SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
24	Cvjetnica
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Veliki četvrtak
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Veliki petak
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Velika subota
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Uskrs
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Eufrazija

Sveta Eufrazija

Današnja zaštitnica je sveta Eufrazija (Eupraxia) iz Carigrada, egipatska redovnica i čudotvorka. Rodila se 380. u Carigradu kao senatorska kći jedinica, rodbinski povezana s carem Teodozijem. U djetinjstvu je ostala bez oca Antigona, čovjeka plemenita srca i prijatelja siromaha. Car je ruku petogodišnje djevojčice obećao sinu jednog senatora. Njezina majka, također Eufrazija, otišla je s kćerkom u Egipat, gdje je posjedovala velika imanja, a htjela je posjetiti i tamošnje samostane, crkve i relikvije svetih mučenika. U jednom od ženskih samostana u Donjoj Tebaidi, sedmogodišnja Eufrazija dobila je u ruke Kristovu sliku, pobožno je poljubila i od toga trenutka posvetila život Kristu Gospodinu. Odlučila je uz majčin blagoslov ostati u samostanu i postati redovnica. Redovnice su je prihvatile u svoju zajednicu, a ona je osvojila njihova srca svojom jednostavnošću, pokorom i molitvama. Njezina majka ubrzo je umrla i ostavila kćeri veliko bogatstvo.
Eufrazija je i dalje ostala u samostanu, a mladom carigradskom senatoru kojem ju je car namijenio za ženu, poručila je da ona pripada Kristu i želi mu ostati vjerna. Svoje bogatstvo podijelila je crkvama i siromasima, a jedan dio namijenila oslobađanju robova i podmirenju dugova nevoljnih dužnika. Zbog te velikodušnosti Svevišnji joj je udijelio dar čudesa, liječenja gluhih i nijemih osoba te ozdravljivanja opsjednutih duša. Iznurena strogim postom i pokorom, ustrajnim molitvama i napornim tjelesnim radom, omiljena kod sestara i mnogih vjernika, preminula je s 30 godina u Tebaidi (gornji Egipat), na današnji dan, 13. ožujka 410. Rukopis životopisa svete Eufrazije čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Firenci, a stručnjaci ga smatraju biserom stare hagiografije i bizantske književnosti s kraja V. i početka VI. stoljeća. Zaštitnica je mnogih župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveta Eufrazija

Svetac dana - Sveti Nicefor Carigradski

Sveti Nicefor Carigradski

Sveti Nicefor (Nikephoros, Nicephorus), carigradski patrijarh, mučenik i bizantski povjesničar, rođen je oko 758. u Carigradu, kao sin carskog tajnika Teodora i Eudokije, uglednih i pobožnih roditelja, progonjenih od strane ikonoklasta, kipoboraca, fanatičnih protivnika štovanja svetih slika, ikona i kipova. Njegov životopis napisao je Ignacije Slatkopojac, đakon i sakristan crkve svete Sofije u Carigradu, a kasnije metropolit u Niceji. Nicefor se rodio za vrijeme vladavine cara Konstantina V. Kopronima, žestokog ikonoklasta, koji je carevao od 741. do 775. Niceforov otac Teodor ostao je ustrajno vjeran štovanju svetih slika pa uhvaćen, išiban i prognan u Niceju. Tamo je i umro oko 767. Njegova supruga Eudokija dijelila je sudbinu svoga muža, a usput vodila brigu o djeci, njihovom odgoju i izobrazbi. Kasnije je prigrlila monaški život, a umrla je nakon Niceforovog uzdignuća na čast patrijarha. I Nicefor je naslijedio od svojih roditelja čvrsta načela, vjernost i dosljednost. Za vladavine cara Leona IV (775-780) Nicefor je izabran za carskog tajnika, iako nije navršio ni 30 godina. Sudjelovao je 787. na II. nicejskom saboru, koji je odobrio štovanje svetih slika. Zabrinut za spas duše, željan pustinjačkog mira i molitvenih razmatranja, napustio je dvorski život i povukao se u samoću na istočnu obalu Bospora. Tamo je na obali Crnog mora osnovao samostan svetog Teodora, a njegov imenjak, car Nicefor, imenovao ga je oko 802. upraviteljem najveće carigradske ubožnice. Nakon smrti patrijarha Tarasija, Nicefor je 18. veljače 806, iako laik, protiv svoje volje izabran na tu visoku i odgovornu službu. Posvećen je za biskupa 12. travnja 806. Razdoblje njegove vladavine bilo je izuzetno burno, ispunjeno sukobima s biskupima, monasima i dvorom. U nekoliko navrata pokušali su ga ubiti, a na kraju je dospio u progonstvo. Došao u sukob s carem Lavom V. Armencem, pobornikom ikonoklastičke politike, koji ga je 815. prognao. Nakon 14 godina izgnanstva, Nicefor je preminuo 2. lipnja 828, kraj Kalcedona u Bitiniji (Mala Azija), na istočnoj obali Bospora, u samostanu svetog Teodora kojeg je osnovao.

