SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Kuzma i Damjan

Sveti Kuzma i Damjan

Danas slavimo Kuzmu i Damjana, dvojicu svetaca i mučenika, omiljenih među vjerničkim pukom od davnina. O njima stoljećima kruže mnoge legende, po kojima su bili braća blizanci i liječnici koji su uvijek liječili besplatno (zbog toga su prozvani anargyroi, nepotkupljivi). Arapskog podrijetla, rođeni su u III. stoljeću i školovani u Siriji. U Crkvi se štuju od IV. stoljeća, pored ostalog u gradu Kyrosu, u sjevernoj Siriji, gdje im je već u V. stoljeću posvećena crkva. U VI. stoljeću slavni bizantski car Justinijan podigao je nad njihovim relikvijama u Carigradu veličanstvenu baziliku. Središte njihovog štovanja nalazilo se i u Egeji, u rimskoj pokrajini Ciliciji (danas Turska), gdje su djelovali i pretrpjeli mučeništvo. Bili su jednako popularni i na kršćanskom Istoku i na Zapadu pa su im crkve podizane u mnogim gradovima (Rim, Jeruzalem, Egipat, Mezopotamija). Kao liječnici svojim su milosrđem i brojnim čudotvornim ozdravljenjima obratili mnoge ljude na kršćanstvo. Za Dikolecijanovih progona prefekt Cilicije Lysias podvrgnuo ih je oko godine 287. okrutnim mukama, a potom im je odrubljena glava. S njima su pogubljena i trojica njihove mlađe braće. Trebali su biti pokopani odvojeno, ali deva koja je bila u blizini naredila je ljudskim glasom da se moraju pokopati zajedno.

Zaštitnici su liječnika, ljekarnika, kirurga, zubara, veterinara, primalja, farmaceuta, brijača, frizera, slabovidnih i slijepih osoba, siročadi, blizanaca, kemijske industrije te mnogih fakulteta, naselja, župa, crkava, kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Soljani kod Vrbanje, Kuzmica kod Pleternice, Kuzminec kod Rasinje, Vrhovac kod Ozlja, Fažana, Kaštelir, Boljun kod Lupoglava, Rijeka-Sveti Kuzam, Poljica na Krku, Barbat na Rabu, Cres, Kruševo kod Obrovca, Slivnica kod Posedarja, Polača, Banj na Pašmanu, Ćokovac na Pašmanu-benediktinski samostan, Brbinj na Dugom otoku, Ugljan, Kaštel Gomilica, Sitno kod Prgometa, Velo Grablje na Hvaru, Vrbanj na Hvaru, Podselje na Visu, Donja Vrućica kod Trpnja, Klokurići u Župi dubrovačkoj, Lastovo, Zablaće na Korčuli, Muo u Boki Kotorskoj).

Slika: Sveti Kuzma i Damjan

Svetac dana - Sveta Terezija Couderc

Sveta Terezija Couderc

Danas slavimo i svetu Tereziju (Thérèse) Couderc, francusku redovnicu, utemeljiteljicu reda Sestara cenakula. Rođena je kao Marie-Victoire Couderc 1. veljače 1805. u Masu, zaselku kraj Sablièresa (departman Ardèche, Rhône-Alpes, južna Francuska), kao četvrto od dvanaestero djece skromne seljačke obitelji. Od djetinjstva je bila pobožna i osjećala žarku želju za redovničkim pozivom. Kad je navršila 17 godina, roditelji su ju poslali u Zavod sestara svetog Josipa u susjednom Les Vansu, gdje je stekla primjerenu školsku izobrazbu. Prigodom pučkih misija u Sablièresu upoznala je svećenika Etiennea Termea koji ju je utvrdio u njezinoj želji za redovničkim zvanjem. Uz očevu privolu Marie-Victoire stupila je 1825. u samostan družbe Sestara svetog Franje Regisa (Congrégation des sœurs de Saint-Régis) u Alba-la-Romaineu (departman Ardeche). Uzela je redovničko ime Tereza (Thérèse). U brizi za hodočasnice koje su dolazile na grob svetog Franje Regisa, osnovala je 1826. s velečasnim Etienneom Termeom družbu Sestara Naše Gospe od cenakula (Les sœurs de Notre Dame du Cénacle) u planinskom selu Lalouvescu (departman Ardeche). Nije željela da to bude obično hodočasničko svratište nego da postane dom za duhovne vježbe. Zbog toga je svojem redu i njegovom domu dala ime “coenaculum”, kako se obično naziva dvorana u kojoj je Gospodin Isus s učenicima blagovao Posljednju večeru. Postala je 1828. poglavaricom svoje družbe u Lalouvescu, u čijem samostanu su se redovito obavljale duhovne vježbe. Družba Sestara od cenakula širila se po Francuskoj i po mnogim europskim zemljama, a 1892. otvorena je kuća i u New Yorku. Tereza je ostala vrhovnom poglavaricom družbe do 1838. i potom do kraja života ostala obična, ponizna redovnica.

