Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Gerard Sagredo - 24. rujan

Sveti Gerard Sagredo

Današnji sveti zaštitnik je i Gerard Sagredo (talijanski Gerardo di Csanád, mađarski Szent Gellért, rumunjski Sfântul Gerard, njemački Gerhard von Csanád), benediktinac, biskup, mučenik i apostol Mađarske. Giorgio Sagredo rođen je 23. travnja 980. u Veneciji kao potomak otmjenog patricijskog roda. Kao petogodišnjak ozdravio je od teške bolesti pa su ga roditelji u znak zahvalnosti smjestili u benediktinski samostan na venecijanskom otoku San Giorgio Maggiore. Njegov otac Gerardo poginuo je u križarskom ratu pa je Giorgio preuzeo njegovo ime. Kasnije je studirao u Bologni, postao redovnik benediktinac, a 1012. i opat samostana na San Giorgiu. Napustio je samostan 1015. kako bi u Svetoj zemlji živio isposničkim životom poput svetog Jeronima. Brod kojim je putovao, zbog oluje se morao usidriti kod otoka Sveti Andrija nedaleko Rovinja. U tamošnjem samostanu sreo je poslanike ugarskog kralja Stjepana I, koji su ga poveli sa sobom u Mađarsku. Tamo je kao gost proveo kraće vrijeme kod biskupa u Pečuhu, a na svečanostima u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár) upoznao je kralja Stjepana. Kralj je bio očaran njegovim propovijedima te ga je zaposlio kao odgojitelja svojeg sina, kraljevića Emerika. Imenovao ga je i biskupom Csanáda (danas Cenad u Rumunjskoj). Gerard se 1023. povukao u opatiju u Bakonjskoj šumi (sjeverozapadno od Blatnog jezera) kako bi meditirao i usavršio svoje znanje. Svoju biskupiju Csanád preuzeo je 1030. i posvetio se apostolskom, misionarskom radu među tamošnjim poganskim stanovništvom. Obratio je na kršćanstvo dvije trećine pogana i osnovao katedralnu školu. Napisao je i vrijedno teološko djelo, “Razmišljanje o pjesmi trojice mladića” (“Deliberatio supra hymnum trium puerorum”).

U neredima oko prijestolja nakon smrti kralja Stjepana, 1038, biskup Gerard postao je vrlo utjecajan. Usprotivio se dolasku na prijestolje Petra Venecijanca (Pietra Orseola), koji je kraljevao od 1038. do 1041. i od 1044. do 1046, a s Mađarskom postupao kao sa svojim lovištem i favorizirao strance. Nije podržao ni Sámuela Abu, koji je kraljevao od 1041. do 1044. i nemilosrdno ubijao svoje protivnike. Te borbe oko prijestolja pretvorile su se 1046. u krvavi narodni ustanak. Gnjev ustanika, većinom pogana pod vodstvom plemića Vate, nije se usmjerio samo protiv kraljevske kuće, nego i protiv Crkve. U Budimu su ustanici biskupa Gerarda zasuli kamenjem, prevrnuli mu kola i proboli ga kopljem. Stavili su ga potom u bačvu načičkanu čavlima, koju s brda Kelen otkotrljali u Dunav. Toga dana umorena su još dvojica biskupa, Buldus i Bystrík. Zbilo se to na današnji dan, 24. rujna 1046. Danas brijeg Kelen, visok 235 metara, nosi ime svetog Gerarda mučenika, Gellért-hegy. Gerardovo tijelo preneseno je 1053. u csanádsku katedralu. Papa Grgur VII. proglasio ga je svetim 1083, zajedno sa svetim Stjepanom kraljem i svetim Emerikom. Zaštitnik je Mađarske, Budimpešte i banatske biskupije Zrenjanin. Posvećene su mu mnoge crkve i kapele u Mađarskoj i diljem svijeta, među njima i veličanstvena crkva u Vršcu, najveća rimokatolička crkva u Vojvodini i Srbiji.