a da nisu umrli kao mučenici.

Slika: Gospa Fatimska

Slika: Gospa Fatimska-župna crkva u Borovom Naselju

Slika: Gospa Fatimska-župna crkva u Stablini

Slika: Gospa Fatimska-župna crkva u Velimirovcu

Slika: Sveti Jacinta de Jesus Marto i Francisco de Jesus Marto

Svetac dana - Sveti Andrija Hubert Fournet

Sveti Andrija Hubert Fournet

Sveti zaštitnik kojeg danas predstavljamo je Andrija Hubert (André-Hubert) Fournet, suosnivač redovničke Družbe kćeri križa. Rodio se 6. prosinca 1752. u francuskom naselju Saint-Pierre-de-Maillé (departman Vienne, regija Poitou-Charentes), u krilu pobožne kršćanske obitelji. U mladosti je jedino težio za užicima, a 1772. upisao se na sveučilište u Poitiersu kako bi studirao filozofiju i pravo. To mu je dosadilo, kao i vojnički poziv, pa ga je majka 1774. poslala stricu Jeanu Fournetu, župniku u Haimsu. Tamo se dogodio preokret u njegovom životu i odlučio je postati svećenikom. Zaređen je već 1776. Najprije je službovao kao kapelan u Haimsu, potom u svom rodnom mjestu, a 1782. naslijedio je tamo kao župnik svoga drugog strica, Antoinea. U početku nije bio previše revan i provodio je prilično lagodan život. Zbog toga ga je jednoga dana prekorio neki prosjak i u njemu se dogodio pravi duhovni potres. Prosjak mu je prigovorio da nema novaca za milostinju, a koristi srebrni pribor za jelo. Ta ga je primjedba pogodila u srce. Počeo je živjeti kao pokornik i s velikim žarom obavljao svoje svećeničke dužnosti. S ljubavlju se brinuo za siromahe, a njegov župni dvor postao je utočište za mnoge nevoljnike. Svojim primjerom utjecao je na svoje vjernike, ali i na sve okolne svećenike. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Kad je izbila krvava Francuska revolucija, odbio je položiti prisegu na njezin bezbožni ustav, a svećeničku službu mogao je obavljati samo potajno. Morao je 1792. pobjeći u susjednu Španjolsku i sklonio se u Los Arcos (pokrajina Navarra).
U svoju voljenu Francusku vratio se 1797. Svećeničku djelatnost nastavio je u rodnoj župi, gdje je osnovao vjersku školu, a zajedno sa časnom sestrom, svetom Jeanne-Elisabeth Bichier des Ages (1773-1838) utemljio je 1807. Družbu kćeri križa (Congrégation des Filles de la Croix), kasnije prozvanu Kćerima svetog Andrije (Sœurs de Saint-André). Ta se družba bavi vjerskim odgojem djece i pomaganjem bolesnicima i siromasima. Najprije ju je odobrio francuski biskup, a 1867. i Sveta Stolica. Od 1820. otac Fournet živio je i djelovao u La Puyeu, gdje je bila matična kuća njegovih redovnica. Posljednjih godina posvetio se njihovu odgoju i duhovnom vodstvu. Preminuo je na današnji dan, 13. svibnja 1834. u La Puyeu. Papa Pio XI. proglasio ga je 1926. blaženim, a 1933. svetim. Družba kćeri križa uspješno djeluje i danas u Europi, Africi, Aziji, Južnoj i Sjevernoj Americi u više od 260 kuća, s više od 2000 redovnica.

Slika: Sveti Andrija Hubert Fournet

Svetac dana - Sveti Servacije

Sveti Servacije

Sveti Servacije (Servatius, Servaas, Servais), prvi biskup Tongerena, rođen je početkom 4. stoljeću od židovskih roditelja u Armeniji. Nakon lakomisleno proživljene mladosti hodočastio je u Svetu zemlju, a onda je zaređen za svećenika. Kao misionar djelovao je u današnjoj Francuskoj, a potom je 344. postao prvi biskup u belgijskom gradu Tongerenu (provincija Limburg, istočna Flandrija). Sjedište biskupije premješteno je 380. u Maastricht (provincija Limburg, jugoistočna Nizozemska), a 720. u Liège (Valonija, istočna Belgija). Na crkvenim sinodama u Sardici (343), Kölnu (346) i Riminiju (359) Servacije se istakao u borbi protiv arijanskog krivovjerja. Ugostio je i protjeranog svetog Atanazija iz Aleksandrije. Triput je hodočastio u Rim. Treći put je pohodio grobove apostola jer mu je objavljeno da će zbog grijeha njegovih vjernika u njegovu biskupiju provaliti Huni (to se dogodilo sredinom 5. stoljeća). Prema predaji, tada mu je sveti Petar darovao srebrni ključ. Kad se vraćao iz Rima, zapao je u ropstvo, ali se čudom izbavio.

O svetom Servaciju kruže brojne legende, drage vjerničkom srcu. Jednom je tako, umoran od puta, za podnevne žege zaspao. Tada se nad njegovu glavu spustio orao i svojim ga krilima zaštitio od žarkog sunca. Kad je Servacije jednom ožednio, stvorio je svojim štapom izvor. Umro je 13. svibnja 384. u Maastrichtu. U Maastrichtu se nalazi crkva svetog Servacija (Sint-Servaaskerk), u kojoj se i danas čuvaju njegove relikvije. Prema legendi njegov grob nikada nije prekrio snijeg. Bio je jedan od najpopularnijih svetaca u srednjem vijeku. Zaštitnik je grada Maastrichta i mnogih drugih gradova, župa i crkvi, bravara, stolara, hromih ljudi i životinja. Zazivaju ga vjernici koji pate od nogobolje, uzetosti, kostobolje i gihta. Poljodjelci traže njegovu pomoć kod mraza, crvenog vjetra (vrbanca) u svinja, a zazivaju ga kod najezde miševa i štakora. Ubraja se među takozvane „ledene svece“. Riječ je o petero svetaca koje slavimo u mjesecu svibnju. Ako nas iznenade niže temperature, vjetar i kiša, iskusni ljudi znaju da to i nije neuobičajena pojava za mjesec svibanj. Prema pučkoj predaji pet dana svibnja u katoličkom kalendaru posvećeni su „ledenim svecima“, koji su „zaslužni“ za naglo zahladnjenje i mraz u vrijeme, kad smo se već priviknuli na ugodne proljetne temperature. Osim svetog Servacija (13. svibnja) „ledeni sveci“ su sveti Mamerto (11. svibnja), sveti Pankracije (12. svibnja), sveti Bonifacije iz Tarza (14. svibnja) i sveta Sofija (15. svibnja). Stoga su naši preci svoje radove u vrtu uvijek planirali prema tim datumima, dakle nakon 15. svibnja.