SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Tijelovo
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Presveto Srce Isusovo
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Bezgrešno Srce Marijino
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
28	Službenica Božja Elizabeta Golubić (Giacoma Giorgia Colombis)
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo postalo je simbolom uzvišene Kristove ljubavi, a pobožnost prema njemu obilježje suvremenog katoličanstva. Tu pobožnost nalazimo već kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francesca Rimska, sveti Bernard i sveti Bonaventura. U XVI. stoljeću razvili su je kartuzijanci i kasnije isusovci, a sveti Ivan Eudes dao joj je u XVII. stoljeću teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray le Moniala, gdje je od 1673. do 1675. sveta Marija Margareta Alacoque doživjela ukazanja. Na svršetku svoje poruke Isus je obećao nagradu svima onima koji će svetkovati blagdan njegova Srca: „Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji će mu iskazati tu čast i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.“ Papa Klement XIII. dopustio je 1765. slavljenje blagdana Srca Isusova onima koji su to izričito tražili. Nakon što se blagdan brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta, papa Pio IX. odredio je 1856. posebnim dekretom da se blagdan službeno slavi u cijeloj Crkvi, na prvi petak nakon tijelovske osmine.

Krist Spasitelj ima otvoreno svoje Srce za sve ljude, kako bi ih spasio, nahranio, napojio i učinio zauvijek sretnima. Presvetom Srcu Isusovom posvećena su mnoga naselja, ustanove, učilišta, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Palmotićeva, Zagreb-Bolnica Milosrdnih sestara, Zagreb-Vrapče bolnica, Zagreb-Šalata, Novaki kod Jastrebarskog, Gornja Purgarija kod Jastrebarskog, Rakov Potok kod Samobora, Vinkovci, Čeminac, Đakovo-samostanska crkva, Antunovac kod Lipika, Ivanovo Selo kod Grubišnog Polja, Velika Pisanica, Mali Raven kod Križevaca, Repaš kod Molva, Vrbno kod Bednje, Bregi Zabočki kod Zaboka, Karlovac, Rijeka-Donji Zamet, Križišće kod Kraljevice, Labin Marcilnica, Pula, Neviđane-Mrljane na Pašmanu, Zadar-Voštarnica, Šibenik-Baldekin, Dubrava kod Tisna, Krstatice kod Zagvozda, Vinišće kod Marine, Vrpolje-Čačvina kod Trilja, Košute kod Trilja, Split-Visoka, Vidonje kod Zažablja, Novo Selo kod Bosanskog Broda, Brčko, Bosanski Šamac, Šurkovac kod Prijedora, Doboj, Čajdraš kod Zenice, Zvornik-Srebrenica, Sarajevo-katedrala, Vrbosanska nadbiskupija, Pećine kod Novog Travnika, Glavice kod Bugojna, Prozor, Kongora kod Tomislavgrada, Čeljevo kod Čapljine, Potoci kod Mostara, Šipovača-Vojnići kod Ljubuškog, Studenci kod Ljubuškog, Crnač kod Širokog Brijega, Gornja Blatnica kod Čitluka, Šid, Apatin, Tavankut kod Subotice, Bački Vinogradi kod Subotice, Crvenka kod Kule, Mošorin kod Titela, Futog kod Novog Sada, Savino Selo kod Vrbasa, Senta).

Kapela Presvetog Srca Isusova u Novakima

I u našem gradu dičimo se kapelom Presvetog Srca Isusova. Nalazi se u gradskom naselju Novaki, u župi Petrovina. Podignuta je godine 1907, a u njoj se nalazi oltar s kipovima Srca Isusova, svetog Josipa i Bezgrešnog Srca Marijina. Kapela je sagrađena u neogotičkom stilu, a obnovljena je 2008. Djetinjstvo u Novakima proveo je Sluga Božji Josip Lang (1857-1924), zagrebački biskup, prijatelj sirotinje i dobrotvor. Današnji blagdan prigoda je za odlazak u Novake i molitvu Presvetom Srcu Isusovom pred njegovom ljupkom crkvicom.