Na svojem duhovnom i životnom putu trpjela je mnoge nepravde i poniženja, naročito od svojih nasljednica na čelu družbe. Poslana je 1842. u Lyon, gdje se otvarala nova kuća družbe. Ostatak života provela je u osami samostana, samozatajno i strpljivo. Iz vlastitog života, prožetog molitvom i vizijama, shvatila je da put do sreće vodi samo preko darivanja sebe samog kao što se za sve nas darovao Krist Gospodin te apsolutnog saveza s Isusom. Bila je premještena u Pariz, potom u Tournon, Lalouvesc i Montpellier, da bi se napokon opet vratila u Lyon. Preminula je u Lyonu na današnji dan, 26. rujna 1885, a pokopana u Lalouvescu. Tek nakon njezine smrti francuska javnost spoznala je njezinu svetost i zasluge te je počela uviđati što je Majka Terezija (Mère Thérèse) značila za Sestre Naše Gospe od cenakula. Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 1951, a papa Pavao VI. svetom 1970. Godine 2011. u družbi Sestara od cenakula djelovalo je 490 redovnica u 72 kuće, u 16 zemalja na svim kontinentima.

Slika: Sveta Terezija Couderc

Svetac dana - Sveti Pavao VI

Sveti Pavao VI

Sveti Pavao VI, 262. rimski papa, vladao je Crkvom od 1963. do 1978. Rođen je 26. rujna 1897. u Concesiju (provincija Brescia, Lombardija) kao Giovanni Battista Enrico Antonio Maria Montini. Za svećenika je zaređen 1920, studirao je pravo na Gregoriani, a diplomaciju na učilištu Accademia dei Nobili Ecclesiastici. Istaknuti djelatnik vatikanske diplomatske i kurijalne službe, bio je savjetnik nuncijature u Varšavi (1923) i djelatnik Državnog tajništva Svete Stolice (1924-1954). Za II. svjetskog rata zauzimao se za oslobađanje i pomoć zatočenicima, a na kraju rata organizirao pomoć za političke izbjeglice. Bio je nadbiskup Milana od 1954. do 1963, a 1958. papa Ivan XIII. imenovao ga je kardinalom. Isticanjem socijalne poruke Crkve pridonio je povratku vjeri velikoga broja radnika pa je nazvan »nadbiskupom radnika«. Za papu je izabran 21. lipnja 1963. Bio je prvi papa nakon 1605, koji je uzeo ime Pavao. Kao papa nastavio je provedbu reforme Ivana XXIII. i zaključio Drugi vatikanski koncil. Ulogu i zadaću Crkve osmislio je u modernom duhu (enciklika Njegova crkva, 1964). Hodočastio je 1964. u Svetu zemlju kao prvi papa koji je nakon 150 godina napustio Italiju. Potom su uslijedila njegova pastoralna putovanja u Indiju 1964, SAD 1965 (nastupio je i na skupštini Ujedinjenih naroda), u Afriku 1969. i jugoistočnu Aziju 1970.

Obišao je svih pet kontinenata, proveo u djelo liturgijsku obnovu i u liturgiju uveo narodne jezike. Imenovanjem novih kardinala iz čitavog svijeta ustanovio je sinodu biskupa (1965), ukinuo Indeks zabranjenih knjiga (1966) i proveo reorganizaciju vatikanske kurije (1967). Snažno se zalagao za mir u svijetu i zauzeo se za uspostavu diplomatskih i prijateljskih odnosa sa svim narodima i državama, osobito s komunističkim zemljama. Podržavao je ekumensku inicijativu, susreo se s najvišim predstavnicima drugih crkava, a 1969. i pismeno se obratio Svjetskomu vijeću crkava. Objavio je 1968. encikliku Ljudski život, kojom se zauzeo za pravo na život i potvrdio crkvenu zabranu kontracepcije. Bio je pravi marijanski papa, koji je podržavao mariološke susrete i često posjećivao marijanska svetišta. Za vrijeme Drugog vatikanskog koncila imenovao je Mariju Majkom Crkve. Ističe se i njegova enciklika Razvoj narodâ (1967), o pravima naroda u razvoju, apostolsko pismo Osamdeseta obljetnica (1971) i apostolski nagovor Navještanje evanđelja, njegov posljednji proglas, u kojem je razmotrio temeljna pitanja vjere, posebno pojmove slobode i spasenja. Preminuo je 6. kolovoza 1978. u papinskom ljetnikovcu Castel Gandolfu, 24 kilometra jugoistočno od Rima. Prema svojoj želji pokopan je u jednostavnom lijesu, u zemlji, bez nadgrobnog spomenika. Blaženim ga je proglasio papa Franjo 19. listopada 2014, a svetim 14. listopada 2018. Papa Pavao VI. Iskazao je svoju sklonost i ljubav prema Hrvatima i Crkvi u Hrvata kanonizacijom prvog hrvatskog sveca, svetog Nikole Tavelića, beatifikacijom Leopolda Mandića, imenovanjem zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera kardinalom i pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, proglašenjem metropolija u Rijeci i Splitu te crkvenim ujedinjenjem svih hrvatskih krajeva s Crkovm u Hrvatskoj.