Njegov životopisac Ignacije uspoređuje ga sa svecima Starog i Novog zavjeta, a veliki bizantski monah, asketa, polemičar i književnik, sveti Teodor Studit, iako ponekad u sukobu s Niceforom (Nicefor je bio pomirljiviji i blaži duhovnik), uzdiže ga kao „veliko sunce pravovjerja“ i „Kristovog priznavatelja“. Do konačnog trijumfa štovatelja svetih slika došlo je 843. Niceforove relikvije svečano su 847. prenesene u Carigrad. Najprije su bile izložene u crkvi svete Sofije, a na današnji dan, 13. ožujka, svečano su pokopane u crkvi Svetih apostola. Sveti Nicefor, sjajan govornik i vrstan pisac, jedan je od najznačajnijih bizantskih povjesničara VII. i VIII. stoljeća, a uz spomenutog Teodora Studita najveći polemičar u razdoblju borbe oko svetih slika. Bio je odgovoran pastir svoga stada, branitelj čiste i prave vjere pa je opravdano nazvan „duhovnom i plodnom maslinom, zasađenom u domu Gospodnjem“. Autor je djela „Kratka povijest“, koje obuhvaća razdoblje od 602. do 769, te kronoloških tablica. Napisao je brojna teološka djela u obranu štovanja ikona. Prilog o svetom Niceforu pruža nam prigodu da navedemo stajalište II. vatikanskog sabora o štovanju svetih slika: „Neka se i dalje zadrži praksa izlaganja svetih slika u crkvama, da ih vjernici časte; ali neka to bude u umjerenom broju i prikladnim redom, kako ne bi kod kršćanskog puka izazvale čuđenje ili popuštale manje ispravnoj pobožnosti" (Uredba o bogoslužju, br. 125).

Slika: Sveti Nicefor Carigradski

Svetac dana - Sveti Leander Seviljski

Sveti Leander Seviljski

Sveti Leander Seviljski (Leandro de Sevilla), nadbiskup Seville, stariji brat svetog Izidora Seviljskog, svetog Fulgencija i svete Florentine, rođen je oko 534. u lučkom gradu Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin vojnog prefekta Severijana i Teodore. Zajedno sa svojim roditeljima, sestrom i dva brata pobjegao je oko 554. pred trupama bizantskog cara Justinijana u tada vizigotsku Sevillu (Andaluzija). Tamo je oko 562. stupio u benediktinski samostan. Posvećen je 578. za nadbiskupa Seville. Osnovao je u Sevilli školu koja je ubrzo postala središte pravovjerne crkvene izobrazbe. Uz pomoć merovinške princeze Ingunde sprijateljio se s njezinim suprugom, kraljevim sinom Hermenegildom, budućim svecem i mučenikom. Oko 580. Leander je naveo Hermenegilda da se obrati na katoličku vjeru, a on je to platio mučeničkom smrću (o svetom Hermenegildu pišemo u prilogu od 13. travnja). Zbog optužbe da je sudjelovao u pobuni protiv vizigotskog vladara Leovigilda, Leander je prognan iz zemlje. Otišao je u Carigrad, gdje je pisao djela protiv arijanaca i sprijateljio se s papinskim poslanikom, budućim papom, Grgurom I. Velikim. Nakon Leovigildove smrti, 586, vratio se u Sevillu.

Na sinodi u Toledu, 589, Leandro je potaknuo Rekareda, arijanskog kralja Zapadnih Gota, Hermenegildovog starijeg brata, Leovigildovog sina i nasljednika, da sa svojim plemstvom i arijanskim svećenstvom prijeđe u Katoličku crkvu. Na katolicizam se obratilo mnoštvo vizigotskih vjernika. Tada je nastala i glasovita Lenadrova propovijed „Veličanje i trijumf Crkve“ („Homilia de triumpho ecclesiae“). O mlađem Leandrovom bratu, svetom Izidoru, koji je Leandra naslijedio kao nadbiskup Seville, pišemo u prilogu od 4. travnja. Njihova sestra, sveta Florentina, opatica, upravljala je s četrdesetak samostana i s oko 1000 redovnica, a njihov brat, sveti Fulgencije, bio je biskup Écije (Andaluzija). Nadbiskup Leandro preminuo je na današnji dan, 13. ožujka 600. ili 601. u Sevilli, a počiva u tamošnjoj katedrali pored svog brata, svetog Izidora i sestre, svete Florentine. Sveti Izidor zapisao je o svojem starijem bratu Leandru: „Ovaj čovjek uglađene rječitosti i sjajne nadarenosti isticao se i svojim vrlinama i svojim učenjem. Zahvaljujući njegovoj strasnoj vjeri gotski se narod preobratio iz arijanstva u pravovjerje“. Po Leandru je nazvan grad San Leandro u Californiji.