Slika: Presveto Srce Isusovo

Slika: Presveto Srce Isusovo-župna crkva u Karlovcu

Slika: Presveto Srce Isusovo-župna crkva u Prozoru

Slika: Presveto Srce Isusovo-župna crkva u Velikoj Pisanici

Slika: Presveto Srce Isusovo-katedrala u Sarajevu

Svetac dana - Sveti Ivan od svetoga Fakunda

Sveti Ivan od svetoga Fakunda

Današnji sveti zaštinik je Ivan od svetoga Fakunda (Juan de Sahagún), redovnik augustinac. Rodio se 1419. u španjolskom gradu Sahagúnu (San Fagun, San Facundo), u provinciji León, kao Juan González de Castrillo, najstarije od sedmoro djece pobožnih roditelja. Prvu naobrazbu stekao je u samostanskoj školi rodnoga grada. Susret s benediktincima utjecao je na odluku da se i sam posveti duhovnom staležu. Pobožni mladić morao je prekinuti studij zbog neimaštine, ali ga je biskup u Burgosu uzeo za upravitelja svoga dvora, zaredio ga 1445. za svećenika i imenovao kanonikom u Burgosu. Opat samostana u Sahagúnu obasuo ga je raznim dobročinstvima, ali on se odrekao svih prihoda jer je znao da će u siromaštvu vjerodostojnije svjedočiti i propovijedati evanđelje. Postavši siromah, posvetio se potpuno apostolatu među siromašnim slojevima. Kad je 1456. umro biskup, njegov pokrovitelj, Juan je pošao na sveučilište u Salamanku, kako bi se studijem teologije još bolje pripremio za svoju propovjedničku službu. Njegov život od toga časa usko je vezan uz povijest slavnoga sveučilišnoga grada Salamanke, u kojem se proslavio kao propovjednik i kao svetac. Imenovan je 1460. za službenog propovjednika i postao istinski mirotvorac i apostol mira. Na glasu čudotvorac, mističar i vizionar, marljivo je ispovijedao, dvorio bolesnike i pomagao siromahe, a vjerni narod imao je u njega ogromno povjerenje. Želio se povući u samostanski život pa je 1463. obukao augustinsku redovničku odjeću.
Po želji vjernika vratio se propovijedanju i to ne samo u crkvama, već i na ulicama, trgovima i u plemićkim palačama, ne samo u Salamanki nego i u drugim gradovima. Često je doživljavao poniženja i poruge jer je neprestano govorio protiv nedjela i nemorala. Nakon 12 godina teškoga i napornoga apostolskoga rada povukao se u zasluženi mir, a 1476. plemići su na njegov poticaj potpisali svečani ugovor o međusobnoj slozi. U dva navrata izabran je za augustinskog priora u Salamanki. Preminuo je 11. lipnja 1479. u Salamanki, a vjerojatno ga je otrovala neka žena koju je prekorio zbog nemorala. Njegov grob su obilazili mnogi hodočasnici i pokornici, pripisuju mu se mnoga čudesa, a pobožnost prema njemu proširila se po cijeloj Španjolskoj. Blaženim ga je 1601. proglasio papa Klement VIII, a svetim 1690. papa Aleksandar VIII. Zaštitnik je grada i biskupije Salamanca te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveti Ivan od svetoga Fakunda

Svetac dana - Sveti Leon III

Sveti Leon III

Sveti Leon (Lav) III, rimski papa, rodio se u Rimu 750, kao sin Etjupija i Elizabete. Svećenik, kardinal, papinski rizničar, vladao je Crkvom od 26. prosinca 795. do 816. Oslanjao se na Karla Velikoga i nastojao obnoviti Carstvo na Zapadu. Poslao je Karlu Velikom ključeve crkve svetog Petra, a Karlo je potom uz dotadašnji naslov „rimskog patricija“ dodao sebi i naslov „branitelj Crkve“. Kad se papa 799. sukobio s rimskim plemstvom, izbila je pobuna, koju su predvodila dva nećaka pokojnog pape Hadrijana, koji su i sami željeli papinski položaj. Za jedne svečane procesije, 25. travnja 799, pobunjenici su ugrabili papu i odvukli ga u neku sporednu uličicu. Tamo su plaćenici oslijepili papu Leona, unakazili njegovo lice i oštetili mu jezik. Zatim su ga zatvorili u samostan svetog Erazma. Papa je čudesno ozdravio još istu noć, a njegovi su ga pristaše oslobodili. Uputio se zatim u Njemačku i sklonio se kod Karla Velikoga u Paderborn (Nordrhein-Westfalen). Dobio je od Karla vojnu i političku potporu te dokument da papi nitko ne može suditi. Uz franačku zaštitu vratio se u Rim i opravdao se pred sinodom. Njegovi protivnici su uhićeni i poslani kao zatvorenici u Francusku. Za Božić 800. Leon III okrunio je u crkvi svetog Petra Karla Velikoga za cara uz veliko slavlje. Puk je tada klicao: „Karlu, pobožnom caru, okrunjenom od Boga, velikom mirotvorcu Rima, život i pobjeda!“ Tako je rođeno Sveto Rimsko Carstvo, koje se na europskoj pozornici održalo osam stoljeća.

Leon III. nastojao je dovršiti raspravu između Rima i Carigrada o pitanju Kristovog božanstva. Prihvatio je izričaj „filioque“ kao vjersku istinu, ali je nastojao spriječiti daljnje nesuglasice pa je odredio da se „filioque“ može, ali ne mora koristiti u Vjerovanju (810). Radi se izričaju u Vjerovanju Katoličke crkve i odnosi se na proizlaženje Duha Svetoga i od Sina, a ne samo od Boga Oca. Taj je izričaj bio jedan od povoda raskola između Zapadne i Istočne crkve. Leon III. je Nicejsko vjerovanje dao ugravirati u srebrnu ploču kako se ne bi mijenjalo u budućnosti prema nečijem nahođenju. Dodao je: „Ja, Lav, stavio sam ovo za ljubav i zaštitu prave vjere.“ Leon III. osnovao je Palatinsku školu, iz koje se kasnije razvilo pariško sveučilište. Nastavio je s uljepšavanjem Rima i rimskih crkava, a u Lateranu je uredio novi salon za svečane skupove i primanja. Gradio je crkve i osnivao dobrotvorne ustanove, pomirio nadbiskupe Yorka i Canterburyja. Leon III. preminuo je na današnji dan, 12. lipnja 816, u Rimu. Pokopan je u crkvi svetog Petra, u kapeli Colonna. Svetim ga je 1673. proglasio papa Klement X.

Slika: Sveti Leon III

Svetac dana - Sveti Gaspare Bertoni

Sveti Gaspare Bertoni

Sveti Gaspare Luigi Dionigi Bertoni, talijanski svećenik, osnivač kongregacije Svetih rana našega Gospodina Isusa Krista, rođen je 9. listopada 1777. u Veroni (Veneto) u pobožnoj obitelji bilježnika Francesca Bertonija i Brunore Ravelli. S 11 godina ostao je bez sestre Matilde. Školovao se kod isusovaca i u školi Marijine kongregacije u Veroni. Nadareni učenik, upisao se 1795. u veronsko sjemenište. Francuske trupe okupirale su 1797. sjevernu Italiju, a ta je okupacija potrajala dva desetljeća. Gaspare je zaređen za svećenika 20. rujna 1800. Kao duhovnik naročitu brigu vodio je za veronsku mladež i osnivao popularne marijanske oratorije. Francuske okupacijske vlasti zatvorile su ih 1807. i otvoreni su tek nakon 1815. Gaspare se posebno posvetio žrtvama ratnih sukoba, ranjenicima i prognanicima. Podržavao je molitveni pokret kao podršku papi Piju VII, kojeg je zatvorio Napoleon Bonaparte. Otac Bertoni držao je duhovne vježbe, bio omiljeni voditelj pučkih misija i vrstan propovjednik. Postao je 1808. duhovnikom sestara Kćeri milosrđa (kanosijanki), a od 1810. djelovao kao duhovnik veronskog sjemeništa.

Utemeljio je 4. studenoga 1816. kongregaciju Svetih rana našega Gospodina Isusa Krista (Congregazione delle Sacre Stimmate del Signore nostro Gesù Cristo), a njezini članovi poznati su pod nazivom Stimmatini (stigmatinci) ili Bertoniani. Pripadnici družbe žele djelovati kao „apostolski misionari za pomoć biskupima“, uz zaštitu Marije i Josipa. Papa Pio VII. imenovao je 20. prosinca 1817. Gasparea Bertonija apostolskim misionarem. Posljednja dva desetljeća svojeg života otac Bertoni bolovao je od groznice i trajne infekcije desne noge, na kojoj su izvršene broje operacije. Iz svojeg bolničkog kreveta djelovao je od 1843. kao savjetnik i duhovni upravitelj. Preminuo je 12. lipnja 1853. u Veroni. Njegovo tijelo počiva u svetištu njegove družbe u Veroni (Santuario delle Stimmate). Papa Pavao VI. proglasio ga je 1. studenoga 1975. blaženim, a papa Ivan Pavao II. 1. studenoga 1989. svetim. Sveti Gaspare Bertoni zaštitnik je stigmatinaca. Njegova družba i danas uspješno djeluje, prema podacima iz 2012. u 94 kuće sa 422 člana (od toga je 331 svećenik).